Predstava 'Jučer sam se sjetio plave'

Ove se godine   po 10. put  obilježava Svjetski tjedan glaukoma u Republici Hrvatskoj.

U cijelom nizu događanja Liga protiv raka Zadar uključila se i pozvala u goste Kazalište slijepih i slabovidnih "Novi život, koje će 13.3.2018. u 19.00 sati u maloj dvorani Kazališta lutaka Zadar izvesti predstavu "Jučer sam se sjetio plave". 

Navedenom predstavom Liga protiv raka Zadar će prikupljati donacije za potrebe slijepih i slabovidnih Zadarske županije, ali i ukazati na to da bolest ne bira organ kojeg napada, pa tako ni oči nisu od nje pošteđene.

Ova predstava realizirana je tijekom 2014. i 2015. godine u Zagrebu ,a njeni izvođači su:  

Dramsko društvo slijepih i slabovidnih "Novi život" iz Zagreba.

Preporučena donacija od 30  kn.

Udruga za glaukom će navedena sredstva utrošiti u svrhu edukacije pacijenta o primjeni terapije.

Više o predstavi „Novi život“:

Petra Radin

Jučer sam se sjetio plave

tekst i režija: Petra Radin

pokret i koreografija: Staša Zurovac

kostimograf: Katarina Radošević Galić

scenograf: Mario Mišković

oblikovanje svjetla: Nenad Lalović

glazba: Saša Miočić

Tekst  koji  govori  Vojin Perić uz  Pink Floyd - napisao Vojin Perić.

dječji glas: Rita Miočić

vizualni identitet predstave: KUNA ZLATICA

izvode:
Dajana Biondić
Suzana Bliznac
Milenko Zeko
Vojin Perić
Lovro Mašković

inspicijent: David Čavara

tehnička podrška –Tea Bešić, Nenad Lalović,Branko Ostojić

Premijera, 27.02.2015.

Predstava Jučer sam se sjetio plave  realizirana je tijekom 2014. i 2015. godine u Zagrebu, a financirana je sredstvima Grada Zagreba i Ministarstva kulture Republike Hrvatske

Slijep kao plavo

Što je sljepoća? Fizičko obesvjetljenje i svijet u kojem boje poprimaju sinestezijske oblike stvarajući poseban „kolorit“, ili buljenje zdravih očiju i ne-prepoznavanje drugih i drugačijih. Ona fizička i najčešće „gledana“, najgora je onima kojima se dogodila, no ona druga, ona koja se ne vidi, a zasljepljuje svojim „gledištima“, razboljeva sve oko sebe i uvodi nas u mrak kroz koji ni sunce nema nikakvih šansi.

Ova predstava je mala, ljupka prolaznica kroz vaše živote, izazovno odjevena da se okrenete za njom, ljubopitljiva i šarena pogleda, kako bi ste sat i nešto očijukali sa općom dušom. Ona nema potrebe za ljubakanjem, sa jeftinim i jednotrenutnim ispreplitanjem prstiju, nema poriva da vas „uštine za obraščić“ i probudi vam lažnu nadu u ljubav na prvi dodir, ona je kompozicija svih nas skupa, zagrljenih u Kazalište slijepih i slabovidnih „Novi život“, nas kojima je žao svih koji nas sažaljevaju, nas koji dobro vidimo kako nas ne-gledaju i prave od nas kasicu za milodare, a mjesta u dvorani ostavljaju praznima, jer nismo dostojni biti kazalištem.

Bezobrazna je ta mala prolaznica, - mislite vi, - kako se usuđuje tako besramno razbijati predrasude i istiniti nam se u lice??? Ali vjerujte nam, nije, ona je iskreni mi, koji vas sve volimo i trebamo, koji vas sve pozivamo u uzajamnost, u igru i da smo jednaki!

Jedan po jedan, kupujete kartu i dolazite k nama sa različitim očekivanjima, grupica po grupica zalijeva nas smijehom, zviždukom i pljeskom, a mi! Čekamo vodopad, priželjkujemo spontani razgovor, negdje u tramvaju ili u čekaonici… „Jučer sam gledala kazalište“… „Glumci su bili doista uigrani“!!! „Ljubavi, idemo proslaviti Valentinovo, Kazalište slijepih daje nešto ljubavno!“

Eto, to bi mi… da smo vi! Da smo svi! Da nam zvuci i boje, da nam dodiri i mirisi zapletu slučajnosti u život i da smo zajedno kao plavo u nebu i moru, kao ružičasto u djetinjstvu i proljeću, kao romantični jastuk za svesan u d-molu.