Bio je admiral flote, načelnik Generalštaba Jugoslavenske narodne armije. A onda, tijekom osamdesetih, i savezni sekretar za narodnu obranu SFRJ.
Čak i u trenutku kad je bio na vrhuncu moći, bio je jedan od najnepopularnijih vojnih lica u bivšoj državi, posebno nakon što je slovenska Mladina otkrila da su mu vilu u Opatiji besplatno gradili ročni vojnici JNA.
U predvečerje raspada Jugoslavije osmislio je promjene u ustroju JNA, koje su odigrale ključnu ulogu u ratu u Hrvatskoj. Centralizirao je oružane snage Armije, republike bivše države izbacio iz zapovjednog lanca, a Teritorijalnu obranu u potpunosti podredio JNA.
Pridružio se partizanima
Branko Mamula u mladosti se pridružio kordunskim partizanima, a – nakon što su mu ustaše na Petrovoj gori ubili majku, sestre i brata – i Komunističkoj partiji. To ga je odredilo za čitav život, sve do njegove smrti u Tivtu od posljedica COVID-a 19, u 101. godini. Bio je jedan od posljednjih jahača jugoslavenske apokalipse, tvrdolinijaš i veliki zagovornik unitarne države i komunističke ideje, čvrsto uvjeren da Jugoslavija i nakon Tita može – i, po njegovu dubokom uvjerenju – i mora opstati.
Povjesničar i ravnatelj Hrvatskoga memorijalno-dokumentacijskog centra dr. Ante Nazor smatra da je Mamulina uloga u pripremi projekta nasilnog održavanja cjelovite Jugoslavije ogromna. I, naglašava on, za Hrvatsku i hrvatsko pitanje negativna.
– Njegova nastojanja za centralizacijom, koja je potom provedena, pokazala su se i u procesu preustroja Oružanih snaga SFRJ prema planu "Jedinstvo" u drugoj polovini 1980-ih, kada je nastojao ograničiti snagu i ulogu Teritorijalne obrane kao republičke vojske, a republička rukovodstva isključiti iz sistema zapovijedanja oružanim snagama i oružanom borbom.
Iako je umirovljen 1988., njegovi memoari pokazuju da nije mirovao, nego se nastavio zalagati za očuvanje Jugoslavije i čvrstu središnju vlast – ističe Nazor. Ipak, napominje naš sugovornik, Mamulin pokušaj da na terenu uspostavi mrežu projugoslavenskih kadrova forsiranjem Stranke Jugoslavena – Pokreta za Jugoslaviju, nije uspio. Najvećim dijelom zbog toga što je Srpska demokratska stranka prihvatila velikosrpsku ideju i nametnula se Srbima koji su živjeli na područjima s većinskim srpskim stanovništvom u Hrvatskoj.
Kada je krajem lipnja 1991. JNA započela intervenciju u Sloveniji, admiral Mamula zahtijevao je novu opsežnu operaciju koja će "slomiti otpor slovenske Teritorijalne obrane i izbiti na granice SFRJ u Sloveniji".
– Čak je s generalom Blagojem Adžićem u Generalštabu počeo raditi na pripremi te nove intervencije na Sloveniju, smatrajući da "usporedo treba razraditi i opću zamisao za operaciju u Hrvatskoj" – navodi Nazor. Napominjući pritom da je značajna i njegova uloga u naoružavanju Srba u Hrvatskoj, navodeći primjer Gorskog kotara u ljeto 1991.
– Njegov odnos prema demokratskim promjenama u Hrvatskoj i novoj hrvatskoj vlasti pokazuje i činjenica da je legalne snage hrvatske policije i Zbora narodne garde izjednačavao sa srpskim teroristima u Hrvatskoj, proglašavajući ih paravojskom – naglašava Nazor.
Ipak, jedna činjenica je neosporna: Mamula nije bio velikosrbin. I dosta se kritički odnosio prema svesrpskom voždu Slobodanu Miloševiću.
– Prilikom raščlambe uzroka koji su doveli do raspada Jugoslavije, prepoznao je procese i događaje koji su do kraja 1989. u Srbiji institucionalno i medijski osigurali temelje za provedbu ideje o velikoj Srbiji te istaknuo da se "velikosrpske pretenzije prema Hrvatskoj i zalaganje da se u Hrvatskoj oformi 'srpska Krajina' javljaju prije demokratskih promjena u Hrvatskoj, kada Tuđmana i njegova HDZ-a još nije bilo na vlasti" – navodi Nazor citat iz Mamulinih memoara.
Odbio Tuđmana
Iako su za njega i Milošević i Tuđman bili razbijači Jugoslavije, Mamula je na koncu bio spreman prvom hrvatskom predsjedniku odati i poneko priznanje.
– U kontekstu rasprava o mogućem napadu hrvatskih snaga na JNA već u lipnju 1991. zanimljiva je Mamulina ocjena politike predsjednika Tuđmana, u kojoj naglašava da je "Tuđman zauzeo ispravan strategijski stav i uspio ostvariti sva tri zamišljena cilja: priznanje suverene Hrvatske, kupovanje vremena i stvaranje vojske koja se može suprotstaviti i JNA i krajiškoj paravojsci, te nakon priznanja Hrvatske i povlačenja JNA, poraziti krajišku vojsku i primorati Srbe da priznaju hrvatsku vlast" – zaključuje Nazor.
Mamula je kasnije otkrio da mu je Tuđman nudio da postane posrednik između Hrvatske i SAO Krajine. Srbi su trebali priznati hrvatsku državu, a zauzvrat bi dobili manjinska prava. Mamula je taj prijedlog odbio. Uz obrazloženje da ne želi pripadati nijednoj strani. Kada je već njegova tako neslavno propala.