Četrdesetak obitelji za Božić ugostilo ljude koje do jučer nisu ni poznavali

Na stolu salata od hobotnice, pečena rolada od junetine s mladim krumpirom, neizbježna francuska salata i čokoladne praline punjene keksom. Tu je i šampanjac, bijelo i crno vino, piva, prirodni sok od jabuke.

A za stolom Arijana, Iva, Tvrtko i Kristina i njihovi dragi gosti - Muhammed i Ayman. Nekad neznanci, a od ovog Božića - prijatelji.

Iako su se svi oni razveselili darovima ispod okićenog bora u dnevnom boravku, Iva i Arijana vrlo jasno i bez okolišanja će posebno naglasiti.

- Ovogodišnji Božić bio nam je najdraži dar koji smo mogle dobiti - reći će nam kasnije.

Sreća

Naime, njih dvije uključile su se u akciju Isusovačke službe za izbjeglice u kojoj su hrvatske obitelji na božićni ručak pozvale azilante i izbjeglice iz hotela Porin. Ideja je vrlo jasna i plemenita - u svoj dom pozvati one koji su marginalizirani i sami, koji još uvijek traže svoju sreću pod suncem, one koji ne znaju što im donosi sutra. Upoznati se, upoznati njihove običaje, pokazati im tradicionalne hrvatske običaje, ugostiti ih u toplini svoga doma.

A najbolje prijateljice Iva Prpić, socijalna radnica, i Arijana Lekić Fridrih, ugledna redateljica, učinile su upravo to i zahvaljujući Aymanu, 32-godišnjaku iz Libije i Mohammedu, 24-godišnjaku iz Maroka, stan u Heinzelovoj ulici cijelo je božićno popodne bio ispunjen radošću, smijehom, dobrom zabavom i novim prijateljstvom.

- Sam susret bio je više od očekivanog. Dečki su u procesu prilagodbe, i ovakva druženja potrebna su i njima i nama. Jer otvorenost za druge je po mom skromnom sudu upravo prava poruka Božića, bez obzira slavio netko taj blagdan iz vjerskih razloga ili ne. Božić je vrijeme u kojem bismo trebali pokazati ono najbolje od sebe - puna je dojmova Iva.

Ayman je u Hrvatsku stigao prije godinu dana iz Libije, još uvijek čeka na azil, no tmurnu svakodnevicu u Porinu nedavno je ublažilo pismo koje ga je obavijestilo da je dobio dozvolu za rad.

Ovakvo druženje s neznancima ga je oduševilo.

Prijateljstvo je važnije od vjere. Jako sam zahvalan svima koji su nam ovo omogućili - rekao je Ayman koji zajedno s Mohammedom svira u bendu pa nije ni čudo da su na druženje ponijeli i gitaru. Umjesto bubnja, poslužio je - lavor.

Osim gitare, dečki su domaćicama ponijeli i prigodne poklone. Najbolje datulje iz arapskog svijeta, one iz Saudijske Arabije, originalnu tursku kavu kao i arapske slatkiše. S druge strane oni su dobili hrvatske čokolade i domaće džemove.

Za stolom nije bilo priče o prošlosti. Pričalo se o budućnosti i željama mladih izbjeglica koje upravo u Hrvatskoj vide svoj dom.

- Ovdje vlada mir i Zagrepčani su prijateljski nastrojeni tako da ne bih imao ništa protiv da u Zagrebu nastavim svoj život. A ovaj susret me oduševio - kaže nam Ayman.

Susret je oduševio i Ivu, no neke stvari su je i potresle.

- Pripremile smo ručak, ništa to nije bilo previše posebno, a dečki su svakih deset minuta zahvaljivali. Ta zahvalnost me zaista potresla. Zato mislim da je ova akcija Isusovačke službe predivna. Na druženje sam pozvala i svoje prijatelje, i oni su bili oduševljeni i već su se zabilježili za sljedeću godinu da i oni prime izbjeglice - kaže Iva.

Na takve riječi isusovac Tvrtko Barun i Kristina Samardžić iz Isusovačke službe za izbjeglice kažu da je upravo to bio cilj njihove akcije.

Iznose i podatke.

Ovo je druga godina kako organiziraju ovu akciju spajanja dva svijeta, onog marginaliziranog i izoliranog u kojem žive izbjeglice i onog u kojem živi i radi lokalno stanovništvo. Lani se prijavilo 19 obitelji i jedna župa te je na božićni ručak ukupno primljeno 55 izbjeglica.

Upoznavanje

Ovog su Božića pak 40-ak obitelji, tri samostana i dvije župe primile 70-ak izbjeglica. Tvrtko Barun nam objašnjava kako prije samog susreta volonteri iz Porina obiđu obitelji koje će primati izbjeglice te ih upoznaju s gostima. Neki od gostiju su muslimani, neki su kršćani, nek ateisti, dio njih ne jede svinjetinu i ne pije alkohol pa je s takvim stvarima dobro upoznati domaćine - objašnjava Barun.

Možda upravo zbog toga i domaćini i gosti s ovakvih druženja nose isključivo pozitivna iskustva.

- To je uistinu ljepota Božića. Ova akcija daje lijepe plodove. Primjerice, ove godine hrvatske obitelji primile su i dvije obitelji iz Iraka koje ukupno imaju 16 članova. Zanimljivo je da glavnu riječ na takvim druženjima imaju djeca. Djeca uče u školama hrvatski jezik, znaju se donekle sporazumjeti i ona su ta koja održavaju komunikaciju. Osim druženja za stolom, djeca se zajedno igraju, a nerijetko se i zapjeva - kaže nam uz osmijeh Tvrtko Barun koji je i sam poveo pjesmu na ovom druženju.