Kako studenti zdravstvenih studija u ovo doba pandemije koronavirusa mogu pomoći preopterećenim zdravstvenim ustanovama? Upitali smo to prof. dr. sc. Krešimira Rotima, dekana Zdravstvenog veleučilišta u Zagrebu.
S njime smo razgovarali nakon što je završio operaciju na Klinici za neurokirurgiju KBC-a "Sestre milosrdnice" u Vinogradskoj ulici gdje je dugogodišnji predstojnik.
Kako je istaknuo, Zdravstveno veleučilište u Zagrebu je najstarija visokoškolska ustanova za edukaciju svih zdravstvenih profesija izuzev doktora medicine i stomatologije. Prije 54 godine osnovano je kao Viša škola za medicinske sestre, iz koje je razvojem nastalo Veleučilište. Provode visokoškolsko obrazovanje laboranata, sanitarnih inženjera, inženjera radiologije, radnih terapeuta, te fizioterapeuta, dok više od polovice svih njihovih studenata studiraju sestrinstvo. Ukupno imaju četiri tisuće studenata.
Medicinske sestre
- To je velik broj. Za usporedbu, neka poznata američka sveučilišta, kao što je npr. Harvard, imaju nešto više od šest tisuća studenata - kaže prof. dr. sc. Krešimir Rotim, te naglašava:
- U Hrvatskoj imamo 38 tisuća medicinskih sestara. Više od pola njih svoje obrazovanje završilo je upravo na Zdravstvenom veleučilištu u Zagrebu. Ova kuća pomogla je razvoju srodnih fakulteta i škola u svim regijama Hrvatske.
Tijekom pandemije koronavirusa, ističe, Veleučilište prima pozive zdravstvenih ustanova koje traže pomoć studenata.
- Putem naše web-stranice te pozive prosljeđujemo našim studentima. Na taj način oni putem Student servisa rade u, naprimjer, Nastavnom zavodu za javno zdravstvo "Andrija Štampar", koji je trenutno zbog pandemije vjerojatno najopterećenija zdravstvena ustanova u sustavu. Ovisno o edukaciji, rade na prijemnom šalteru, pomažu epidemiolozima u praćenju kontakata ili u mikrobiološkom laboratoriju, uzimaju briseve na "drive in" punktovima. Tako je dosta naših studenata mobilizirano.
- Prema našem informacijama, ti poslodavci se trude, s obzirom na to da se radi o mladim ljudima koji još nisu završili školovanje, da studenti rade poslove koji su, nazovimo ih tako, manje rizični, da bi bili manje izloženi samim virusima.
Dekan Zdravstvenog veleučilišta u Zagrebu ističe Nastavni zavod za javno zdravstvo "Andrija Štampar" jer kaže da s tom ustanovom imaju najbolje iskustvo.
- Prije nekoliko dana uslijedio je i dopis našeg ministra Radovana Fuchsa o razmatranju mogućnosti aktiviranja naših sestara koje imaju licenciju, odnosno koje su završile srednju medicinsku školu, ili onih na završnim godinama studija - napominje dekan.
Navodi da treba jasno odrediti pravila, tko, kada i pod kojim uvjetima angažira studente, tko ih osigurava za slučaj bolesti ili ozljede, tko ih plaća za njihov rad, je li to dobrovoljno, kako će nadoknaditi propuštenu nastavu itd.
- Ne sumnjam da naša Vlada ima u cijelosti razrađene sve scenarije i modalitete ove ozbiljne zdravstvene ugroze, te da će ih pravovremeno podijeliti s nama svima.
Stanje u Vinogradskoj
Za svoje studente kaže:
- Odlučili su se za altruističku i humanu profesiju, te su nas već kontaktirali sa željom da pomognu ako treba. Naši izvanredni studenti već su sada na prvoj crti borbe s pandemijom.
Studenti su također prošlog tjedna, nastavlja, formirali Facebook grupu gdje su se okupili ljudi koji su diplomirali medicinu, sestrinstvo, fizioterapiju i druge zdravstvene struke. Ukazali su na problem što šest mjeseci do godinu dana čekaju na staž, zbog čega se oni koji imaju diplomu ne mogu realizirati u praksi. Ovo je prilika pitati zašto na Zavodu za zapošljavanje ima preko tisuću diplomiranih zdravstvenih radnika svih profila koji čekaju pripravnički staž. Ti mladi ljudi se pitaju zašto se zove ljude iz mirovine da pomognu zdravstvenom sustavu, kojih ima malo i uz to su jako ugrožena i rizična skupina, dok se njih koji su mladi i željni rada ne uključuje u sustav. Te ljude treba bez odlaganja zaposliti i adekvatno platiti.
O stanju u njegovoj Vinogradskoj bolnici kaže da je pod kontrolom, da se dogodi da pojedini doktor ili sestra budu u samoizolaciji, te da se to jednom desilo cijeloj smjeni jer je bila u kontaktu s nekim za koga se postavila sumnja da je pozitivan na koronavirus. Bolnica ima svoj COVID odjel, te COVID operacijsku salu gdje u skafanderima operiraju COVID pozitivne pacijente.
Trenutno rade u režimu dva tima, gdje je jedan u smjeni od deset dana nakon čega se mijenja s drugim timom.
- Tako uvijek imamo rezervu, ako se netko od personala zarazi, zvati ljude iz tima kojemu je određen rad od kuće.
Kao i druge bolnice, u ovoj situaciji s koronavirusom dobili su naputak da smanje hladni operacijski program...
- Do sada smo održavali operacijski program tako da su bez odgađanja operirani svi pacijenti s onkološkim bolestima ili drugim životno ugrožavajućim stanjima, te traumatizirani bolesnici. Pacijente koji imaju tzv. degenerativne bolesti kralježnice, pa samim tim nisu životno ugroženi, primamo usporenim ritmom kako nam broj postelja i dnevna epidemiološka situacija dozvoljava. To ni u jednom trenutku ne znači da ćemo prestati raditi ono što nam je glavna zadaća. Znači, ako pacijent ima neku ozbiljnu, tešku bolest, nedajbože tumor na mozgu ili nekakvu krvožilnu malformaciju, to se operira bez odgađanja - kaže prof. dr. sc. Rotim, te ističe:
- Skrb o zdravstvenom sustavu je pitanje nacionalne sigurnost, a pravo na liječenje koje je adekvatno, primjereno i na vrijeme spada u segment osnovnih ljudskih prava!
Najopremljeniji smo
Klinika za neurokirurgiju u Vinogradskoj bolnici na čijem je čelu 14 godina, sa svojih 18 liječnika radi veliki broj operacija među kojima su najdelikatnije operacije na mozgu, bilo da je riječ o tumorima ili krvožilnim malformacijama, operacije na kralježnici, te se bave s traumatološkim pacijentima koji imaju ozljedu mozga ili središnjeg živčanog sustava zadobivenu najčešće u prometnim nezgodama. Ističu se po tome da su uveli minimalno invazivne operacije.
- Neurokirurgija nije uzalud kraljica medicine i jedna od najtežih struka. Operacije su duge, zahtijevaju mirnu ruku, smirenu glavu, odlično poznavanje anatomije i godine učenja. Prije još 15 godina omogućili smo da se uz vrlo kratak, češće jednodnevni, boravak u bolnici operiramo kralježnicu, zbog čega se ranije u bolnici ležalo po desetak dana, pa se još išlo tri tjedna u toplice. Uz posebne tehnologije, ali i poseban i specifičan trening kirurga, taj zahvat napravimo da ga pacijenti lako podnesu i da brzo ustaju, hodaju i odu iz bolnice.
Radi se o tome da kirurg ne operira u širokom operacijski polju, odnosno ne radi veliki rez. Međutim, da bi operirali kroz jedan mali kožni rez, morate biti dobro istrenirani da bi za sve što ne vidite znali gdje se nalazi. U tehničkom smislu najopremljenija smo klinika za neurokirurgiju u Hrvatskoj, posjedujemo najmoderniju aparaturu kao i bilo koji svjetski centar. Imamo interoperacijski Rtg uređaj tzv. O-arm, koji je vrsta intraoperacijskog CT-a, gdje kombinirano s neuronavigacijom liječnik na ekranu može vidjeti gdje se u ljudskom tijelu nalazi njegov instrument. To je dodatni način kako se osigurava maksimalna sigurnost pacijenata za vrijeme operacije.
Priznati i u Europi
Rezultate je prepoznala Europska unija...
- Ova Klinika je prije osam godina dobila europski certifikat kakav ima još samo 20-ak europskih neurokirurških klinika, a koji potvrđuje da po najvišim standardima provodimo edukaciju specijalizanata iz područja neurokirurgije. To znači da liječnik iz bilo koje europske zemlje može doći na specijalizaciju u Zagreb koja je jednako vrijedna kao da je provodi u Münchenu ili Parizu.
Prije dvije godine ukazana mu je velika čast kada je postao jedini Hrvat u povijesti članom Svjetske neurokirurške akademije. To je zapravo elitno društvo najboljih svjetskih neurokirurga.
Prof. dr. sc. Rotim je od 2008. do 2012. godine bio ravnatelj bolnice u Vinogradskoj.
- U tom razdoblju bolnica je iz statusa kliničke bolnice postala Klinički bolnički centar, što je najveći status kojeg može imati bolnica u Hrvatskoj. Pripojili smo još tri bolnice - Institut za tumore u Ilici, Kliniku za traumatologiju u Draškovićevoj i Dječju bolnicu u Klaićevoj. Tako smo od bolnice koja je bila šesta po veličini u Hrvatskoj, postali druga bolnica po veličini i značaju, a sačuvali smo osoban i ljudski odnos prema pacijentima.