Detalji akcije ‘Flajš‘: varali su na porezu i uzimali proviziju, pa novac ulagali u luksuzne poslovne prostore. Uhićeni su zahvaljujući metodi FBI-ja

Veći dio osumnjičenika iz akcije "Flajš" - u kojoj su, između ostalih, bili uhićeni i Ana Karamarko te predsjednik zagrebačkoga Ceha dimnjačara Nenad Zrinski - pušten je odmah nakon ispitivanja u USKOK-u da se brani sa slobode, dok će USKOK istražni zatvor predložiti samo za desetak osumnjičenika, uglavnom čelnika navodne kriminalne piramide na čelu s knjigovođom Tomislavom Pavkovićem te Oliverom Kolobarićem.

Za razliku od Pavkovića koji je dan prije uhićen, Kolobarić se u trenutku finaliziranja akcije nalazio u BiH te će se, ako se sam ne vrati u Hrvatsku i preda, za njim tražiti raspisivanje međunarodne tjeralice.

Tijekom jučerašnjeg dana na slobodu su pušteni Ana Karamarko i Zrinski, ali i cijeli niz poduzetnika kojima se na teret stavlja da su uz pomoć navodne grupacije, kojoj su na čelu bili Pavković i Kolobarić, iz svojih tvrtki ili izvlačili novac, ili si fiktivnim poslovima umanjivali poreznu osnovicu ili, najčešće, oboje.

Tijekom provođenja predistražnih radnji policijski i porezni istražitelji te USKOK-ovi tužitelji zaključili su da je zapravo konačni cilj cijele kriminalne operacije, koja se sastojala od nekoliko različitih modusa djelovanja te desetak tzv. fikus-tvrtki, bio da njezini čelnici steknu vrijedne poslovne nekretnine kojima bi onda krenuli u legalne poslove. Upravo zbog toga se Pavkoviću i Kolobariću jedinima na teret stavlja i kazneno djelo pranja novca, piše Jutarnji list.

O čemu je točno riječ?

Naime, istražitelji su otkrili da osim niza lažnih tvrtki, koje su držali pod svojom kontrolom uz pomoć "fikus-direktora", Pavković i Kolobarić pod svojom kontrolom imaju i dvije prave tvrtke koje su nekompromitirane.

Dakle, za razliku od ostalih tvrtki iz kojih se izvlačio novac pa su ih zatim slali u likvidaciju, tvrtke pod imenima Goldstar usluge d.o.o. i Blackstone d.o.o. služile su kao skladište novca.

Točnije, velik dio novca izvučen iz svih poreznih prijevara cijele navodne kriminalne organizacije završavao bi na računu tih dviju tvrtki, a one bi onda sasvim legalno tim novcem kupovale vrijedne poslovne prostore u Zagrebu.

Paradoksalno, novac bi se najprije izvlačio iz legalnog toka poslovanja kaznenim djelima da bi se zatim takav prljav novac prao i ponovno vraćao u legalno poslovanje, naravno ovaj put u ruke navodnih čelnika kriminalne organizacije Pavlovića i Kolobarića. Kako se to obavljalo?

Dok je inkriminirani sustav poreznih prijevara već poznat, dosad se nije znalo kako je taj novac prenesen natrag u legalno poslovanje. Naime, s računa "fikus-tvrtki", gdje su se gomilale provizije od izvlačenja novca iz tvrtki poduzetnika i novac naplaćen na poreznim prijevarama s PDV-om, novac bi na račune Goldstar usluga i Blackstonea bio prebačen fiktivnim zadužnicama te ugovorima o zajmu.

Jednostavno, osumnjičenici bi lažirali da su Blackstone i Goldstar usluge u prošlosti posuđivali novac "fikus-tvrtkama" te bi im "fikus-tvrtke" zatim taj novac, a riječ je o novcu koji je pribavljen kaznenim djelima, vraćale.

Tako je tvrtka Le Noke, od koje je između ostaloga Ana Karamarko kupila sporni softver za 312.000 kuna, 7. svibnja 2018. godine Goldstaru "vratila" pozajmicu od četiri milijuna kuna. Mjesec dana poslije i druga "fikus-tvrtka", Kobex promet, temeljem međusobnog posla plaća Goldstaru pozajmicu još 1,3 milijuna kuna.

Goldstar uskoro za deset milijuna kuna kupuje 716 četvornih metara atraktivnog poslovnog prostora u zgradi na Strojarskoj cesti 22. Slično je i s Blackstoneom kojem se na račun slilo više stotina tisuća kuna, a koji je za sedam milijuna kuna kupio 414 četvornih metara poslovnog prostora u Ulici Mirka Kraljevića 24.

Osim načina na koji su funkcionirale navodne porezne prijevare, zanimljiva je i metodika koju su, prema svemu sudeći, istražitelji koristili kako bi prikupili dokaze protiv osumnjičenika tijekom tajnih predistražnih radnji.

Naime, dugi niz mjeseci USKOK je osumnjičenike, uz odgovarajuće sudske naloge, držao pod tajnim nadzorom, tajno im snimajući telefonske razgovore. Međutim, iz sadržaja snimljenih razgovora evidentno je da se paralelno s tajnim mjerama događalo još nešto.

Osumnjičenicima, odnosno tvrtkama koje su navodno preko faktura za fiktivne poslove iz tvrtki izvlačile novac, dolazili su porezni nadzori koji su stalno tražili dodatne informacije o pojedinim poslovima.

Upravo ti problemi s poreznim nadzorima, kako se čini iz tajno snimljenih snimki, bili su glavna tema razgovora između osumnjičenika te su zapravo potaknuli osumnjičenike da aktualiziraju navodno fiktivne poslove koje su imali.

Vrlo je izvjesno da porezni nadzori nisu dolazili u točno određene tvrtke slučajno te tražili dokumentaciju za određene poslove, nego su na to bili potaknuti od istražnih tijela. To je pogotovo vidljivo u slučaju Drimije Ane Karamarko gdje su Pavković i još jedan osumnjičenik raspravljali o tome da treba potkrijepiti dokumentaciju o poslu jer stalno (Porezna) nešto čačkaju, traže račune.

Dakle, nije nemoguće da su istražitelji prvi put na poreznim predmetima koristili metodu koju je razvio FBI i koja se kolokvijalno naziva "titranje žice" (žica je prisluškivanje).

Ta se metoda već niz godina uspješno primjenjuje u predmetima s drogom gdje bi istražitelji, tajno snimajući navodnog šefa krijumčarske ekipe, napravili naizgled slučajnu zapljenu droge kod jednog od kurira.

Najčešće se, kako piše Jutarnji list, kao izgovor za pronalazak droge koristio policijski pas koji bi počeo lajati detektirajući drogu. No, nakon što bi vidjeli da im je pao kurir, organizatori bi se raspričali o tome na telefonima koji su bili tajno snimani.