Virus je oslabio, pa nije. Maske su dobre, pa nisu. Drugi val je došao, pa nije. Sve te izjave daju različiti liječnici, znanstvenici. Zbunjuju javnost, a na njih se ljuti i naš Kaštelanin, dr. sc. Marijo Parčina (38), klinički mikrobiolog i epidemiolog, voditelj mikrobiološke dijagnostike Sveučilišne bolnice u Bonnu.
Neki se znanstvenici, kaže Parčina, guraju pred mikrofone, iako su o virusu "upravo friško načitani, dok nikakvog praktičnog iskustva nemaju", ali ipak svejedno puštaju u javnost zbunjujuće informacije. A onda se potom javljaju drugi stručnjaci i znanstvenici, ispravljaju "krive Drine". Međutim, laici ne znaju kome vjerovati jer je proteklih tjedana došlo do prave znanstvene kakofonije.
No, dr. Parčina je idealan sugovornik da nam malo razjasni "posijane" nedoumice jer se on i kao znanstvenik i kao liječnik praktično bavi novim koronavirusom SARC-CoV-2 koji uzrokuje COVID-19. Napomenimo, početkom travnja ovaj liječnik dao je također intervju za naše novine, pa smo ga upitali i što je o virusu naučio u ova tri mjeseca.
Kako komentirate izjave pojedinih liječnika da je virus oslabio, a potom demantiranje drugih koji kažu da nije. Evo sada je popularna tvrdnja je virus oslabio, tj. nije.
- Kolege koji su s teorijom o slabljenju virusa izašli u javnost, zasnivaju istu na malom broju pacijenata s teškim oblikom bolesti unatoč povećanju broja oboljelih. Virusi generalno slabe prolazeći kroz funkcionalne mutacije (izmjene genoma) što uzrokuje harmoničniju integraciju virusa s domaćinom, a time i povoljniju kliničku sliku.
Znači ipak je oslabio?
- U ovoj fazi pandemije ne postoje još čvrsti dokazi da se tako nešto zaista i događa. Ne smijemo zaboraviti da mi zapravo imamo dva epidemiološka žarišta od kojih su u jednom uglavnom izloženi i pogođeni mladi ljudi. Virus redovito doživljava mutacije iako još nije izložen agresivnom selekcijskom pritisku antivirusnih lijekova ili cjepiva.
Najnovija saznanja govore da današnja dominantna verzija virusa može inficirati ljudske stanice puno lakše nego virus koji poznajemo s početka pandemije iz Kine. To i dalje nije dokaz da današnja dominantna verzija virusa izaziva teže kliničke slike nego virus iz Kine, tj. da je virus „ojačao".
Vidim da i na Fejsu komentirate tvrdnje pojedinih kolega, navodeći da malo brkaju pojmove, posebno oko sezonalnosti virusa. Kad će se moći reći da će Covid-19 biti sezonska bolest ili da će skroz iščeznuti?
- Ovaj virus nema razloga da podliježe zakonima sezonalnosti kao što to vidimo kod drugih respiratornih virusa. Ostaje veliko pitanje hoće li SARS-CoV-2 uopće podleći zakonima sezonalnosti. Da bi to bio slučaj, virus mora „oslabiti" ili kolektiv „ojačati" i biti sposoban stvoriti kolektivni imunitet koji ne smije biti trajan što onda dopušta virusu da prividno odlazi iz populacije i nanovo se pojavljuje.
S druge strane virus može potpuno nestati iz populacije istisnut nekim drugim pandemijskim virusom. Ta pojavnost nije ništa novo.
Primjerice...?
- Pojavom španjolske gripe 1918. godine, H1N1 je bio jedini tip influenca virusa koji je cirkulirao u populaciji sve do 1957. godine, te je tada potpuno odguran pojavom novog tipa virusa azijske gripe (H2N2). H2N2 je kružio populacijom do 1968., a onda je istisnut virusom gripe tipa H3N2 (tzv. hongkongška gripa) koji se u našoj populaciji zadržao sve do danas.
S druge strane, pojavom pandemijskog virusa svinjske gripe H1N1-2009 nije se ponovio scenarij prijašnjih godina jer ovaj tip virusa gripe nije imao snagu nadjačati prijašnji tip. Iz ove kratke povijesti pandemija gripe, vidljivo je da su svi scenariji mogući.
Što zamjerate nekim liječnicima, koji se skoro pa svakodnevno pojavljuju u medijima, a među sobom imaju dijametralno različite stavove?
- U današnje vrijeme kad se dinamično mijenjaju saznanja teško je ostati dosljedan. Kolege bi uvijek trebali napomenuti radi li se o njihovom osobnom mišljenju ili aktualnom mišljenju struke. Problem je što su neki od tih kolega bliski humanoj medicini ili su liječnici, ali ne i specijalisti u ovom polju (epidemiolozi, infektolozi, mikrobiolozi) pa relativno lako upadnu u zamke ishitrenih izjava.
Takve vrste izjava zbunjuju narod, a novinari ponekad radeći svoj posao tu situaciju baš i ne olakšavaju. Jako je važno koja je osoba izvor informacija. Za davanje ovakvih informacija je izrazito bitno da stručnjak ima direktno praktično iskustvo rada na aktualnom polju.
Vidim da ste veliki zagovornik maski. Bi li trebalo proglasiti obvezu da se nose u svim zatvorenim prostorima?
- Definitivno! Ali kod maski je važno da ih nose svi, a ne samo oni koji se boje bolesti. Dakle svi u zatvorenim prostorima, i onda je transmisija virusa smanjena na najmanju moguću mjeru.
Ako još uz sve to redovno održavamo higijenu ruku, onda smo se dobro zaštitili. Nedonošenje obveze nošenja maski u zatvorenim prostorima je jedan od propusta odgovornih za današnju situaciju.
Zbog čega se i tu mišljenje struke u proteklim mjesecima razilazilo?
- Kroz prošle mjesece čak i kolege stručnjaci i praktičari su izlazili s oprečnim mišljenjima u javnost te se osjetio nedostatak iskustva. Od ljudi se ne može očekivati da sami procijene kada i kome je nužno nositi zaštitne maske.
Maske bi jednostavno trebali nositi svi u zatvorenim prostorima u kojima se zbog vrste interakcija ljudi ne mogu provoditi mjere socijalnog distanciranja (npr. prolazi među policama u trgovinama, javni prijevoz...)
Sada su krenule i puste teorije zavjere oko maski, od toga da uzrokuju probleme s disanjem, da se na njima skupljaju bakterije i virusi...
- Teorije zavjere u ovom segmentu su sulude. Normalnim, pravilnim nošenjem maski maska ne može imati više bakterija i virusa negoli ih ima osoba u svojim ustima. Bakterije i virusi koji se prenose na masku znači pripadaju vlastitoj flori osobe koja nosi masku i koja se od trenutka prenošenja na masku više ne nalazi u svom prirodnom idealnom okruženju i zbog toga ne može nikad premašiti koncentraciju bakterija koje se nalaze u samim ustima.
Nošenje maske je subjektivno jako naporno što najbolje znaju kirurzi koji pod maskama satima znaju obavljati fizički težak, a u isto vrijeme intelektualno zahtjevan posao. Od nas se ne traži da pokušavamo koristiti maske na način da dišemo kroz njih, već maske samo stvaraju fizičku barijeru direktnome izlaganju međusobnim aerosolima te smanjuju raspršenost aerosola u prostoru, a time i mogućnost osoba da budu direktno izložene virusu.
Jesu li građanima dovoljne platnene maske, pod uvjetom da ih nosimo svi u zatvorenim, neprovjetrenim prostorima?
- Platnene maske su definitivnom puno ugodnije za svakodnevno i dugotrajnije nošenje od profesionalnih troslojnih maski. Ja ih osobno koristim svakodnevno u privatnom životu, a i profesionalno ako ne radim s pacijentima. Većina mojih kolega se odlučila za isti princip.
Je li nam se trenutno događa drugi val, ili pak drugi "pik" prvog vala?
- Ovo je školski primjer porasta oboljelih radi prenaglog i prijevremenog popuštanja epidemioloških mjera. Svaka epidemiološka knjiga nalaže postepeno popuštanje mjera (tzv. ples sa tigrom), ali očito su samo rijetki to pročitali.
U isto vrijeme se promiče podijeljena odgovornost pod sloganom „ostanimo odgovorni" bez obvezujućih svakodnevnih mjera i njihove redovne kontrole. Neke preporuke je struka ipak trebala definirati kao obvezu.
Bi li, ako na jesen bude teža situacija, trebalo opet proglasiti opću karantenu ili samo u 'lock down' stavljati mikrolokacije s većim brojem zaraženih?
- Pojavom jeseni i hladnijeg vremena pojavit će se više simptomatskih infekcija sličnih COVID-19. Do tada je važno da maksimalno izgradimo i ubrzamo testne kapacitete i prilagodimo dijagnostičke algoritme jer samo tako ćemo uz opće epidemiološke mjere moći pravovremeno prepoznati i izolirati zaražene i oboljele.
Epidemiološki menadžment mikrolokacija (malih žarišta) se može uspješno ograničiti uvođenjem dodatnih obaveznih mjera. Opća karantena i „lock down" bi trebali ostati kao zadnja opcija.
Iz statistike potvrđeno zaraženih vidi se da Njemačka ima niži postotak umrlih. Zbog čega je Njemačka tako uspješna?
- U slučaju ove pandemije u Njemačkoj se pokazala ključnim brza i maksimalno decentralizirana dijagnostika zaslužena za rano otkrivanje žarišta, te dostupnost i količina kreveta u području intenzivne medicine. Njemačka je zemlja s najviše „intenzivnih kreveta" u EU po 100.000 stanovnika.
Za usporedbu, u Njemačkoj govorimo o cca 30 kreveta na 100.000, u Španjolskoj 10, u Italiji 9, a u Hrvatskoj 15. Ova kombinacija se pokazala dobitnom unatoč loše digitaliziranoj, ali brojčano velikoj epidemiološkoj službi u Njemačkoj. Cilj svega je pravodobno otkriti nova žarišta i brzo reagirati da se spriječi njihovo daljnje širenje. Baš ovo je nedostajalo u jednom od najvećih srpskih žarišta – Novom Pazaru.
Zbog spleta društveno-religioznih okolnosti (proslava Bajrama), geografske i infrastrukturne izolacije, uz manjak jasnih epidemioloških zabrana, došlo je do toga da je u trenutku prepoznavanja novog žarišta već bilo zaraženo čak 70-ak liječnika njihova bolničkog centra kojem gravitiraju i pacijenti okolnih područja.
Na žalost u blizini Novog Pazara ne postoji drugi veći bolnički centar u kojem bi se mogli zbrinuti intenzivni pacijenti. Sve ove okolnosti zajedno izrodile su novi „Bergamo".
Je li trebalo dopustiti teniski turnir u Zadru i što je s noćnim klubovima?
- Struka je trebala ostati dosljedna sama sebi i izričito zagovarati zabranu održavanja bilo kakvih većih epidemiološki potencijalno izazovnih manifestacija u kojima je gotovo nemoguće održati i najosnovnije minimalne epidemiološke mjere distanciranja, a kamoli ostalih.
Međutim, na žalost, ispala je situacija „kruha i igara". S turnirom u Zadru se imalo samo najbolje namjere, ali na žalost preventivne epidemiološke mjere („preporučuje se") nisu provedene te se dogodilo ono čega su se mnogi pribojavali.
Srećom, zahvaljujući javno dostupnim informacijama o mjestu i vremenu događaja, svaki sudionik se mogao informirati da je bio potencijalno izložen novonastalom žarištu te mu je tako omogućeno da odgovorno postupi za što se i zalažemo.
S druge strane istodobno se događa situacija s pojavom novih žarišta u noćnim klubovima koji se radi straha od javnog i poslovnog linča ne imenuju u javnosti. Rezultat ove situacije je slučaj „mladića iz Požege" kojem je radi uskraćene informacije onemogućeno da na vrijeme postupi savjesno i odgovorno i spriječi transmisiju virusa u novo područje.
Ovo sve ne znači da se nužno treba zabraniti rad klubovima ili održavanje utakmica i ostalih događanja uz prisustvo publike, ali nam govori koliko je nužno dokumentirati okupljenu grupu da bi se u slučaju pojave novog žarišta pravovremeno mogli kontaktirati.
Svima je jasno da je nužno potrebno napraviti balans između zaštite ljudi i funkcioniranja ekonomije. Mnoge djelatnosti su uvele inovativne koncepte poslovanja pa bi se u tom smjeru trebalo poticati i sve preostale djelatnosti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....