Otkako je počela rasprava o prijedlogu Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, ne prestaju polemike oko namjere ministra zdravstva da se od svake kutije cigareta i boce žestokog pića ubire dodatni dio kuna koje će biti namjenski usmjerene zdravstvu. Ministar tvrdi da razlog dodatnog “poreza na nezdravi način života” nije samo puko bildanje zdravstvenog proračuna, nego prevencija teških bolesti koje izaziva pušenje i alkohol. Uvjeren je da će tako konačno broj ovisnika o cigaretama krenuti silaznom putanjom i poziva se na iskustva država u kojima je cijena cigareta u najmanju ruku dvostruko pa i trostruko viša nego u Hrvatskoj.
Da nam borba protiv pušenja ne ide od ruke govore podaci po kojima je Hrvatska u vrhu EU po broju pušača jer puši svaki treći Hrvat, a to onda znači da i zloćudne bolesti, poglavito one pluća i bronha, godišnje ubiju gotovo 3000 osoba. Prednjačimo i po broju mladih pušača, među kojima je sve više djevojaka. Te se crne statistike ne mijenjaju i u njima je samo Mađarska gora od Hrvatske. Ministar predlaže da kutija cigareta poskupi 50 posto, kao i boca žestokog alkohola, a to primjerice znači da bi kutija koja trenutačno košta 20 kuna, usvoji li se zakon, bila skuplja 10 kuna, koje bi svakog 15. u mjesecu za prethodni stizale u zdravstveni proračun.
Za razliku od Hrvatske koja prilično “stidljivo”, da se ne kaže gotovo nikako ne želi zamjeriti pušačima, “obračun” s cigaretama u Europi krenuo je davno pa ne čudi da rezultati nisu izostali. “Udružili” su dvije metode prevencije za koje se odavno shvatilo da su učinkovite, ali samo ako se primjenjuju istodobno, a to je povećanje cijene cigareta te zabrana pušenja na svim javnim mjestima, uključujući kafiće i pubove. Rezultati su nakon deset godina pokazali da je to jedini pravi put namjerava li se dobiti rat s ovisnošću o pušenju. Primjerice, broj pušača među odraslim Britancima pao je 20 posto, odnosno 2007. pušilo ih je 10 milijuna, a deset godina kasnije 8 milijuna. Posebno vesele podaci pada pušenja među mladima. Umjesto nekadašnjih 26 posto pušača u dobi od 16 do 24 godine, deset godina poslije bilo ih je 17 posto. Britanci se hvale ne samo padom broja pušača nego i velikom zaštitom pasivnih pušača, odnosno onih koji su “pušili” tuđe cigarete. Slične podatke bilježe i duge zemlje poput Irske, Italije, Švedske... koje su istodobno povećale cijene cigareta i zabranile pušenje čak i na željezničkim postajama i u parkovima u kojima se igraju djeca.
Nažalost, u Hrvatskoj je bio samo jedan pokušaj (prije deset godina) sveobuhvatne zabrane pušenja na javnim mjestima, ali sve je potrajalo tek koji mjesec i dim se vratio u kafiće, pa ne čudi da pomaka u smanjenju pušenja još uvijek nema i da se godišnje i dalje za liječenje pušača troše najmanje milijarde kuna. Kad bi se u Hrvatskoj prihvatilo povećanje cijena cigareta od 10 posto, europski izračuni govore da bi to moglo smanjiti pušenje za od dva do pet posto, a značajniji “napad” bila bi zabrana pušenja u svim javnim prostorima. Primjerice, već u prvoj godini zabrane u Velikoj Britaniji i Italiji, istraživanja pokazuju, smanjio se broj hospitalizacija zbog srčanog udara za 2,5 posto. Studije govore da ovaj drugi korak dugoročno smanjuje pušenje za od 30 do 82 posto. Osim toga, pušenje utječe i na gospodarstvo. Procjene su da globalna ekonomska šteta od pušenja iznosi više od 500 milijardi dolara. Europski podaci kažu da nepušači poslodavcima godišnje štede od 150 do 540 dolara, a napominje se da bi uštede mogle biti i veće kad bi se uračunala produktivnost i izostanci s posla zbog lošeg zdravlja pušača.
No, u Hrvatskoj nema ni snage niti političke volje da se pušenje pretvori u društveno nepoželjnu naviku pa onda nema ni smislene akcije koja bi vodila u tom smjeru. Samo više cijene cigareta to teško mogu nadomjestiti.