Stanovnici Janjine, a u dva sela koja čine tu općinu s Pelješca ih je 551, najbogatiji su u Hrvatskoj prema kriteriju prihoda koji se slijevaju u lokalni proračun. Godišnji prihodi Janjine iznose 12 milijuna kuna, što znači da na svakog stanovnika dolazi 21.756 kuna.
Najsiromašnija u Hrvatskoj, pak, općina je Pojezerje pokraj Vrgorca, koja godišnje prikupi tek 900 tisuća kuna, što ispada nešto manje od tisuću kuna po stanovniku (954 kune).
Tako pokazuje analiza Instituta za javne financije "Ostvarenje proračuna općina, gradova i županija u 2015. godini", koju su provodili Katarina Ott, Mihaela Bronić i Branko Stanić.
Autori navode kako im nije cilj analizirati financijsko stanje lokalnih jedinica, nego ponuditi sintezu podataka iz baze Ministarstva financija, a koji pokazuju brojne zanimljivosti. Jedna od njih svakako je da se, poput Janjine, većina dobrostojećih općina nalazi uz more, u Dalmaciji, Primorju ili Istri.
Slavoniji najteže
Od prvih 50 općina s najvišim prihodom po stanovniku, navodi se u newsletteru IJF-a, "sve se nalaze u jadranskoj Hrvatskoj, a 41 se nalazi i uz more". Tako su u vrhu Vir, Baška, Mošćenička Draga, Sutivan, Grožnjan, Funtana, Kostrena, Kolan, Tisno...
Na suprotnoj strani, među siromašnim općinama, prevladavaju one iz Slavonije. Od sto općina s najnižim prihodom po stanovniku, čak 30 posto je smješteno u dvije županije: Brodsko-posavskoj i Vukovarsko-srijemskoj. Istodobno, među njima nema ni jedne "uz more", a tek ih je pet iz jadranske Hrvatske.
Slično je stanje i s gradovima: od prvih 20 gradova po visini prihoda, čak ih je 18 na moru. Najbolje je stanje u proračunu Malog Lošinja, koji po stanovniku uprihoduje 8116 kuna, neznatno manje dobije Novalja, a slijede Rovinj, Opatija, Krk... Dva jedina grada koja nisu na moru a svrstala su se u top 20 su veliki Zagreb, koji po stanovniku uprihoduje 7856 kuna, i mala Vrlika s tek 2177 stanovnika, ali na svakog od njih u proračunu je 6627 kuna.
Najsiromašniji gradovi su Novi Marof, Kutjevo, Donji Miholjac, Varaždinske Toplice, Valpovo i Pregrada. Kao što su to već pokazale neke prijašnje analize, uključujući onu Ekonomskog instituta o razvijenosti županija, čini se da trenutačno prosperiraju samo oni koji imaju priliku baviti se turizmom. Za prosperitet zemlje to je sigurno ohrabrujuće. No, što učiniti kako bi se osigurao ravnomjerniji i održiviji razvoj?
Ulaganje države
Prema mišljenju Marijane Ivanov, profesorice s Ekonomskog instituta, prije svega, trebali bismo više ulagati u poljoprivredu i industriju.
– Da bi se isplatilo baviti poljoprivredom, treba razvijati ekonomiju obujma, a to podrazumijeva okrupnjavanje ili klasterizaciju. Oni koje se bave poljoprivredom moraju uzgajati kulture koje osiguravaju zaradu, ali bitnu ulogu u cijelom procesu treba odigrati i država. Ona ne može davati izravne subvencije, ali može osigurati potrebnu infrastrukturu, od ulaganja u istraživanje i razvoj do kompjutorizacije i hladnjača – objašnjava Ivanov.
Osim toga, perspektivu vidi u industriji i proizvodnji za izvoz, prije svega proizvoda za čiju izradu imamo sirovinu, poput prehrambenih i drvnih. Na koncu, trebalo bi se puno više oslanjati na baze podataka, analizu i organizaciju, što bi pomoglo u prepoznavanju potencijala i mogućnosti, a u konačnici i plasmanu proizvoda.
Prihodi i rashodi općina, gradova i županija, smatraju u IJF-u, ne smiju se uspoređivati jer imaju različite nadležnosti za prikupljanje prihoda, kao i pružanje usluga. Tako prosječni rashod po stanovniku za županiju iznosi 1077 kuna, za općinu 3296 kuna, a za grad 3876.
Osim toga, za utvrđivanje potpuno financijskog stanja svake lokalne jedinice, ističu, nisu dovoljni podaci o njihovim proračunima, pa Ministarstvo financija pozivaju da počne objavljivati i njihove bilance koje uključuju imovinu, obveze i kapital.