Evo zašto smo i ja i kćeri nogomet zavoljele baš u Japanu

Prije točno dvadeset godina reprezentacija Hrvatske pod vodstvom legendarnog trenera Ćire Blaževića po prvi je put u povijesti nastupila na Svjetskom prvenstvu u nogometu u Francuskoj. Veliki je to bio događaj za naš nogomet koji se i danas pamti i prepričava jer je Hrvatska tada ostvarila svoj najveći uspjeh do danas plasiravši se u polufinale turnira i osvojivši treće mjesto.

Utakmicu Vatrenih protiv reprezentacije Nizozemske u završnici na pariškom Parku prinčeva s tribina je pratila i Ljupka Gojić. Bila je to njena prva utakmica. Tada 16-godišnja Ljupka već je gradila svoju manekensku karijeru i nije niti sanjala da će jednog dana biti udana upravo za nogometaša.

- Sjećam se tog nevjerojatnog adrenalina. Modna agencija je vodila ljude na utakmicu, pa smo i moja mama i ja išle – prisjetila se danas 35-godišnja manekenka i model, svjetska putnica, modna dizajnerica i vlasnica brenda “Jolie Petite by Ljupka Gojić” koja je već 12 godina u braku s nogometašem Mihaelom Mikićem koji danas igra u japanskoj ligi.

Prije gotovo godinu dana Ljupka je sa tri kćeri, osmogodišnjom Janom Siennom, šestogodišnjom Milom Amelie i sedmomjesečnom Mari Danom, Hirošimu zamijenila Zagrebom. Gradom čije nogometne stadione ne preferira, još od prvog puta kada je odlučila uživo gledati kako njen Mika igra za Dinamo.

- Bilo je to kada smo Mika i ja tek počeli hodati. Bila sam u Zagrebu između svojih poslovnih putovanja i onda sam otišla na Dinamov stadion. Tada sam imala oko 19, blizu 20 godina, a Mika je tad već dugo igrao nogomet. Na stadion sam došla prvenstveno zbog njega, jer nisam ranije strastveno pratila nogomet. Moja obitelj je doma podijeljena, neki prate nogomet, a neki Formulu 1. Ja sam više bila u ovoj ekipi obožavatelja formule – započinje Ljupka.

- Sjećam se da mi je bio fora taj adrenalin i uzbuđenje, pogotovo jer netko tvoj igra i onda znaš da mu je to jako bitno i još jače vlada taj natjecateljski duh, ali mi se nije sviđalo što slušam sve te pogrdne riječi, što se gađa upaljačima i nikako mi se nije svidjelo sjediti tako negdje u strahu i gledati jedan zapravo lijep sport. To dvoje mi ne ide zajedno pa me zagrebački stadion više nije vidio – prepričava naša uspješna manekenka.

- Jedan je period Mika bio u Njemačkoj, u Kaiserslauternu, a ja u Parizu i nekako smo si bili bliže pa bih ja nekada znala sjesti u vlak i otići na utakmicu tako da možemo biti zajedno bar kratko jer bih ja već sljedećeg dana morala ići natrag u Pariz – prisjetila se Ljupka, koja je tada vodila život top modela, noseći revije i snimajući kampanje za Chanel, Dior, Cacharel, Kenzo, Alexander McQueen, Yamamoto, Coveri, Armani, Givenchy te brojna druga imena svjetske visoke mode. A onda se nogomet upleo u priču.

- Nogomet ima veliku ulogu u našem životu, zato što je to posao mog supruga, njegova karijera i zato što je ta njegova karijera u jednom trenutku odlučila da mi selimo u Japan – rekla je Ljupka koja je tada, s 26 godina, bila na vrhuncu svog poslovnog uspjeha, ali odlučila je staviti manekenstvo u drugi plan i potpuno se posvetiti obitelji te se preseliti u Hirošimu, gdje je njen suprug, bivši nogometaš Dinama, dobio angažman.

- Bile su to dvije jake karijere, podjednaki uspjesi, a mene je jedino zaustavilo dijete, inače bismo živjeli tako da sam ja u New Yorku, a on u Japanu, pa bismo se nalazili negdje na pola puta. No, dogodilo se to da sam ja morala odlučiti i odabrala sam posvetiti se majčinstvu – objasnila nam je manekenka s Knežije, koja je s obitelji posljednjih devet godina provela u Japanu.

- Cure su jako ponosne na tatu, znaju cijelu momčad. I sad pate jer tata igra u drugom klubu, a ne više u Sanfrecce Hiroshima i jako im je teško, kažu mi. Baš neki dan mi je jedna govorila da ne zna kako će kada dođe u Japan navijati za tatu, a njoj je Sanfrecce još u srcu. One su odrasle uz nogomet i više ga vole nego ja – dodaje.

- U Japanu je doista gušt ići na stadion i pogledati utakmicu. Njihovu ligu podcjenjuju, a ustvari je fenomenalna. Svi su jako brzi i do kraja utakmice je neizvjesno. Cijelo vrijeme utakmice vlada adrenalin, a uz to jedeš što poželiš. Sjediš okružen raznim dobnim skupinama, od djede i bake s unučadima, obitelji, mladih u društvu... Njihovi najopasniji navijači su skroz dolje lijevo smješteni, ali najgore što oni naprave jest da skinu majicu. Najčešće mašu Miki, skandiraju, nose i hrvatsku zastavu, imaju njegov lik na svemu. Jedino što rade cijelu utakmicu je da pjevaju i žestoko navijaju, ali nema opasnosti – objašnjava nam Ljupka dodajući da ju tamo nije strah niti djecu samu poslati po hranu ili na toalet za vrijeme utakmice, jer se Japanci pridržavaju navijačkog bontona. Kada bi Mika igrao u Hirošimi, a ne u gostima, redovito bi išla s curama na stadion i bio bi im to pravi izlet.

- Nisam nikada pomislila da bi možda bilo bolje da se bavi nekim drugim poslom, jer onda to ne bi bio moj Mika, to ne bi bila osoba koju ja volim i u koju sam se zaljubila– iskreno će Ljupka.

- Žene su svakako emotivnije navijačice, drugačije doživljavaju nogomet – zaključuje Ljupka.