Slučaj blizanaca Jasmina i Alena Bobinca (1997.) iz sela Jurandvor na Krku, mjesta gdje je pronađena Baščanska ploča, svakako spada među najneobičnije imigrantske priče u Irskoj.
Dvojica 19-godišnjaka, koji se danas zovu Jay i Allen, 2015. godine su odlučila otići iz Hrvatske u potrazi za novim životnim prilikama i poslom, kojeg na Krku van sezone nije bilo, a pogotovo ne u njihovu selu.
Irsku su odabrali jer su znali engleski, a nakon toga su, kaže Jasmin-Jay, „uzimali prilike kako su dolazile“, piše Nives Matijević za H-Alter u svom serijalu "Hrvatska dijaspora u Irskoj – insajdersko izvješće". Sve tekstove pročitajte OVDJE.
Kad su došli, nije im baš sjajno krenulo.
„Bez radnog iskustva bilo je teško naći posao, nismo imali CV, nismo mogli dobiti PPS broj niti otvoriti bankovni račun. Jedno vrijeme bili smo u skvotiranoj kući i mogli smo ići na intervjue za posao, ali smo je morali napustiti, pa smo završili na ulici.
Spavali smo gdje smo stigli, po haustorima, u gradskim parkovima… Preko tjedna ispod nadstrešnice u St. Stephen Green parku u centru Dublina, a za vikend u Phoenix parku, nedaleko od rezidencije irskog predsjednika Michaela Higginsa, ali to tada nismo znali.
Onda smo jedan dan u gradu vidjeli zeleni bus-caffe „No Buck’s“ u koji su beskućnici mogli otići po besplatnu kavu i hranu. Tamo smo upoznali Aubreya McChartyja, vlasnika tvrtke za selidbe i skladištenje. McCharty je jedan od utemeljitelja humanitarne organizacije Tiglin, koja upravlja „No Buck’s cafeom“, objektima za privremeni smještaj beskućnika, te s dva centra za rehabilitaciju, muškim i ženskim, gdje se ovisnicima o drogi, alkoholu, kocki i slično pomaže u odvikavanju, te ih se kroz različite edukacije uče raznovrsnim životnim vještinama, osposobljava za pronalaženje posla i integraciju u društvo, osobito mladima koji izlaze iz sustava socijalne zaštite.
McCharty je ujedno predsjednik humanitarne organizacije Dublin Christian Mission (DCM) koja upravlja besplatnim restoranom za beskućnike Light House u centru Dublina, koji tjedno nudi i besplatnu odjeću, predmete za osobnu uporabu i vreće za spavanje.
Počeli smo part-time raditi za Aubreya na selidbama i u kuhinji restorana. Štedjeli smo, ali nismo imali dovoljno da iznajmimo stan, pa smo u prosincu 2016. dobili na korištenje sobu u tzv. transitional house. Paralelno s radom i volontiranjem u Tiglinu završio sam tečaj poslovne administracije, a kasnije sam upisao socijalni rad na Institute of Technology (IT) u Carlowu.“
Uz potporu Tiglina, prvi je Jay diplomirao na IT Carlow, a onda i Allen. Danas su obojica zaposleni u Tiglinu na puno radno vrijeme – Jay kao community employment manager, kojem se poslodavci mogu javiti žele li nekome od Tiglinovih štićenika dati šansu, a Allen kao socijalni radnik.
Jay je prošle godine dobio i nagradu irskog Crvenog križa „Young Humanitarian Award“ za svoj rad s ljudima u teškoj situaciji kojima je pomogao da unaprijede svoj život, a kasnije i priznanje predsjednice gradskog vijeća Dublina (Lord Mayor of Dublin) Hazel Chu za rad na prvoj liniji u doba Covid-19 epidemije.
Brata Allena nova Lord Mayor of Dublin Alison Gilliland odabrala je kao jednog od „Zimskih svjetala“, svjetleće reklame s njegovim likom kojom mu se odaje priznanje za rad u Tiglinu i Lighthouse Cafeu za beskućnike.
„Volim raditi s ljudima i raduje me kad napreduju. Ideja naših centara za rehabilitaciju je pomoći onima u poteškoćama da se pridignu i nađu smjer kojim žele ići u životu. Neki nisu imali puno prilika u životu, ali trebaju naučiti reagirati na priliku kad se ukaže. U razgovoru s njima pokušavam doznati što žele. Ako ne znaju, nastave raditi za pučku kuhinju i organiziramo im edukacije. Nekima treba više vremena da postanu zapošljivi, a među njima ima ljudi od 18 do 62 godine“, kaže Jay.
Jay je više javno eksponiran od brata, a u Irskoj je postao prava humanitarna zvijezda – daje intervjue, gostuje na radiju i televiziji i koristi svaku priliku za promociju Tiglinova humanitarnog rada. Irski su mediji impresionirani njegovim životnim putem, od imigranta beskućnika koji spava u parku do uzvanika na božićnom domjenku u rezidenciji irskog predsjednika.
Braća su, naime, upoznala irskog predsjednika Michaela Higginsa i prvu damu Sabinu Higgins, koja je kaže Jay, bila oduševljena njima, a lani mu je poslala i čestitku za Božić. Prije nekoliko mjeseci Higginsovi su posjetili jedan od Tiglinovih rehabilitacijskih centara, gdje su im i braća Bobinac bili domaćini.
O svom nekadašnjem životu u Hrvatskoj Jay je izbjegavao govoriti. Jednom je u radijskom intervjuu kazao kako potječe iz disfunkcionalne obitelji.
Otkad je otišao još nijednom nije bio u Hrvatskoj, jer kaže, nije bilo vremena. Često se tijekom razgovora ne može sjetiti odgovarajuće hrvatske riječi, pa koristi englesku.
„Vidjet ćemo što budućnost nosi. Cijeli moj život sada je ovdje, u Irskoj“, piše H-Alter.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....