Danju, u svojim bolničkim ambulantama i na odjelima, oni su ginekolozi koji zbog prigovora savjesti – iz moralnih, vjerskih, filozofskih ili političkih uvjerenja, odbijaju obavljati abortuse kod neželjenih trudnoća. Kad se spusti mrak, baš kao u vrlo autentičnom 'Ljudožderu vegetarijancu' – hrvatskom filmu u kojem lik ginekologa Babića troši resurse državne bolnice za ilegalne abortuse, postavlja lažne dijagnoze i novac žena koje mu dolaze na pobačaj stavlja u vlastiti džep – i u nekim zagrebačkim bolnicama, za vrijeme kasnih dežurstava, događa se upravo to, piše novilist
Kako doznajemo od upućenih u zbivanja u bolnicama, žene koje žele pobaciti k tim liječnicima dolaze kao njihove pacijentice, jer u njih imaju povjerenje pa im je svejedno kako će pobačaj biti registriran, ili pak zbog diskrecije – jer se pobačaj koji je napravio liječnik s prizivom savjesti sigurno nigdje neće evidentirati kao abortus na zahtjev. Dogovaraju zahvat koji se obavlja navečer, za dežurstva, kad će isti onaj liječnik koji danju ima prigovor savjesti, u tih petnaestak minuta navečer, koliko abortus traje, zahvat obaviti bez moralnih, vjerskih ili drugih dilema, za novac spremljen u svoj džep, a riječ je o nekoliko tisuća kuna.
I iz Centra za edukaciju, savjetovanje i istraživanje (CESI) upozoravaju na liječnike koji ujutro ne rade abortuse zbog priziva savjesti, a kasnije ih rade privatno.
'Novac spremaju u svoje džepove, a koriste resurse bolnica, rade u sivoj zoni. I CESI je došao do te spoznaje kroz razgovore s liječnicima i iz iskustava žena koje o tome anonimno pišu na forumima', kaže Nataša Bijelić iz CESI-ja. U Centru napominju i to kako je praksa pogotovo uvriježena u manjim sredinama, u čijim bolnicama ginekolozi ne žele raditi abortuse pa su žene prisiljene k istim tim liječnicima ići privatno.
Da priziv svijesti ne bi smio biti paravan za nelegalno bogaćenje, upozorava i predsjednica Hrvatske udruge za promicanje prava pacijenata Jasna Karačić.
Večernji dolazak žena administrativno se bilježi kao neka komplikacija, primjerice krvarenje, odnosno kiretaža, bolovi ili nešto slično pa će bolnica sav potrošeni materijal naplatiti od HZZO-a. Postupci vezani za bilo kakva patološka stanja, primjerice pobačaj zbog izvanmaternične trudnoće, zbog krvarenja, kiretaža i slično, pokrivaju se na teret države, preko HZZO-a, za razliku od pobačaja na zahtjev žene koja legalni abortus plaća sama, uz račun, u iznosu od tisuću do dvije-dvije i pol tisuće kuna, ovisno o bolnici. Za večernjih dežurstava 'namjerne' abortuse se ne registrira, trošak podmiruje HZZO, odnosno svi koji plaćaju zdravstveno osiguranje, a liječnik svešto dobije od žene može staviti u svoj džep. Žena, uz preporuku mirovanja od nekoliko dana, odlazi kući, a da nitko ne mora, niti bi trebao, znati što je upravo obavila, i na koji način. Žene o tome nikad neće pričati, jednako kao ni ostalo medicinsko osoblje koje prisustvuje zahvatu.
Anesteziolog, čija je prisutnost zbog anestezije potrebna uoči samog zahvata, može i ne mora biti upoznat s onim što će doktor kasnije napraviti, za to ga možda niti nije briga ili, kao i drugo, niže medicinsko osoblje, o svemu šuti. Činjenica je da i iz tog razloga velik broj anesteziologa odlazi iz Hrvatske, deseci njih godišnje, kako u tome ne bi sudjelovali i bili prisiljeni na zakon šutnje.
Od uhićenja pet varaždinskih liječnika 2010. godine, koji su privedeni pod sumnjom da su radili ilegalne pobačaje, krivotvorili papire i postupak naplaćivali dvostruko od onog regularnog, bolničkog, a trošak materijala i lijekova pokrivao je HZZO, drugih takvih istraga nije bilo, ili se za njih barem ne zna.
Bolnice su, kako KBC-ovi tako i opće bolnice, jedine zdravstvene ustanove u kojima je dozvoljen legalan pobačaj. Jedina privatna klinika ovlaštena za abortuse je Podobnik u Zagrebu, no javna je tajna da se pobačaji, bez odobrenja države, rade i u drugim privatnim ginekološkim ordinacijama. Iz svih tih razloga je registriranih pobačaja u Hrvatskoj moguće i upola manje od pravog broja, na što upozoravaju neki liječnici.
'Hrvatska stopa pobačaja je jako niska u odnosu na ostale stope u Europi pa je pretpostavka da se barem isto toliko pobačaja, koliko ih je prijavljenih, obavlja u sivoj zoni', ističe ginekolog Dubravko Lepušić sa Klinike za ženske bolesti i porodništvo KBC-a Sestre milosrdnice (Vinogradska). Za kolege koji odbijaju raditi pobačaje zbog priziva savjesti kaže da su ih radili prije no što je priziv 'došao u modu' te da će ih opet raditi onda kad desnicu na vlasti zamijeni ljevica, i tako redom. 'Duboko sam uvjeren, međutim, da većina liječnika svoj posao obavlja zakonito i etički, i da je pojedinaca koji ujutro imaju priziv savjesti, a navečer više ne, jako malo', napominje ovaj liječnik, piše Novi List.