Insajderski izvještaj iz tvrtke s 1500 zaposlenih u kojoj radi i zaraženi mladić: Satima nam se nitko nije obratio, ni sada ne znamo što nam je činiti

Trebao je to biti sasvim običan radni dan.

Kodiranje, testiranje, planiranje. Analiziranje rezultata. Tisuću i pol inženjera zagrebačke centrale Ericsson Nikole Tesle ovog je utorka od jutra prionulo poslu. U podne su primili e-mail poruku od CEO-a Borjea Ekholma u kojoj ih obavještava da se do daljnjega zbog koronavirusa ukidaju sva službena putovanja. I da nijedan zaposlenik nije obilio. Te da će kompanija učiniti sve da tako bude i dalje. 

Vijesti o pojavi koronavirusa u Hrvatskoj pratili su sa zanimanjem. Paralelno sa svojim radnim obavezama. Kao, uostalom, i ostali građani.

A onda se, negdje oko 13.40, kompanijom proširila informacija da je oboljeli zapravo - njihov kolega.

Tu je sustav pao prvi put na ispitu.

Vijest je uprava Ericsson Nikole Tesle doznala od članova obitelji oboljela mladića. Ne od Kriznog stožera. Ne od Ministarstva zdravstva. Ili neke druge nadležne službe.

U Klinici za infektivne bolesti "Fran Mihaljević" koronavirus kod mladog inženjera utvrđen je u 11.50 sati. Da Hrvatska ima prvog oboljelog od koronavirusa nacija je doznala u 12.38.

Do 15 sati nitko od državnih organa nije službeno obavijestio kompaniju da se radi o njihovu zaposleniku. Niti ih je upoznao koje mjere moraju poduzeti da spriječe širenje zaraze.

Najveći dio zaposlenika – suprotno nekim informacijama koje su se pojavile u medijima – ostao je na svojim radnim mjestima. Nije više nikome bilo ni do programiranja, ni do testiranja, ni do analiziranja. Svi su pričali o koroni. I zbunjeni, strpljivo čekali upute o tome kako se trebaju dalje ponašati.

Unatoč pisanju nekih medija, nije bilo panike među zaposlenima

Ronald Goršić/Hanza Media

Druga "rupa" u sustavu dogodila se upravo u tom periodu. Od trenutka kada se saznalo da je oboljeli njihov radni kolega, do kada su Ericssonovi inženjeri otišli svojim domovima. Točnije od 13.30 do 16 sati.

Nitko im iz državnog Kriznog stožera nije objasnio kako se trebaju ponašati. Hoće li sutra dolaziti na posao. Smiju li djecu slati u školu i dječji vrtić. Jesu li u opasnosti jer su se s oboljelim kolegom mogli naći u istom restoranu. Istom liftu. Istom hodniku.

Tu se dogodila treća pogreška.

Sustav je potpuno izignorirao djelatnike RTL-a. Čije se središte nalazi u susjednoj zgradi. Oni također svakodnevno dolaze u Ericssonov restoran. Koriste iste liftove. Prolaze istim hodnicima.

Navečer je nacija doznala da su u Ericsson Nikoli Tesli boravila dva epidemiologa.

Evo nam i četvrtke pogreške.

Riječ je o kompaniji koja ima više tisuću i pol zaposlenika. Dva epidemiologa mogla su se koncentrirati na prostor u kojemu je u petak boravio oboljeli mladić. Pokušavajući detektirati s kim je sve bio u kontaktu. I to je u redu. No, jesu li dva epidemiologa dovoljna da u nekoliko sati "obrade" tisuću i pol ljudi? Plus novinare, urednike, snimatelje i tehničare s RTL-a?

Odgovor je jasan: nisu.

Netko je u utorak trebao doći i tim ljudima objasniti što im je činiti. Precizno, jasno, stručno. Pravodobna informacija sprječava širenje panike. Rješava nedoumice. Smiruje uzburkale duhove.

Tek nešto iza 18 sati zaposlenici Ericssona dobili su obavijest Uprave da idućih dana ne trebaju dolaziti na posao. Da su njihove kolege za koje je utvrđeno da su bile u kontaktu s oboljelim stavljeni u 14-dnevnu kućnu karantenu. I da tamo čekaju daljnje upute.

Jedna je dilema riješena, druge su ostale.

Trebaju li se i ostali zaposlenici, koji u međuvremenu dobiju temperaturu, testirati na koronavirus? Što da radi bračni par, u kojemu oboje supružnika rade u Ericssonu, sa svojom djecom: trebaju li ih slati u školu ili ne? Smiju li ići na roditeljski sastanak u dječji vrtić. Hoće li se kod njih, kao i u Ericssonu i Kini i Koreji, dezinficirati radni prostori.

Ovo nije prvi primjer kaosa vezan uz koronavirus.

Omiške đake koji su se vratili iz Italije tri puta su slali na nastavu i vadili s nje.

Policija je na graničnom prijelazu Pasjak propustila Dalmatinku koja je operirana u talijanskoj bolnici na sjeveru Italije, u regiji u kojoj je epicentar pojave koronavirusa. Bez da su je pitali odakle dolazi. Što je radila u Italiji. I postoji li opasnost da je bila u kontaktu s oboljelima.

Ovi slučajevi pokazuju da država još uvijek zapravo nema pravi hodogram kako se ponašati u krizi izazvanoj koronavirusom. Moguće je da se radi o nesnalaženju u prvom slučaju. Uhodavanju sustava. Pogreškama pojedinaca.

No dojam je da zdravstvene vlasti, unatoč samouvjerenim istupima ministra zdravstva Vilija Beroša, nemaju pripremljene precizne i praktične upute za okolinu u kojoj se pojavio koronavirus. Možda nema ni rasporeda akcija što napraviti u trenutku kada se locira oboljeli. Kako se treba ponašati u velikim sustavima, a kako kada je riječ o malim tvrtkama.

To ne znači da u Hrvatskoj baš ništa ne valja. Ali znači da se još puno, puno toga može popraviti.

Bar kad je o koronavirusu riječ.