Ja Rostuharu ništa ne vjerujem!

Nakon 48 dana pješačenja, 1163 prijeđena kilometara, sam samcat, bez dostave hrane i opreme, te uporabe vanjske energije na Južni je pol stigao Zagrepčanin Davor Rostuhar, putopisac, fotograf i po mnogima hrvatski Indiana Jones. Na uspjehu mu je od sveg srca čestitao njegov prijatelj, splitski alpinist i novinar Stipe Božić. No ne i Robert Pauletić, još jedan svjetski putnik i također poznati putopisac - piše Slobodna Dalmacija.

Štoviše, Pauletić je čak decidirano naveo kako Rostuharu više ništa ne vjeruje, što je zapravo podsjetilo na njihovo FB prepucavanje, koje se prije nekoliko mjeseci povelo oko imena prvog Hrvata što je stupio na Južni pol.

Na Rostuharovu tadašnju izjavu kako će on biti prvi Hrvat koji će to napraviti, Pauletić je tada oštro reagirao, podsjećajući kako je svojim dolaskom na Južni pol u prosincu 2009.-e godine, on stekao taj epitet.
Kap koja je prelila čašu bila je i izjava Stipe Božića koji je dajući podršku Rostuharovoj ekspediciji u jednoj tiskovini tada naveo, citiramo: 'Ma, bilo je onih koji su došli avionom, ali to se ne računa'.

Pauletića je, tada, priznao je, ražalostio komentar Stipe Božića, te je izjavio kako je s njihovom međusobnom pričom, nažalost, gotovo.

-Stojim iza svojih riječi da je Davor Rostuhar lažljivac, samoreklamer i žicar. Inače ne pratim njegov rad, zapravo, pokušao sam čitati neku njegovu knjigu iz džungle, ali bila je toliko dosadna i pompozna da sam odustao nakon tri stranice. On navodno sprema neku strašno tešku ekspediciju na Južni pol, što je samo po sebi u redu. Međutim, u promotivnom videu decidirano kaže: "Želim biti prvi Hrvat na Južnom polu!". On dobro zna da sam ja u prosincu 2009. kao prvi čovjek iz Hrvatske došao na Južni pol, i svejedno se služi tim lažima, te pokušava prisvajati tuđa dostignuća – rekao je tada Pauletić, tvrdeći i kako iza svega toga ne stoji njegova taština, nego ponos.

Nekoliko mjeseci nakon toga Rostuhar je krenuo na ekspediciju koja je sada i završena njegovim osvajanjem Južnog polja. Zanimljivo je što o tome kažu i preostala dva aktera tadašnje priče:

Evo što nam je danas rekao Robert Pauletić:

- Kad me već pitate, ja tom čovjeku više ništa ne vjerujem. U jednom najavnom spotu za ovaj projekt vikao je doslovce: “Želim biti prvi Hrvat na Južnom polu!”. A zna vrlo dobro da sam ja bio prvi Hrvat na Južnom polu, prije više od osam godina. Poslije mi se zbog toga javno ispričao, ali mislim da je to više uradio da bi sebe zaštitio, nego što je iskreno htio nešto popraviti. Zašto bi itko išta vjerovao nekome tko je u stanju lagati o takvoj osnovnoj stvari?

Dobio je vrlo veliki medijski prostor za svoje najave, i u novinama i na televiziji, svuda pričajući o "prvoj hrvatskoj ekspediciji na Južni pol" i slično.

Da meni slučajno padne na pamet tako prisvojiti tuđe dostignuće, razapeli bi me iste sekunde, ali njemu je očito kao medijskom miljeniku dopuštena i takva krajnja bezobraština. Njegove laži, međutim, prolaze bez reakcija, kao u nekom Kafkinom romanu. Da se ja tada nisam pobunio, jednostavno bi me izbrisali, nitko više to ne bi spominjao, a on bi se kitio tuđim perjem.

Zanimljivo je da je Rostuhar, na osnovu svog lažnog predstavljanja da će biti prvi Hrvat na Južnom polu, te pompoznih najava o “ostvarenju snova”, tražio da mu ljudi doniraju goleme svote novca! Bilo mu je potrebno 200 tisuća dolara, pa je neuvijeno žicao od ljudi da ga pomognu s desecima tisuća dolara. Kad sam ja otišao na Južni pol, potrošio sam za sve skupa nemjerljivo manju svotu novca, oko trideset pet tisuća dolara! I nisam morao reklamirati nikakvu manistru, niti sam od koga žicao novac. A on je još, kako priča, danima po ledu navodno vukao te nekakve sanjke, pa ne shvaćam što mu je trebalo ukupno dvjesta tisuća dolara, u što ih je potrošio? Častio pingvine na Antarktici?

Žao mi je što je taj tip pokušao podmuklo prebrisati nešto što sam napravio prije njega, i na što sam ponosan, i onda još na tome, kako mi se čini, masno zaradio! Ali, naposljetku, to je njegova stvar i problem onih koji su mu donirali novce - kaže Pauletić.

Evo pak što nam je rekao Stipe Božić:

-Osvajanjem Južnog pola moj prijatelj Davor je oživio i moj davni san. I iako sam nisam otišao dolje, iako sam to oduvijek želio, čak i planirao, nema tih riječi za opisati sreću što je to baš on napravio. Davor je jedan od naših najboljih fotografa, on je pustolov, istraživač, hrvatski Indiana Jones. On je i pisac koji nas sa svakim putovanjem počasti nekom novom pričom, fotografijama. Presretan sam što je osvojio bjelinu juga, preko njega imam dojam kao da sam sam dotaknuo našu zastavu ubodenu u toj ledenoj pustoši. Nije mu bilo lako, hladnoća, led, oluje –kaže Stipe.

Čut će se s njim po povratku u Zagreb, očekuje i kavicu i priču iz prve ruke. Kaže kako mu je već poslao SMS čestitke, i tu mu i naznačio da je s osvajanje pola, ostvario i njegovu veliku želju.

-Znam koliko je to bilo teško putovanje. Sam sam to na svojoj koži osjetio. Ponekad u tim pustošima, dok si u zaklonu, imaš osjećaj nekih čudnih zvukova. Zna, zna biti i sablasno. Ali u istom trenu to je i veliki užitak, saznanje kako si jedan od rijetkih koji tako nešto uopće može čuti. Pratio sam ga stalno na face-u, jedan sam od njegovih sljedbenika – kaže Stipe, kojeg smo pitali jeli od prijatelja Davora zatražio kakav suvenirčić s južnog kraja svijeta.
-A što bi mi od dole mogao donit? A možda samo malo leda – nasmijao se Stipe.

Rostuhar: Sam sam vukao saonice, bez ičije pomoći

Ovako je Rostuhar objasnio zašto je njegova ekspedicija jedinstvena, te je on i zaista prvi Hrvat koji je prohodao od obala Antarktike do Južnog Pola.

"Na svijetu postoje tri točke koje golicaju maštu istraživača već stotinama godina – Sjeverni pol, Južni pol i Mt. Everest. Naš najuspješniji istraživač i moj veliki uzor, Stipe Božić, bio je prvi Hrvat na Mt. Everestu i na Sjevernom polu. Ekspedicija na Južni pol ostala je posljednja velika klasična ekspedicija koju još nije napravio nitko iz Hrvatske ili šire regije. Ekspedicija na Južni pol smatra se uspješnom ako se pređe put od obale Antarktike do Južnog pola, što na najlakšoj „Hercules“ ruti iznosi 1200 kilometara. Ja se taj put spremam prevaliti u 50 dana i to: -SOLO – posve sâm u najvećoj pustoši planeta; -UNSUPPORTED – bez dostave hrane i opreme – svu opremu vući ću sa sobom na 130 kg teškim saonicama; -UNASSISTED – bez upotrebe vanjske energije poput vjetra, pseće zaprege, motornih saonica…

-To je dosad napravilo samo 23 ljudi u povijesti, iz samo 9 država! -Više je ljudi bilo u svemiru nego što je poduzelo ovu ekspediciju!

Kao što je Stipe Božić doveo Hrvatsku među najcjenjenije zemlje u alpinizmu, tako bih ja želio doprinijeti tome da Hrvatska uđe u klub najuspješnijih zemalja u polarnim ekspedicijama", objasnio je Davor Rostuhar.

Pauletić: Istina, koristio sam avion, ali ja sam prvi Hrvat na Južnom polu!

Nakon što je polovicom prošle godine Stipe Božić u izjavi za Jutarnji list rekao kako su 'neki Hrvati bili avionom na Južnom polu, ali da se to ne računa', očito ciljajući na Pauletića, nije trebalo dugo čekati reakciju prozvanog. Naime, Pauletić, inače Božićev partner u mnogobrojnim putovanjima, je javno odgovorio putem svog facebook profila. 
Njegovu tadašnju objavu prenosimo u cijelosti: 
 

Nešto iskreno, iz srca. Jedan zagrebački putopisac, neću mu spominjat ime jer ni on moje ne spominje, nedavno je u svim medijima obznanija da on u prosincu kreće u "prvu hrvatsku ekspediciju na Južni pol". Već je iscrta trasu, sprema se na junački pothvat. Skuplja i novce, ko oće može ga financirat. Tip već, pazite, unaprid prodaje knjigu o svom pothvatu! Šest miseci prije nego šta se uopće uputija na Antarktiku. Aj neka.
Na jedno pitanje čitatelja na internetu: "Što je s Pauletićem, pa on je bio na Južnom polu?", tip neodređeno (i po meni bezobrazno) odgovara nešto u stilu da ne računa turiste, i "da se slijetanje avionom na Južni pol ne može smatrat ekspedicijom". Hm, ne bi tome gospodinu uopće posvetija pažnju, jer mu bilo kakvom reakcijom mogu samo napravit reklamu, da se u Nedjeljnom Jutarnjem nije oglasija i Stipe Božić, moj donedavni uzor, te pružija podršku rečenome putopiscu, s rečenicon kako su "neki Hrvati bili avionom na Južnom polu, ali da se to ne računa". Pita sam, naravno, Stipu šta je s tim, je li to krivo preneseno, a on je odgovorija da je krivo preneseno, da je izjavija da je "Hrvat bio avionom na Južnom polu", a ne u množini.
I on i ja dobro znamo da sam na Južnom polu iz Hrvatske bija samo ja. Ali nije mi se uspija iskupit za to šta je izjavija, tu množina i jednina malo znače. Isprva san se naša u čudu. Stipi san prvome reka kako san doša na Južni pol, prije nego šta san napisa knjigu Led. On mi je za put posudija polarne očale, kapu i jednu debelu maju. Istina, tada san koristija i Twin Otter aviončiće koji lete između baza, od baznog logora u Patriot Hillsu sve do Južnog pola. To san, uostalon, i jasno napisa u putopisu "Led" (koji Stipe, očito, na moju žalost nije ni pogleda). Ali ovako, prema njemu i prema ambicioznon i sveznajućen zagrebačkon putopiscu, ispada da postoji neka direktna avionska linija između Punta Arenasa i Južnog pola (možda i postoji, ja ne znan za nju), a ja san na antarktičkon ledu prije dolaska na Južni pol proveja više od dva tjedna, spavajući na ledu u šatorima, koristeći doduše i Twin Ottere, ali i hodajući na desetke kilometri i vozeći se specijalnin antarktičkin vozilima!
Nikad nisan istica da san napravija neki specijalni pothvat, pogotovo ne u usporedbi s Božićevin dostignućima, ne bi mi palo ni napamet uspoređivat se. Dapače, u većen dijelu knjige koja se odnosi na antarktičku avanturu izrugujen se sam sa sobon i vlastitin ograničenjima na teškoj hladnoći, zatim tome kako san izgubija rukavice, kapu pa su me spašavali iskusni antarktički vukovi iz tima itd. Slično ka šta san se sam sa sobon ruga na Himalaji. Ništa od ovoga ne bi mi palo na pamet iznosit da se nije umiša Stipe Božić, kojega san uvik poštova i svuda hvalija, posvetija mu knjigu o Himalaji, pobjedu na Kviskoteci, dolazak na Južni pol. Promovira san ga svim svojin silama kroz velike feljtone i tv emisije. Istica ga ka najvećeg živućeg Hrvata. šta po svojin postignućima sigurno i jest. A on mi je to, evo kako vratija: "Hrvati su bili avionom na Južnom polu, ali to se ne računa". I tek sada mi je puklo prid očima da me Stipe godinama, premda me više puta nazva prijateljen, uvik za nešto zva samo kad je tribalo doć u koju emisiju u njegovu čast. Ne sićan se da me ikad za išta pohvalija, ikad lipu rič u javnosti reka. Za razliku od, recimo, moga brata Hrvoja Šalkovića. Sa Stipon je bilo: prijateljstvo i respekt u jednome smjeru, u drugome smjeru - ništa.
Evo, u razgovoru o Južnome polu ni ime mi nije moga spomenit. Ni on, ni zagrebački putopisac. Zanimljivo, o zagrebačkon putopiscu ne znan ništa. Stvarno ne mogu reć ništa loše ni dobro, jer ne pratin čovika. Proba san čitat jednu njegovu knjigu iz džungle, ali bila mi je toliko dosadna i pompozna, toliko nečitko pisana, da san odusta nakon tri stranice. Možda bi on isto reka za moje knjige, nema veze, ukusi su to. Ali puka bi da ne rečen: upravo Stipe Božić mi je prije nekoliko godina u jednom društvu reka kako je tip blefer, i da se "tobože javlja iz džungle u koju nikad nije stupila bijela noga, a kad pogledaš na kartu da vidiš odakle se on to javlja, okolo je u deset četvornih kilometara četri aerodroma!". Sitit će se Stipe kad je to izgovorija. U međuvrimenu je očito prominija mišljenje, jer sad toga zagrebačkog putopisca izuzetno cijeni. I neka, neman ništa protiv, Stipe o Antarktici, snigu, avanturistima i teškin pothvatima sigurno zna iljadu puta više od mene. Cijeni i pomogni kolegu, brate, daj mu ruke da skupi novce! Ali nemoj zato nekoga koga si naziva prijateljen nepotrebno obezvređivat i omalovažavat. Moga si reć: "Pauletić je bija na Južnom polu na lakši način (šta je istina!), a sad će ovi drugi pokušat na puno teži način". I to bi bilo u redu. A ne ovako, podcjenjivački: "neki Hrvat" i "ne računa se". Računa se, Stipe, računa se.
Ja san, kako god okreneš, prvi, i zasad jedini čovik iz Hrvatske na Južnome polu, taman da san doletija tamo direktnin avionon iz Splita. Ili se recimo teleportira. Ili me spustila roda. A onaj koji sljedeći dođe na Južni pol, bija to ambiciozni zagrebački putopisac ili bilo ko drugi, može bit samo drugi čovik iz Hrvatske na Južnome polu, i to sa (najmanje) osam godina zakašnjenja. Pa makar pliva priko Atlantika do Južne Amerike i obale Antarktike, a onda hoda unazad iljadu kilometri do Južnog pola. Ili na rukama. I to je to - činjenica. Računa se, Stipe, računa se, ali ja na neke ljude više nikad ne računan. Žaj mi je zbog toga, ali jebiga. Ionako mi je ova godina puna razočaranja i gubitka iluzija, pa eto, izdržat ću još jedno veliko razočaranje. Pozdrav donedavnome uzoru Stipi Božiću, uz puni respekt i puno sriće u nastavku života. Svim našin putopiscima sve najbolje.

Rostuhar: Gospodine Pauletiću vaše uvrede me ne vrijeđaju 
Rostuharovo pismo Robertu Pauletiću:
Poštovani g. Pauletić,
Žao mi je što ste se našli uvrijeđeni, pa molim lijepo dozvolite da probam ispraviti problem i smiriti strasti. Kad sam prije više od godinu dana službeno prijavljivao svoju ekspediciju kompaniji ALE (Antartic Logistics & Expeditions) preko koje idu sve ekspedicije na Antarktiku, oni su mi dodijelili ekspedicijskog menadžera, gospodina Steve Jonesa koji koordinira sve ekspedicije i pomaže mi s pripremama za moju. On mi je rekao da je provjerio statistiku koju njihova kompanija vodi i ustanovio da nitko iz Hrvatske nije poduzeo ekspediciju na Južni pol, koja se računa uspješnom ako na bilo koji kopneni način prevalite put od obale Antarktike do Južnog pola. Stoga sam ja nazvao svoj poduhvat 'Prva hrvatska ekspedicija na Južni pol' te je takvom i komuniciram u javnosti otkad smo 30.5. izašli u javnost. Ja sam, naravno, načuo da ste vi tvrdili da ste bili prvi Hrvat na Južnom polu pa, iako se nigdje ne vodi statistika tko je sve posjetio Južni pol (na samom polu je velika znanstvena baza kroz koju su prošle već tisuće i tisuće ljudi) ipak sam se trudio izbjegavati isticati isto za sebe. Zato sam namjerno naglašavao da je to 'Prva hrvatska ekspedicija', a ne da sam ja 'Prvi Hrvat'. Istina, u videu na crowdfunding kampanji sam rekao da želim biti prvi Hrvat na Južnom polu, ali u kontekstu svega navedenog, tj. ekspedicije koju Hrvati još nisu napravili,. Shvaćam da je to ispalo nespretno i krivo i nisam htio time obezvrijediti niti Vaš niti bilo čiji dolazak na Južni pol prije mene i za to se ispričavam.
Naime u ovom mom projektu naglasak nije na zabijanju zastave i 'osvajanju' Južnog pola (iako ću biti ponosan ako uspijehom ove ekspedicije dovedem Hrvatsku u klub najuspješnijih desetak država u polarnim ekspedicijama), nego na proučavanju puta koji čovjek mora poduzeti da bi ostvario svoj san. Ja sam si zadao dosta zahtjevan put da na skijama prevalim 1200 kilometara od obale Antarktike do Južnog pola, bez dostave hrane i bez korištenja vanjske energije poput vjetra, pasa ili motora, a to je (prema statistici ALE-a) dosada napravilo 20 ljudi u povijesti (točnije 23, prema najsvježije ažuriranim informacijama koje sam tek danas dobio, a uključuju i posljednju sezonu 2016/2017). Na tom putu ja proučavam proces ostvarivanja snova, kako bih to mogao podijeliti sa ljudima koji prate moj rad i nalaze u njemu nadahnuće. Isto kao što su velikani poput Stipe Božića i Ivice Kostelića svojim životom i djelom nadahnjivali mene da slijedim svoj san, tako im se ja sada želim odužiti i nastaviti taj niz…
Glede crowdfunding kampanje koja je u tijeku i koju možete pogledati na igg.me/at/polarnisan to nije žicanje novaca, niti pljačka ni prevara kao što implicirate nego jedan od novih oblika financiranja preko internetskih platformi za skupno financiranje, gdje ljudi mogu novčano podržati neki projekt a za uzvrat dobiju neki od 'perkova' koji im se nudi. Neki perkovi koje ja nudim su moje dosadašnje knjige, a jedan je knjiga koju tek moram napisati ako uspijem u svom poduhvatu. Kod crowdfundinga nije stvar samo u financiranju projekta nego i u promociji projekta, a meni još bitnije od svega je to što se kroz crowdfunding kampanju kondenzira kolektivna podrška i vjera dobrih ljudi u moj poduhvat – što mi je veliki vjetar u leđa da u tom poduhvatu i uspijem.
Moje su namjere isključivo pozitivne. Ako sam Vas ikako uvrijedio, ispričavam se. Ako ste Vi bili prvi Hrvat na Južnom polu, ne namjeravam Vam to nikako osporiti. Što se tiče svih uvreda koje iznosite prema meni, to Vam ne zamjeram jer se ne nalazim uvrijeđen. Žao mi je jedino ako ste imalo narušili ugled legendarnog Stipe Božića, koji je moj veliki uzor i jedan od rijetkih živućih hrvatskih heroja i velika inspiracija svima, ali nadam se da Vam ni on ne zamjera i da se ne nalazi uvrijeđen. Svako dobro Vam želim, uz srdačan pozdrav
Davor Rostuhar PS. Prilažem dopis ALE-a koji potvrđuje i Vaš put na Južni pol i moj plan za Prvu hrvatsku ekspediciju na Južni pol.