Kako je trostruki ubojica prekinuo djetinjstvo dječaku: Kad mi je ubio mamu imao sam 9 godina, izveli su me iz učionice, vidio sam uplakanog oca...

Mato Oraškić je 22. rujna 1999. na zagrebačkom Općinskom sudu ubio suprugu Gordanu, a nakon nje, također s dva metka, odvjetnicu Hajru Prohić.Okrenuo se prema sudačkom stolu i pucao prema sutkinji Ljiljani Hvalec, koja je podlegla ranama.

Pucao je i u zapisničarku Stanku Cvjetković koja, iako ju je teško ranio, jedina preživjela. U spomen na te tri žene u Hrvatskoj se svake godine obilježava Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama. Datum spomendana odredio je Hrvatski sabor.

A evo, na konkretnom primjeru, kako je trostruko ubojstvo promijenilo život jednom dječaku.

Devetogodišnji Dino Hvalec, njegov tri godine mlađi brat Vito i njihova mama Ljiljana tog su se jutra, 22. rujna 1999., baš kao i svakog ranije, spremali za izlazak iz kuće. Mama je imala na sebi crno odijelo i šminkala se pred ogledalom u kupaonici. Dječaci su cupkali u hodniku pored mamine velike crne aktovke, čekajući da se uredi. Uzela je torbu, primila dječake za ruke i oko pola osam izašli su iz zgrade u Travnom. Mama je poljubila Dinu koji je otišao u školu, a ona i mali Vito krenuli su prema vrtiću.
Dino je tada zadnji put vidio svoju majku. Sat i pol kasnije ubijena je na radnom mjestu, u Općinskom sudu u Zagrebu. Ubio ju je u pomahnitalom osvetničkom pohodu bivši policajac Mato Oraškić, čiju je brakorazvodnu parnicu vodila. Sutkinja Ljiljana Hvalec imala je 39 godina, piše Jutarnji iz 2009. godine.

- Nevjerojatno je kako se bistro sjećam tog dana, iako sam imao samo devet godina. Zadnji sat u školi imao sam vjeronauk. Netko je pokucao na vrata i vjeroučitelj je izašao. Vratio se u razred i zamolio me da kratko izađem s njim. Bio mi je čudan, znao sam da se nešto dogodilo - pričao je Dino novinarima prije 11 godina.

Na hodniku ga je dočekao otac Mario. Tata, priča Dino, gotovo nikad nije dolazio u školu. Bio je uplakan.

- Rekao mi je da je mama ranjena, da je u bolnici i da idemo kući - kaže Dino. Nije mu govorio detalje.
Kod kuće, gdje su Hvaleci živjeli s Ljiljaninim roditeljima, atmosfera je bila strašna. Svi su plakali, ridali, nisu se mogli suzdržavati.

- Nisam razumio što se događa. Prvo, stalno sam pitao kad ćemo mami u bolnicu, a svi su se značajno pogledavali. Drugo, nije mi bilo jasno zašto toliko strašno plaču ako će mama ozdraviti i brzo doći kući - prepričava Dino

U svoj toj gunguli Dino je uključio televizor. Gledao je crtiće kako bi barem malo zaboravio što se dogodilo. Poslije crtića počele su vijesti. Vrtjela se slika njegove majke dok je voditeljica potreseno ponavljala kako je, zajedno s odvjetnicom Hajrom Prohić i ubojičinom bivšom ženom Gordanom Oraškić, ubijena u sudnici.

- Molim? Kako to misle ‘smrtno’ stradala. Pa mama je u bolnici. Izašao sam iz sobe, došao do tate i rekao što sam čuo. Tata je kleknuo pored mene i rekao ono najgore: mama je ubijena. Sledio sam se. Sjećam se da se u meni nešto fizički prelomilo. Počeo sam vrištati, imao sam napad bijesa, svojevrsni slom. Zatvorio sam se u WC. Počeo sam razbijati, lupati glavom o zid... Bio sam strašno vezan za mamu - priča Dino.

Ostali događaji, poput sprovoda, već su mu u magli. Sjeća se gomile brzojava koji su stizali, “velikih faca” na sprovodu, ogromnih vijenaca i maloga bijelog buketića koji je nosio i bacio na grob. Mami je napisao oproštajno pismo koje na groblju nije mogao pročitati. Pročitala ga je jedna žena, a Dino pamti kako nitko nije mogao suspregnuti suze dok je mami poručivao kako nije istina da se najbolja mama na svijetu neće vratiti i kako će i on sam doći na nebo kad umre, kako bi bio s “mamom svojega života”.

- Od tada je prošlo deset godina, a meni se čini da je nedavno umrla. Život dijelim na vrijeme prije i poslije mame. Dani i mjeseci nakon njezine smrti bili su grozni, nisam mogao ići u školu, bilo je dana kad nisam želio ustati iz kreveta. Dugo sam išao psihologu, nisam se mogao od nje oprostiti - priča Dino, koji je u spomen na mamu počeo pisati dnevnik u kojem joj se obraća i piše sve što mu se zanimljivo događa i što bi s njom želio podijeliti. Tata, po zanimanju trgovac, koji 20 godina radi kao zaštitar, u jednom je danu morao postati i otac i majka dvojici dječaka. I njega je, priča Dino, tragedija shrvala, više nego što im je ikada pokazao.

- No nije imao izbora, morao se ‘dići’ i nastaviti sa životom - pričao je Dino za Jutarnji. 

Mato Oraškić je prvi osuđenih koji je dobio kaznu od 40 godina. Na slobodu bi trebao izaći 22. rujna 2039. godine.