Ni puna dva dana nisu trebala da novopečena saborska zastupnica Karolina Vidović Krišto iz Domovinskog pokreta, koja će u ovom mandatu voditi bespoštednu bitku s Mostovom Marijom Selak Raspudić za titulu nove ikone hrvatske desnice, ekscesnim istupima navuče pozornost javnosti i saborskim kuloarima pronese glas: ova će žena biti tri u jedan - svojom retorikom ujedinit će i Željka Glasnovića i Ivana Pernara i Stevu Culeja.
Karolina Vidović Krišto odmah je zapucala svom žestinom iz teškog arsenala. Sa smiješkom, bez povišenog tona, gotovo zavodljivo. Najprije se obrušila na nacionalne manjine: izbori su protuustavni, pa shodno tome i Sabor, i Vlada i ona sama.
“Oni koji znaju čitati i pisati hrvatski mogli su već vidjeti da su hrvatski državljani jednaki, a u XI. i XII. izbornoj jedinici neki su jednakiji od drugih. Ustavni sud je svojom odlukom iz srpnja 2011. proglasio neustavnima i XI. i XII. izbornu jedinicu”, uvidjela je ona. I otišla i korak dalje: napala je Andreja Plenkovića kao predsjednika buduće Vlade da svjesno krši Ustav i sastavlja novu Vladu s protuustavnim izbornim jedinicama.
Šira javnost ostala je zbunjena novom zastupnicom koja iskazuje takav prezir prema zakonodavnoj vlasti, a onda i prema sebi samoj - na izborima se borila da bude dio te neustavne institucije.
“Zašto? Upravo zato. Pa ne bih nikad ušla u politiku da se sve ne raspada”, branila se pred novinarima.
Neki od njih su upozorili da je tumačenje ustavne odluke na način Karoline Vidović Krišto ravan falsifikatu i rezultat čitanja s nerazumijevanjem ostavljajući nekim drugim stručnjacima da razjasne kako je takav nesporazum uopće moguć: kako je moguće da netko uspijeva čitati tekst tako da iz njega izbaci sadržaj, činjenice, argumente. Jer, ono što Karolina Vidović Krišto vidi u odluci Ustavnog suda - jednostavno u njoj ne postoji, ona je dijametralno suprotna onome što ona u njoj iščitava, a ne vidi da US kaže da se broj zastupničkih mjesta za manjine ne može jamčiti u općim izbornim jedinicama, ali može u posebnima, kao što je 12.
Potom je malo odigrala na monetu koja jamči visok plasman na portalima: “Treba razgovarati s djecom koja su preživjela pobačaj i cijela nacija za godinu dana tražit će zabranu ubojstva djeteta u utrobi majke”, ispalila je na saborskim vratima varirajući svoje nedavni Facebook status da “treba dati glas ubijenoj djeci u vidu filmova kako izgledaju mala iskasapljena tijela nakon pobačaja, a ne treba voditi rasprave o silovanim ženama čiji je postotak u ovom kontekstu minoran”.
Bestijalna korupcija
U sabornici je i prvi i drugi i treći dan adolescentskim prkosom odbijala držati se epidemioloških mjera. Predsjedavajući i kolege su je su opominjali da stavi masku, barem da zaštiti druge ako već ne želi sebe, a ona “zbunjena oprečnim tumačenjima” ostala je nepokorena, bez maske, sjediti u saborskoj niši, kao “samoinstalirana nova gospa, zaogrnuta velom”, kako je primijetila Rada Borić. Onda je još malo napala Vladu - premijera i njegove ministre prozvala je za otvorenu i bestijalnu korupciju. I svim tim čarobnim sastojcima kojima zastupnici u svojim prvim nastupima daju do znanja tko su, Karolina Vidović Krišto dodala je još i prstohvat misterioznosti: govori bez voznog reda, ostavljajući dojam da vodi unaprijed pripremljeni monolog; dok drugi govore o konstituiranju Sabora, ona kao zeca iz šešira izvlači iskapanje žrtava u Jazovki…
Nije trebalo dugo čekati na reakcije. Bojan Glavašević najavio je da neće dići ruku za “imenovanje osobe koja je ugostila relativizatora holokausta i na javnoj TV mrtva-hladna puštala tu propagandu i koja je izjavila da su 85 posto gay osoba pedofili”.
S druge strane, Željka Markić i krug njezinih pristaša je slavi, “zahvalni na njezinoj ustrajnosti”.
Novoj zastupnici mora se priznati dosljednost. Otkad je kročila u javni prostor nema ni zrna sumnje tko je ona: rigidna konzervativka, čuvarica doma i ognjišta, revizionističkih stavova, zagovornica lustracije, protivnica pobačaja koja uvijek s jednim okom atakira na prava nacionalnih manjina, LGBT zajednice… Sve što dotakne - pretvara u skandal.
Karolina Vidović Krišto rođena je Vukovarka, ali je djetinjstvo i mladost provela u Münchenu, gdje je upisala najprije matematičku, a potom jezičnu gimnaziju. Tamo je upisala studij prava, ali je od njega odustala kad se vratila u Hrvatsku i prebacila se na Fakultet političkih znanosti. Navodi se da je doktorandica povijesti. S 21 godinom dobila je posao na Hrvatskoj televiziji, bila je 1996. godina, doba tvrde vladavine HDZ-a. Kolege na HTV-u prisjećaju se da su je zvali Miss dijaspore, ali nije jasno je li tu titulu dobila zato što je sudjelovala na natjecanju ljepote ili je referenca na tadašnju praksu zapošljavanja Hrvata-povratnika kao privilegiranih kadrova.
Držala se po strani
“Mi stariji smo je doživljavali kao dio mladeži HDZ-a. Otkad je došla pa sve do danas imala je povlašten status urednice. Nije prošla uobičajenu novinarsko krštenje, nikad nije bila ‘prašinarka’, što je uobičajen put novinara na HRT-u, da odlaze na teren, snimaju priloge… Bez obzira na to što je se Radman htio riješiti, urednički status i plaća nisu joj došli u pitanje. Posljednjih godina držala se po strani. U dnevnoj redakciji unutarnje politike već godinama ne znam nikoga tko je s njom išao na kavu, čak ni Jozo Ćurić, današnji urednik vanjske politike koji se prilično distancirao od dnevnog života redakcije. S njim se nekoć intenzivno družila…”, prisjeća se njezin kolega s HRT-a.
To se poklapa i sa službenom biografijom u kojoj se naglašava da je 1998., dakle s 23 godine, postala najmlađa urednica vijesti u povijesti HRT-a, kao i druga urednica središnjeg Dnevnika. Dugi niz profesionalnih godina živjela je u zavjetrini, baveći se temama koje nikog naročito ne uzbuđuju, potpisuje emisije o Hrvatima diljem svijeta, Hrvatsku kronika BiH… Trebalo je proći punih 16 godina da rad Karoline Vidović Krišto izazove golemu pažnju, ali otada je njezin iole značajniji angažman završio skandalom i optužbama o višku aktivizma i manjku profesionalizma i novinarstva samog, radu koji se opisuje substandardnim za javnu televiziju.
Čini se da je pravu sebe otkrila 2012. kad je kao urednica emisiju “Slike Hrvatske” nazvala “Pedofilija kao temelj zdravstvenog odgoja” i ustvrdila da je čuveni američki seksolog Alfred Kinsey svojim istraživanjima koja su bila temelj za uvođenje zdravstvenog odgoja u škole pravdao svoje pedofilske sklonosti. Velika bruka rezultirala je ukidanjem emisije i suspendiranjem Karoline Vidović Krišto. U Hrvatsku ju je došla spasiti ultrakonzervativna američka profesorica prava Judith Reisman, poznata po kontroverznim stavovima o nacizmu i homoseksualnosti. Objašnjenje HRT-a nije se promijenilo: sporna emisija obrađena je ispod profesionalnog standarda, jednostrano, aktivistički.
Taj prilog urodio je time da ju je Udruga Zagreb Pride nominirala za kandidatkinju u izborima za homofoba 2013. godine uz obrazloženje da se uključila u histeričnu antihomoseksualnu kampanju tako što je u eter nacionalne kuće pustila propagandni prilog.
“Pokazalo se da se radi o propagandnoj i neobjektivno emisiji koja nema veze s novinarstvom već se zloupotrebljava za radikalni aktivizam.” Karolini Vidović Krišto to se nije svidjelo pa ih je tužila za povredu dostojanstva, časti i ugleda i procijenila da ta povreda vrijedi 30.000 kuna. Zagreb Pride je izgubio spor, objavio da ne žale ni zbog jednog slova i najavio da će tražiti zaštitu pred Ustavnim sudom, ali ishod nije poznat.
Tri godine poslije buduća uzdanica konzervativne revolucije opet puni novinarske stupce: uoči Božića šalje cirkularni mejl na 82 adrese novinara i kreativnog osoblja HRT-a s porukom: “U Novoj godini Etički kodeks, Opća pravila i Glavni ravnatelj koji poštuje ljudska prava i demokraciju”. Zbog toga je Goran Radman, tadašnji glavni, izgubio živce i poduzeo nezakonit potez. Dao joj otkaz zbog verbalnog delikta; naljutilo ga je što ga Vidović Krišto podsjeća na njegovu komunističku prošlost i doba kad je rukovodio tadašnjom TV Zagreb. Na sudu je ona lako dokazala da je Radmanova odmazda zbog osobne uvrijeđenosti bila nedostatna za otkaz. Karolina Vidović Krišto vraća se i ne mijenja ćud, ni politiku i stavove, ni način rada. Prebacuju ju u emisiju “Dobro jutro, Hrvatska”; ali i tamo Vidović Krišto pati od starih boljki, radi bez inhibicija i pripreme, pa joj se potkradaju fatalne greške, poput tvrdnje da je u Americi pobačaj dopušten do zadnjeg dana trudnoće. Pobačaj joj je opsesivna tema o kojoj drži predavanje mladima na Festivalu mladih u Međugorju, gdje i nakon suspenzije, ponavlja stare teze o vezi “spolnog odgoja i pedofilije koji se temelji na brutalnom zlostavljanju dojenčadi i djece”.
“S njom je bilo teško ostvariti dvosmjernu komunikaciju. Ona naprosto mora izbaciti iz sebe što joj je na umu, a bilo kakvi protuargumenti odbijaju se od nje kao od teflona…”, opisuje nam njezin bivši kolega.
Ni rad u relativno benignoj emisiji “Dobar dan, Hrvatska” nije bio pošteđen ekscesa. Prvi je vezan za pozivanje Igora Vukića, što joj je priskrbilo kvalifikaciju povijesne revizionistice. Zbog tog gostovanja na kojemu su opetovane sporne teze o Jasenovcu sazvana je hitna sjednica Programskog vijeća HRT-a. Idućeg dana HRT se ogradio od stajališta iznesenih u emisiji i od svoje Karoline Vidović Krišto - poručivši da osuđuje sve počinjene ratne zločine pa tako i one počinjene na području nekadašnjeg logora Jasenovac. HRT je javno podsjetio da su svi zaposlenici javnog medijskog servisa obavezni objektivno i nepristrano raditi i poštivati pozitivne zakonske propise. A javnost je obaviještena da je kolegica Vidović Krišto prebačena na druge zadatke.
Širenje fake newsa
Zbog prozivke u istoj emisiji književnika Zorana Ferića da je njegova knjiga “Anđeo u ofsajdu” na popisu obvezatnih knjiga, što prije nije bila, već u širem izboru, i da se radi o pedofilskom sadržaju, što je poslužilo kao primjer loših aspekata obrazovne reforme, zaradila je opomenu Novinarskog vijeća časti. NVČ prijavio ju je društveni aktivist Ivan Zidarević optužujući je za širenje fake newsa. Prijavu je predao na ekavici i nakon tri mjeseca od NVČ dobio molbu da prijavu ponovo napiše, ali na književnom hrvatskom jeziku. Vidović Krišto je zatražila prijevod jer ne razumije ekavicu, a u slučaju da ne dobije prijavu na hrvatskom, mogla bi se žaliti kako joj nije omogućeno da se brani pa ni odluka NVČ ne bi bila pravovaljana. Kad je forma zadovoljena, NVČ je presudio da se Vidović Krišto ponašala neprofesionalno i izreklo joj opomenu. Protiv te odluke ona je podnijela žalbu Središnjem odboru HND-a koja je zanimljiva utoliko što je toliko zbrčkana da se u njoj teško uopće može ustvrditi o čemu se radi i kojim povodom je napisana, ni traga pravilu da tekst, pa bio on i žalba, mora odgovoriti na pet pitanja.
U svibnju je odlučila je izaći iz ormara do kraja i obznanila je da se kao nezavisna pridružuje timu Domovinskog pokreta Miroslava Škore. Deveta izborna jedinica bila je široke ruke. Dala joj je 5598 preferencijskih glasova.