Jedno od najpoznatijih neriješenih ubojstava koje još uvijek ne prestaje zaokupljati maštu holivudskih filmaša dogodilo se u Los Angelesu. U parku Leimert 15. siječnja 1947. oko 10 sati ujutro slučajna prolaznica pronašla je beživotno tijelo 23-godišnje Elizabeth Short, poznatije pod nadimkom Crna Dahlia.
Tijelo mlade konobarice koja je željela postati holivudska glumica bilo ej u struku prerezano na pola. Ubojica je tijelo oprao, a prije toga je pustio krv nesretne žrtve potpuno iscuri iz tijela pa je koža na truplu bila potpuno bijela.
Kirurški precizno
Mrtvozornik je ustanovio da je mrtva najmanje deset sati te izračunao da je umrla u periodu između večeri prethodnog dana i ranog jutra. Koža na njenom licu imala je rezove oko usana u obliku koji se zove Glasgow osmijeh. Imala je i nekoliko porezotina na bedru i grudima gdje su odrezane veće količine njene kože i mesa. Donja polovica tijela smještena je nedaleko od gornje, a unutarnji organi nalazili su se ispod žrtvine stražnjice. Tijelo je postavljeno u pozu tako da su joj ruke bile ispred glave, svinute u laktovima, a noge raširene.
U blizini tijela pronađena je vreća za cement u kojoj je bila krv i otisak pete te tragove automobilskih guma.
Obdukcija je pokazala tragove vezanja na zglobovima ruku, nogu i na vratu. Tijelo je razrezano na pola metodom hemikorporektomije koja se katkad koristi u medicini. kao uzrok smrti navodi se obilno krvarenje i trauma zbog udaraca u glavu i lice. Patolog je uočio i da joj je analni otvor proširen za 44 milimetra što stvara sumnju da je prije smrti silovana.
Tjedan dana nakon ubojstva ubojica je počeo slati Dahlijine osobne stvari uredništvu 'Los Angeles Examinera'. I one su bile pedantno očišćene benzinom pa nije bilo nikakvih tragova. Policija je ispitala više od 150 sumnjivaca, no nisu imali dovoljno dokaza da optuže bilo koga.
Ubojstvo Elizabeth Short ostalo je neriješeno i danas, 72 godine kasnije,a ušlo ej u povijest kao jedan od najbrutalnijih zločina u američkoj povijesti.
Farma Hinterkaifeck 1922.
Danima živio s truplima
Na izoliranoj farmi 70 kilometara sjeverno od Munchena dogodilo se šesterostruko ubojstvo koje još uvijek nije riješeno. čitava jedna obitelj, masakrirana je u štali udarcima krampom u glavu.
U noći 31. ožujka 1922. ubijeni su Andreas i Cäzilia Gruber, njihova kći Viktorija te njena djeca, 7-godišnja Cäzilia i dvogodišnji Joseph te služavka Maria Baumgartner. Istraga je pokazala da je obitelj ubijena u štali nakon što ih je ubojica jednog po jednog namamio. Potom je ubojica ušao u kuću te služavku i 2-godišnjeg dječaka ubio na spavanju.
Da stvar bude još jezivija, ubojica je nakon zločina ostao još nekoliko dana živjeti na farmi. Muzao je krave i brinuo o domaćinstvu, a susjedi nisu sumnjali da se dogodilo bilo što neobično jer se iz dimnjaka neprekidno vidio dim što im je bio znak da je s Gruberovima sve u redu.
Najzagonetniji zločin u njemačkoj povijesti nedavno je dobio svoj epilog. Zahvaljujući DNA testiranju, studenti policijske akademije pokušali su riješit slučaj. Eliminirali su sve sumnjivce osim jednog, no kako je ta osoba već davno mrtva, nisu objavili identitet iz poštovanja prema rođacima ubojice.
Djeca s jezera Bodom
Trostruko ubojstvo tinejdžera na obalama finskog jezera Bodom u ljeto 1960. također ostaje nerazjašnjeno, djelomično i zbog traljavog postupanja policije prema mjestu zločina. Policija nije osigurala mjesto pa je gomila znatiželjnika, novinara i dokonih policajaca uništila tragove.
U ranim jutarnjim satima 5. lipnja 1960. još uvijek nepoznata osoba napala je dvije 16-godišnje djevojke i dvojicu 18-godišnjaka koji su s njima bili u vezi. Umrli su od uboda nožem i udaraca tupim predmetom po glavi.
Napad je preživio jedino četvrta žrtva, Nils Wilhelm Gustafsson koji je zbog zadobivene traume hospitaliziran u psihijatrijskoj ustanovi. živio je normalan život sve do 2004. kada je uhićen pod optužbom za ubojstvo, no nakon suđenja je oslobođen: Dobio je i novčanu odštetu za pretrpljenu bol.
Neriješenih ubojstava ima napretek i u Hrvatskoj. Od 1. siječnja 1991. samo u Zagrebu ima ih oko 60. na njih nas uglavnom podsjeti povremeno raspisivanje nagrade za informaciju koja bi mogla dovesti do njihova rješenja, no to se događa rijetko.
Ubojstvo osnivača HOS-a naručio ministar?
U cijeloj Hrvatskoj, stotine ubojica nikada nisu pronađena, niti će biti. Najčešća neriješena ubojstva u Hrvatskoj ona su osoba srpske nacionalnosti u vrijeme Domovinskog rata, politička ubojstva te mafijaška smaknuća, no ima ih i među tzv. civilnim ubojstvima.
O najpoznatijim hrvatskim mafijaškim likvidacijama već smo pisali. Najpoznatije političko ubojstvo koje se dogodilo u hrvatskoj svakako je ono potpredsjednika Hrvatske stranke prava i glavnog organizatora HOS-a, Ante Paradžika.
U večeri 21. rujna 1991. policijska patrola je na kontrolnoj točki u Sesvetama pokušala zaustaviti njegov automobil. Prije toga su od policajaca blaža Sarića dobili dojavu da se u Ladi Nivi karlovačkih registracija nalaze 'martićevci'. kako se Paradžikov automobil nije zaustavio, policajci su otvorili vatru.
Tri godine kasnije, četvorica policajaca osuđena su na zatvorske kazne, no odlukom predsjednika Tuđmana su pomilovani. Ubojstvo nije rasvijetljeno ni danas, 28 godina kasnije, a istraga nije odmakla daleko. Najdalje su u istrazi došli novinari tjednika Nacional kojima je anonimni svjedok kazao da je likvidaciju naručio jedan tadašnji Tuđmanov ministar kojeg je slučajno čuo da nekome na telefon govori 'likvidiraj tog Paradžika'. O kojem je ministru riječ, još uvijek nije otkriveno.
Propusti u istrazi
Ništa manje misteriozno nije ni stravično ubojstvo 24-godišnje Trogiranke Marijane Jerković koja je 22. siječnja pronađena mrtva u lokvi krvi na podu agencije za nekretnine u kojoj je radila.
Nesretnoj djevojci nožem je prerezan vrat skalpelom za tapisone. Ni danas, 17 godina kasnije ne postoji nikakav trag koji bi doveo do njenog ubojice, a mediji za ovakvu situaciju krive velike propuste u istrazi koje je počinila policija.
Ranko Suvar / CROPIX
Slučaj potencijalnog serijskog ubojice sredinom devedesetih zabilježio je Split. U svom stanu u Splitu u rujnu 1996. pronađen je mrtav svećenik Zdravko Blajić (56). Ležao je na leđima u hodniku, tijelo je bilo umotano u plahtu, a preko lica mu je bio ručnik. Obdukcija je pokazala da je udaren tupim predmetom pa zadavljen.
Istragu sprečavala Crkva
U policijski očevid uplitala se Crkva. pred vratima svećenikova stana stajao je svećenik i policajce pokušao uvjeriti kako daljnja istraga nije potrebna, vrlo je brzo bilo jasno i zašto.
Policajci su pronašli tri čaše i punu pepeljaru , u sudoperu tri tanjura s tragovima gulaša. Međutim, šokantan je bio pronalazak u videorekorderu. Kazeta s pornografskim filmom prepunim scenama grupnog seksa. Sve je upućivalo na zločin iz strasti . Iako su izuzeli kvalitetne DNK uzorke koji pripadaju dvojici muškaraca, policija ni danas nema sumnjivce.
Nije pomogla ni svećenikova 'crna knjiga' s dvjestotinjak muških imena. Budući da nikada nije dospjela u javnost nagađalo se kako sadrži imena iz svijeta estrade, sporta, Crkve, vojske pa i policije. Crna knjiga sastojala se od popisa najutjecajnijih splitskih homoseksualaca . S većinom je svećenik spavao, a neki su mu bili 'tiha patnja'.
Ilustracija
Uslijedila su saslušanja koja su u nekoliko slučajeva završila tragično. Objesila su se dva poduzetnika, a zatim i Makedonac, otac četvero djece. Iz policije nikada nisu htjeli komentirati samoubojstva ni mogućnost povezanosti s ubojstvom Blajića ili imenima u knjizi, piše 24.
U Splitu je nastala panika jer je Blajić zapravo bio četvrta žrtva među splitskim homoseksualacima. Prva dva ubojstva počinjena su na sličan način: u stanu žrtve, bez prethodne provale, bez tragova i ne iz koristoljublja, jer iz stanova nisu nestale nikakve vrijednosti. No, nikad nije dokazano da je Splitom harao serijski ubojica homoseksualaca, niti je krivac ikada pronađen.