"Baš jutros sam vidio predsjednika Republike, sjedi u limuzini zatamnjenih stakala, a oko njega policijska vozila s rotacijom. Nije čudno da on ne vidi beskućnike. Nas dvojica živimo u istom gradu, a ja sam od jutros vidio barem 20 beskućnika. On jede u Kovačevićevom klubu i iz njegove perspektive svi su siti, niti se kreće u krugovima koji bi mu ukazali da ima gladnih i bez krova nad glavom.
A prema službenim procjenama, u Zagrebu ih ima oko tisuću, prema neslužbenima sigurno dvostruko. Zar nije i gradonačelnik Bandić jučer izjavio da nema nijednog beskućnika u Zagrebu? Kako ćeš očekivati od takvog čovjeka da riješi situaciju, a moglo bi, kad bi bilo volje, sve biti riješeno u sedam dana."
Ovo nam je rekao Mile Mrvalj, zacijelo jedan od najpoznatijih bivših beskućnika u Hrvatskoj, a u povodu Svjetskog dana beskućnika, koji se obilježava 10. listopada.
'Nevidljivi Zagreb'
Inače, kako kaže, više nikada ne održava prosvjede na dane koji su posvećeni marginalnim skupinama u društvu, jer je primijetio kako to ispadne obična cirkusijada. Bude tu, kaže, više policije oko njega nego običnih građana koji im daju podršku, kao i onih koji bi nešto mogli promijeniti. Sada misli da bi trebalo svih 365 dana ukazivati na probleme.
Mrvalj je, inače, završio srednju školu primijenjene umjetnosti i otvorio galeriju, a kad je ona propala, našao se na ulici. Prije deset godina iz Sarajeva je došao u glavni hrvatski grad. O teškom životu beskućnika sada govori građanima i turistima u sklopu ture "Nevidljivi Zagreb". Kroz svoju udrugu izdaje časopis "Fajter" i organizira niz akcija za pomoć beskućnicima, kojima pomaže i kroz radionice. Jedan je od rijetkih koji se uspio iščupati s ulice, ali kaže da mu i danas u ušima odzvanjaju riječi poput "bježi odavde da te ne vidim!".
– Tri i po' godine bio sam na ulici, sakupljao sam boce po kantama, čak su me policajci tjerali iz parkova gdje bih svratio umoran... To mogu izdržati i prevladati samo vrlo jaki i psihički stabilni ljudi – govori Mile.
Žao mu je što se takve ljude stigmatizira, pa nerijetko i oni koji uspiju naći posao kriju svoj prethodni život jer ih poslodavci ne prihvaćaju. Zapravo, nažalost, prevladava mišljenje da su ljudi sami krivi za svoju sudbinu.
– A hoće li sada oni radnici iz "Uljanika", a evo ih je tisuću i po' ostalo bez posla, biti sami krivi što će zapasti u siromaštvo? Mlađi će se nekako i zaposliti, a što će oni od 50 godina, koji su praktički odbačeni s tržišta rada? Još ako imaju nekakav kredit, što im preostaje? Da ne govorim o brojnim radnicima firmi koje su opljačkane kriminalnom privatizacijom. Pa znate li da je 90 posto sadašnjih beskućnika nekada imalo i posao i obitelj i krov nad glavom? – ogorčen je Mile. Dodaje kako zbog životne nevolje ljudi pribjegavaju alkoholizmu, koji je u njihovu slučaju posljedica, a ne uzrok.
– Jer kada zapadnete u siromaštvo, nemate posla, događa se domino-efekt, raspada vam se obitelj, psiha, ljudi dolaze u teška depresivna stanja, odbačeni su od prijatelja, od obitelji, sustava, a to onda vodi u razne druge poremećaje, zdravstveno stanje rapidno im pada... Alkohol je često bijeg od takve stvarnosti – slikovit je Mrvalj.
Ekstremno siromaštvo
Dodaje kako, osim beskućnika, u Hrvatskoj imamo problem ekstremnog siromaštva među umirovljenicima, starima i bolesnima, koji imaju neku nekretninu zbog koje nemaju pravo na socijalnu pomoć.
– Ma imamo tisuće ljudi koji su u ekstremnom siromaštvu, koji nemaju ni dokumente, pa onda ni zdravstvenu iskaznicu ni socijalnu pomoć, nemaju ni pravo glasa – upozorava Mile.
– Za jedan milijunski grad njihov je problem kap u vodi, ali, nažalost, za to treba imati političke volje – kaže i dodaje kako postoje neki pozitivni primjeri kada su se ljudi uspjeli uključiti u socijalno prihvatljive životne tokove, ali konkretno u njegovoj udruzi moglo bi se govoriti tek o pet posto takvih. Trenutno se njegova udruga brine o 20 beskućnika.
– Ali to su moji dosezi, ne mogu više od tog broja. Važno je da ljudi uvide da postoji netko tko im je spreman pomoći jer ne možeš se izvući bez podrške, ni ja ni moja udruga ne bismo postojali bez podrške – zaključio je Mile Mrvalj.
Danas, na Svjetski dan beskućnika, organizacije iz čitavog svijeta na različite načine provode aktivnosti s ciljem senzibiliziranja javnosti. Hrvatska mreža za beskućnike procjenjuje da je u Hrvatskoj, prema definiciji UN-a, oko 2200 apsolutnih beskućnika. HMB procjenjuje i kako je više od 10.000 relativnih beskućnika koji imaju "krov nad glavom", ali bez osiguranih osnovnih standarda zdravlja i sigurnosti.