Ministar Marić napokon otkrio na čijoj je jahti proveo dio ljetovanja, evo tko je tajanstveni poduzetnik, otkrivena i vrijednost broda

Napokon se o svom ljetovanju oglasio i ministar Zlatko Marić.

- S obzirom na informaciju iz medija kako Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa otvara predmet protiv mene, obavijestio sam pisanim putem Povjerenstvo, a ovim putem i javnost kako sam dio svog ljetovanja proveo na plovilu u vlasništvu obitelji mog prijatelja Blaža Pavičića - objavio je ministar. 

No, tko je Blaž Pavičić?

Mladi poduzetnik, vlasnik ili suvlasnik nekoliko uspješnih obiteljskih tvrtki, odlučio je sam progovoriti za Jutarnji list o ljetovanju s ministrom financija zbog kojeg je i Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa otvorilo predmet.

Pavičić, koji se u svojim firmama bavi opskrbom brodova, nekretninama i maloprodajom poznatih brendova odjeće, najpoznatiji je kao jedan od četvero investitora u novi šoping centar koji će se uskoro otvoriti u zagrebačkom naselju Špansko.

- Kao što je Zdravko već rekao, mi smo dugogodišnji prijatelji koji se druže ne samo ljeti, nego i tijekom godine i on je s obitelji došao na jahtu u vlasništvu moje obitelji. Tu nema nikakve fame, naše tvrtke nikada nisu radile s HBOR-om, nemamo nikakvih poreznih dugova, niti obročnih otplata prema državi po bilo kojoj osnovi – tvrdi Pavičić.

Ronald Goršić/Cropix

Na naše pitanje rade li njegove tvrtke s državom, te da pojasni koncesiju koju jedna od njegovih firmi ima u Luci Rijeka, Pavičić kaže da koncesije spadaju pod Ministarstvo mora, a ne pod ingerenciju ministra Marića, te da opskrbu brodova za koje je potrebna koncesija rade unazad 20-ak godina, dok je ministar još vjerojatno bio na fakultetu.

- Nismo imali nikakve reprograme dugova, niti otpise, tako da tu nema ništa sporno – kaže Pavičić.

Jahta naziva „La vida loca 1” u vlasništvu je, kaže, njihove obitelji, nije riječ o charteru. Riječ je o motornoj jahti od 22 metra čija se vrijednost procjenjuje na oko 800.000 eura.

Jahta La Vida Locca

Ministar Marić s obitelji je na njoj proveo četiri do pet dana, a plovili su od Visa do Kornata.

A kako su se upoznali?

- Znamo se četiri-pet godina. Kako mi radimo sa svim bankama, bilo je neko druženje s poduzetnicima i na jednoj od tih večera smo se upoznali – pojašnjava Pavičić.

-----

Mediji su često pilai i o Mirku Pavičiću, ocu Blaža Pavičića. 

- Godinama je na rubu grada to bio samo znak još jedne propale investicije: golemi betonski kostur buduće zgrade poslovno-trgovačkog centra poznatog francuskog lanca, Leclerc, svjedočio je o poznatim hrvatskim problemima s investitorima. Leclerc je, naime, tvrdio da ih je omela birokracija, propisi, podmetanje nogu, neobičan koruptivni čvor... Otkupili su, naime, oko 60 tisuća četvornih metara u Španskom i sagradili objekt, ali nisu mogli dobiti dozvolu – jer nisu uspjeli otkupiti jednu malu parcelu usred zemljišta za koju je vlasnik tražio, ni više niti manje, nego dva milijuna eura. Leclerc nije htio pristati na to, 2002. godine su odustali i povukli se iz Hrvatske, zauvijek - pisali su Net.hr i Rijeka danas 2018. godine.

Činjenica je bila da je ostao kostur u visokom stupnju izgrađenosti, mnogo skupog betona, a to je značilo da je investitor napustio Hrvatsku unatoč tome što je ovdje već imao visoke troškove. Stanovnici susjednih kvartova su se jadali da im je ostao "mrtvački sanduk". Zato nakon dva desetljeća rušenje monumentalnog kostura iliti "mrtvačkog sanduka" niti nije moglo proći bez interesa javnosti. Već i sam čin rušenja je bio jako skup. No, ne samo da se ruši nego se i gradi. Objavljeno je da tvrtka Sensa nekretnine grade novi veliki kompleks.

U promotivnoj objavi za medije navedeno je da je cijelo zemljište površine 60 tisuća četvornih metala otkupila grupa investitora okupljenih u tvrtki Sensa nekretnine d.o.o., te da se na njemu planira napraviti moderan trgovački centar s brojim popratnim sadržajima.

Tvrtka Sensa nekretnine osnovana je 2017., a u 2018. ništa nije zabilježeno ni na prihodovnoj niti na rashodovnoj strani, a temeljni kapital je 30 tisuća kuna. Kao vlasnici su tada bili upisani upisani Branimir Vuletić, Oliva Vrbanek i Mirko Pavičić, a kao predsjednik uprave je Matija Vrbanek.

Najpoznatiji u skupini navedenih investitora svakako je Mirko Pavičić, poduzetnik iz Rijeke, vrlo samozatajan i tajanstven, ali ipak poznato ime na riječkom području. Sugrađani ga već dugo zovu "kralj Korza", zbog činjenice da kontrolira gotovo sve poslovne prostore na Korzu, no on je mnogo više od "trgovca s Korza", pišu Net.hr i Rijeka danas. 

Svoj poslovni uspjeh Mirko Pavičić je počeo graditi još kao zaposlenik u Brodokomercu, jednoj od najjačih trgovačkih tvrtki za vrijeme Jugoslavije, u kojoj se pred kraj pojavljuje kao glavni direktor jedan od kontroverznih tajkuna iz devedesetih, Josip Gucić. Nakon neuspjele pretvorbe i privatizacije i propasti tvrtke Guciću se i sudilo za upropaštavanje Brodokomerca, Vrhovni sud mu je i potvrdio dvogodišnju kaznu zatvora, ali nikada je nije odslužio – zbog apsolutne zastare. Pavičić je radio za direktora Gucića samo zadnje tri godine, a sveukupno je radio u Brodokomercu 27 godina.

U jednom od rijetkih intervjua Pavičić je rekao da je bio "na različitim menadžerskim pozicijama", u vanjskoj trgovini, te da je tu stekao brojne kontakte s inozemnim poslovnim partnerima. Brodokomerc je bio ono što je bila npr Astra trgovina, tvrtka koja je i u vrijeme Jugoslavije trgovala s inozemstvom, koja je bila svojevrsni rasadnik kadrova koji će postati menadžeri, tzv. tehnomenadžeri u devedesetima, poput Franje Gregurića ili Nikice Valentića.

Na riječkom području bio je to Mirko Pavičić, mnogo manje eksponiran, ali vrlo uspješan. Izgledno je da je svoje poslovne kontakte koje je stekao kroz Brodokomerc "prebacio" u svoj privatni biznis. S obzirom na to da se bavio opskrbom brodova, nastavio je taj posao kroz privatnu tvrtku, AMEC, s kojom je stekao impresivnu zaradu.

Zbog činjenice da je tvrtka koja je bila vlasnik AMEC-a prvih nekoliko godina bila registrirana na Gibraltaru, krojile su se različite spekulacije oko njegovog "prvog milijuna", no on sam je opravdavao taj Gibraltar činjenicom da se bavio međunarodnim poslovima i da je tako bilo lakše poslovati sa strancima.

Devedesetih se uključio u pretvorbu i privatizaciju i kupio tvrtku Rijekatekstil, a zajedno s njom i veliku robnu kuću, a nastavio je i zakup mnogih poslovnih prostora na najboljim lokacijama u Rijeci. To je bio taj čin "preuzimanja" Korza i stjecanja titule "kralja Korza". On sam je u intervjuu za Novi list izjavio da ga takav naziv vrijeđa jer nema nikakve podanike, nego 400 zaposlenih u tvrtki Rijekatekstil Domus. U lokalnim medijima dosta pozornosti je izazivao njegov model korištenja poslovnih prostora na Korzu: on bi od grada Rijeke dobio u zakup najbolje lokacije lokala a potom bi ih dalje dao u podnajam.

Upravo u vrijeme preuzimanja lokala na Korzu počele su se redati i prve sumnje o posebnim odnosima s gradskom vlašću, dugogodišnjim utjecajnim gradonačelnikom Rijeke, Slavkom Linićem, a potom i njegovim nasljednikom, Vojkom Obersnelom. Lokalni portali objavljuju fotografije sa zajedničkih kava gradonačelnika Obersnela i Pavičića, a jedan pokušaj fotografiranja društva u kojem su se našli poduzetnik Pavičić, Slavko linić i predsjednik Županijskog suda Veljko Miškulin, završio je i prijavom policiji, a Pavičić je objasnio da je s utjecajnim predstavnikom sudbene vlasti, Veljkom Miškulinom, prijatelj trideset godina.

"Gotovo svaki zahtjev vaše tvrtke kada je riječ o vašoj suradnji s Gradom Rijekom je prihvaćen. Nije li to malo čudno?", pitao je novinar Novog lista Damir Cupać u intervjuu Mirka Pavičića 2012. a on je odgovorio: "Prihvaćeni su samo zahtjevi koji su razumni i realni." Činjenica jest da je Pavičić dio riječke elite, povezan s ključnim igračima političke i pravosudne scene, navodio je Net.hr.