Mladi odlaze zbog neuređene države, loših političara,...

Dok svaki drugi hrvatski srednjoškolac svoju budućnost za dvadeset godina vidi u nekoj drugoj zemlji izvan Hrvatske, što je pokazalo nedavno istraživanje, stižu novi podaci o iseljenicima koji su zemlju napustili nakon ulaska u Europsku uniju 1. srpnja 2013. godine do danas i od kojih se na rodnu grudu više ne namjerava vratiti njih čak 42 posto! 

Dakle, opet gotovo svaki drugi. Problem je što je uglavnom riječ o mladim, školovanim ljudima, od kojih tek svaki deseti u idućih 15-ak godina planira povratak u Hrvatsku, dok njih još dvadesetak posto to eventualno planira učiniti tek u mirovini.

To su samo neki od podataka najnovijeg istraživanja „Novi hrvatski iseljenici – Privremeni rad ili trajno iseljenje?“, koje je za potrebe Hrvatske udruge poslodavaca provela agencija Promocija plus, a predstavljeni su u srijedu u Zagrebu.

U istraživanju provedenom online intervjuiranjem sudjelovao je ukupno 661 hrvatski državljanin koji je zemlju napustio od 1. srpnja 2013. do 15. svibnja ove godine, a trenutačno se nalaze u 26 zemalja svijeta.
Pogubno je i to što čak 82 posto tih iseljenika ima manje od 40 godina života, a od onih koji imaju obitelj čak 72 posto odselilo se s cijelom obitelji. Više od 50 posto ima ih diplomu, magisterij ili doktorat. Čak 86 posto ispitanika ondje se zaposlilo, a tek dio traži novi posao. Iseljavanje se povećava iz godine u godinu.

Razlozi njihova odlaska nisu isključivo ekonomske prirode: njih 73,5 posto imalo je posao prije nego što se odlučilo na odlazak iz Hrvatske (nezaposlenih je bilo svega 17,2 posto), međutim čak njih oko 64 posto imalo je primanja manja od prosječne državne plaće, ali 33,1 posto veća.

Kao najčešći razlog odlaska (postojala je mogućnost zaokruživanja više odgovora) čak 60 posto ispitanika navodi opći i društveni kontekst: tu je na prvom mjestu neorganizirana i loše vođena država, nesposobni političari, stranke bez vizije (osam posto), beznađe, besperspektivnost zemlje, propadamo kao država, društvo i narod (7,6 posto), zapošljavanje podobnih, nepotizam, „rodijaštvo“ (7,4 posto), korupcija i kriminal.

Dijelu njih smeta i prepucavanje oko ustaša i partizana, 1945. i 1991., rastući primitivizam, vjerska netolerancija i nacionalizam, a nekima i utjecaj branitelja na državu i društvo te lažni branitelji.

Na dnu te ljestvice tek dolaze razlozi poput nemogućnosti pokretanja vlastitog biznisa (0,9 posto), previsokih troškova poslovanja poput poreza i raznih davanja (2,4 posto) te blokade, kredita i dugova (2,9 posto).
U zemljama u koje su imigrirali privuklo ih je najviše upravo ono što ne vide u vlastitoj zemlji – bolja perspektiva, više šansi za zaposlenje, uređenost sustava i pravna zaštita.

- Izjave i razlozi odlaska hrvatskih građana ukazuju na tri glavne skupine problema koje je nužno hitno rješavati da bi se zaustavilo daljnje masovno iseljavanje.

U najvećoj mjeri odlazak je potaknut problemima koji dolaze iz općih društvenih i političkih okolnosti i nezadovoljstvom takvim općim stanjem te društveno - političkom klimom u zemlji. Problemi iz područja radno-socijalnog statusa u odnosu na ove prve rjeđe su isticani, kao i osobni razlozi. Jasno je da Hrvatskoj trebaju i ekonomske promjene, ali i one šire društvene, koje su moguće samo ako na njima rade svi, i oni na vlasti i oni u opoziciji, i poslodavci i sindikati, i akademska i kulturna zajednica – pozvala je predsjednica HUP-a Gordana Deranja. Davor Majetić, glavni direktor HUP-a, naglasio je da nema napretka Hrvatske bez promjena.

- Treba glasno reći: Hrvatska treba činiti sve da se promjenama nabolje zaustavi iseljavanje, da se barem dio novih iseljenika vrati u našu zemlju, da postanemo atraktivniji za povratak treće, četvrte generacije naših iseljenika, ali isto tako da postanemo privlačni za useljenike iz nama geografski i kulturološki bliskih zemalja koje još uvijek imaju demografskog potencijala za popunjavanje našeg demografskog deficita, kao što su Ukrajina, Bjelorusija ili Bugarska. Nema snažnijeg gospodarskog oporavka niti održivosti mirovinskog i zdravstvenog sustava bez povećanja broja ljudi koji ovdje žele ostati ili doći – poručuje Majetić.