U najgore vrime su napravili pauzu, virujte mi. S obziron na koronu, zimski period i sve skupa. Pomoći neman od jedanestog miseca. A to van je, moran to reć, jedna idealna obitelj. Koliko gospođa Snježana, toliko njen muž Drago koji mi pomaže oko fizičkih radova.
Drago mi drva ispila na terenu, doveze svojin traktorom, iscipa i složi ispred kuće. A Snježana za to vrime sredi kuću. Šta ću?! Grijat se moran. A tko će platit tu pustu struju - priča nam umirovljenik Silvestar Mladin (78), posljednjih jedanaest godina stanovnik Drvenika Velog, otoka s trgovinom i poštanskim uredom, te restoranom koji radi samo ljeti.
Nakon što je živio u Splitu i Solinu, radio u "Dalmacijaturistu" i "Jadrantransu", pa ostatak radnog staža stekao na carini, preselio se na Drvenik. Veliki. I kad mu je, nažalost, preminula supruga, postao samac. Djeca žive u Solinu i Splitu, gdje rade i imaju svoje obitelji. I zato mu Snježanine zlatne ruke, a i supruga joj Dragana Tomića, puno znače.
Njezinu je pomoć u kući dobio zahvaljujući programu zapošljavanja žena "Zaželi” financiranom iz Europskog socijalnog fonda, no proteklih nekoliko mjeseci, kao što reče Silvestar "u najgore doba", bez nje i ostao. Dok se ne 'zavrti' druga faza projekta. A to bi moglo potrajati mjesecima...
Otočni meštar
Silvestar je dijabetičar, dvaput dnevno uzima inzulin. Svakodnevno ruča kod rođaka, za doručak i večeru se pobrine sam. Evo sinoć je, kaže nam, jeo malo kupusa lešo i jedno jaje. "Nije to meni problem skuhati", živahno će stanovnik otoka bez ikakva zdravstvenog djelatnika.
Nekoć su na Drvenik Veli dolazili i liječnica i medicinska sestra. Više ih nema. Sada liječnica u Trogiru otočnim pacijentima propiše lijekove, a kako uvijek netko ide na kopno, pokupi i lijekove sumještanima.
- S obziron na koronu tri miseca nisan vidija dicu. Mogu nafrkat ako to dobijen. Zato ne putujen trajekton. Ali dobri ljudi mi donesu lijekove. Snježana i Drago i sada uskaču, kad god šta triba. A ne dobiju plaću za to. Ima i onih koji mi reču: ”Neman vrimena”. Znate kako je, ima svakakvoga svita. Ali uvik se nađe neka dobra duša - ne ljuti se Silvestar, dok s prijateljem Dragom hitrim korakom grabi prema svojoj kući kako bi pozirali pred urednom gomilom iscijepanih drva za ogrjev. Sve je to Dragina zasluga.
Nakon rata doselio je u Split iz Konjica da bi se potom sa suprugom (djeca su ostala živjeti u Splitu) nastanio u kućici na Drveniku Velom. Zbog problema sa zdravljem nije u mogućnosti raditi, a kako zna sve i svašta napraviti i popraviti prometnuo se u pravog otočnog meštra. Snježanina plaća iz programa "Zaželi" bio im je jedini stalni prihod.
- Ima tu još ljudi kojima treba dati ruke... Evo, upravo sam jednoj gospođi riješio problem sa sifonom. Ljudi ovdje nisu siromašni, ali nemaju fizičke snage za obavljanje nekih poslova poput cijepanja drva - u hodu nam objašnjava Drago.
Silvestar kaže kako ih zimi na otoku boravi tek stotinjak. No, zbog korone se nastoji što manje družiti, pa ga najteže stiska samoća.
- Šetan što više ne mogu, radi šećera. Ali grubo je, u četiri ure padne mrak. Sam, tuga... Hobi su mi križaljke, uzmen i rješavan. Ne okrenen se, a prošla ura vrimena - opisuje svakodnevicu, pa opet vraća na priču o Draginoj Snježani. Žao mu je što je nismo upoznali i sami uvjerili kakva je to žena. Morala je u Split, obići unuke...
Zeleno svjetlo
- Je l' vi meni virujete da ja Snježani dan karticu da mi ide dignit lovu u Trogir?! Toliko povjeranja iman u nju. Druga mi neće u kuću ući. Samo Snježana. To je žena za očistit samo takva. Ali samo mi nemoj dirat onako kako san ja namistija. Dobro je poslušala. Kad čisti, makne neku stvar i vrati je na svoje misto. Onda ja znan di mi je šta. I sad mi dolazi pomoći, bez obzira šta nema plaću - hvali svoju gerontodomaćicu Silvestar, jedva čekajući da druga faza projekta "Zaželi" ponovo zaživi na njegovu otoku kako bi je češće mogao viđati u vlastitom domu.
Koliki je interes jedinica lokalnih (regionalnih) samoprava i udruga za program "Zaželi" (namijenjen zapošljavanju žena u nepovoljnom položaju na tržištu rada, s naglaskom na žene starije od 50 godina, žene s najviše završenom srednjom stručnom spremom, žene s invaliditetom, žene žrtve trgovanja ljudima, liječene ovisnice, žene žrtve obiteljskog nasilja, beskućnice), svjedoči i aktualna obavijest Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike o obustavi poziva za njegovu drugu fazu.
"Poziv se obustavlja s obzirom na to da su zahtijevani iznosi bespovratnih sredstava dosegli 120 posto ukupno raspoloživog iznosa zbog čega svi projektni prijedlozi predani unutar razdoblja u kojemu je poziv obustavljen (od 13. siječnja do 13. travnja) neće biti uključeni u postupak dodjele te ih se neće uzeti u razmatranje u slučaju ponovnog otvaranja poziva.''
Oni koji su pak na vrijeme prijavili projekt i dobili zeleno svjetlo za sredstava moraju se naoružati strpljenjem. I čekati... Jednoj je općini u šibenskom zaleđu prethodni ugovor istekao još 1. listopada (program je trajao dvije godine), a za novi su se prijavili u kolovozu. Tek sredinom prosinca dobili su potvrdu da je im je program dobar, pa sada čekaju i odluku kako bi, kad ona stigne, potpisali ugovor, imenovali voditelja projekta i krenuli s natječajem za zapošljavanje žena čija će plaća iznositi oko 3200 kuna.
Sličnih smo se priča naslušali i na drugim adresama. Procedura je prespora i traje, potvrdili su nam sugovornici iz više općina i udruga s kojima smo razgovarali, to više što projekt zahtijeva i pripremu i edukaciju žena, pa i to odnosi vrijeme. Žene zbog tih dugih stanki nastoje pronaći nove poslove, a korisnici, nakon stečene navike, isto to razdoblje ostaju bez njihove usluge.
- Sad je sve opet na obitelji, susjedima... Korisnici stalno zivkaju u općinu, ali ima i žena koje ih i dalje posjećuju na svoju ruku. Operativno je država spora. Problem je što su zaprimili hrpu prijava, pa su zatrpani i ne stignu ih obraditi - kažu nam. U jednoj općini nadomak Splita upravo završava prva faza programa "Zaželi" - sadašnji korisnici ostaju na čekanju, a žene će primati naknadu sa zavoda za zapošljavanje. U toj su obalnoj jedinici lokalne samouprave na vrijeme aplicirali za novi ugovor prema kojemu će sada svaka žena umjesto o četiri brinuti o šest korisnika. Samo se nadaju da procedura neće potrajati.
- Bez obzira što žene više ne rade prođe još nekoliko mjeseci dok se pošalju završna izvješća o projektu, jer je EU procedura dosta komplicirana. A projekt je zapravo fizički gotov. I onda nova prijava, nova papirologija... Procedura je troma, projekti bi se, ako je ikako moguće, trebali nadovezivati jedan na drugog ako već imamo osigurana sredstava iz EU fondova - primjećuju navodeći kako se nova faza projekta "Zaželi" odobrava samo na godinu dana.
- A pola godine ćemo čekati. I godinu dana će proći dok ste rekli keks. Trebalo bi raditi dugoročne planove, da se projekti mogu provoditi kontinuirano, da se usluga pruža trajno - upućuju nadležne.
I Jozefina Kranjčec, predsjednica Hrvatskog saveza udruga osoba s tjelesnim invaliditetom (HSUTI) smatra kako je država, kao u mnogočemu, i u ovom slučaju prespora, ali podsjeća i na jednu važnu činjenicu.
- Projekt i projektno financiranje nije nikakva obveza ničega. Sve što financiraju naša ministarstva iz europskog novca nije ostvareno pravo, to je privremena usluga. I oni su toga svjesni. Kad završe posao, u svom tempu, to ide dalje. A to što stari ljudi ostanu nekoliko mjeseci bez usluge je drugi par čarapa. Kontinuiteta nema - govori Kranjčec, dodajući kako ih korisnici toliko i ne zovu koliko žene 50+ koje željno iščekuju posao. Svjesna je, a to i ne krije, kako u ovoj priči ima i zlouporaba, pa je u više navrata podsjećala nadležne u Ministarstvu financija o potrebi za nadzorom.
Prijevare
- Događalo se da je nekakva lijeva udruga dobila sredstva za projekt od dva milijuna kuna i zaposlila dvadesetak žena. I onda im kaže: "Sad nađite četiri domaćinstva sa starijim osobama gdje ćete pružati uslugu". A žena pametna, pa napiše svoju mamu, svekrvu, kumu i susjedu, a ne radi nigdje. I dobije plaću. E, to smo mi, prevarili bi i svog ćaću kad bi mogli - razočarano će Jozefina Kranjčec. Smatra i kako je potrebno uvesti cenzus, jer ne može, primjerice, bračni par, koji zajedno ima 12.000 kuna penzije, ući u program "Zaželi" samo zato što je prošao 65 godina.
- To nije u redu, to trebaju dobiti stari i nemoćni ljudi koji imaju mirovinu do 2000 kuna i vode uistinu bijedan život. Ja to u svojoj udruzi kontroliram, koliko sam u mogućnosti. Svakoj sam ženi napravila tabele gdje ide, kad ide, kad je gablec i sl. I sve se zna. Mora biti osmosatno vrijeme i onda se lijepo zna kad žena treba biti kod kojeg korisnika. Do sad su svi malo varali, a sad će se, po novome, trebati dostaviti i imena korisnika i njihovi OIB-i, pa će toga biti manje. Ali opet će biti malverzacija - ne sumnja Jozefina Kranjčec, navodeći kako država ima problem i s kadrom koji radi na EU projektima.
- U Hrvatskom zavodu za zapošljavanje se trude, ali ih je u tom odjelu malo. Ljudi dođu to raditi i odu jer je to preteško raditi. Tko nije vodio neki naš nacionalni projekt taj se utopi u projektu Europskog socijalnog fonda. Mogu se ta izvješća napraviti i ovako i onako, ali onda vam se dogodi da zbog nepotpunih ili krivih podataka dobijete mail: "Molimo povrat 130.000 kuna na naš žiro-račun". I što se dogodi?! Predsjednik udruge se objesi jer nema tih 130.000 kuna, a voditelj mu to nije radio kako treba. To je katastrofa - kaže predsjednica Hrvatskog saveza udruga osoba s tjelesnim invaliditetom. No, slaže da bi projekte trebalo biti u mogućnosti prijaviti barem pola godine ranije kako ne bi bilo stanki.
- Ista stvar se događa sa svim EU projektima, ako od 120 bodova ostvarimo 119 oni nam ga vrate, a za godinu dana dobijemo po prstima kako smo povukli premalo sredstava iz EU fondova. E, to mene ždere - uzbuđeno će Jozefina Kranjčec.