'MORH po školama dijeli upitnike maloljetnicima za upis u vojnu evidenciju, jer im se na javne pozive nitko ne odaziva'

U jeku rasprava o ponovnom uvođenju služenja redovnog vojnog roka, koji je u našoj zemlji ukinut 2008. godine, ovih dana pravu malo dramu proživljavaju pojedini roditelji srednjoškolaca u Slavoniji, kojima su na školske klupe podijeljeni upitnici za uvođenje u vojnu evidenciju.

Riječ je o dečkima rođenim 1999. godine, što znači da su pretežito još uvijek maloljetnici, a u upitniku se od njih traži da popune rubrike sa svojim osobnim podacima, statusom, zdravstvenim stanjem, planovima za budućnost u smislu nastavka školovanja ta da zaokruže jesu li zainteresirani za dragovoljno vojno osposobljavanje. U konačnici se trebaju potpisati na crtu ispod koje stoji 'potpis novaka.'

Učenici su upitnike ponijeli kući, a majka jednog od njih, koji pohađa Tehničku školu i Prirodoslovnu gimnaziju Ruđera Boškovića u Osijeku, ogorčena tim činom poslala je pismo predsjedniku HNS-a Ivanu Vrdoljaku tražeći od njega, kao saborskog zastupnika, zaštitu za svoje maloljetno dijete. Poštujući njezinu anonimnost, iz HNS-a su pismo podijelili s javnosti, a žena, inače samohrana majka dvoje djece, u njemu navodi kako su jednom njezinom djetetu 'zastrašivanjem i obmanom pregažena prava'.

'Tijekom nastavnog sata pod krinkom da se radi o anketi uobičajenoj za nastavni plan i program bio je prisiljen potpisati dokument proistekao uz Odjela za ljudske resurse MORH-a. Tim bi vlastoručnim potpisom on pristao biti nazivan novakom te bez odlaganja pristao biti upisan u vojnu evidenciju. Ne samo da sam doslovce zatečena ovakvim nasilničkim prodiranjem MORH-a u hrvatski školski sustav, nego me straši i činjenica da je škola uopće dopustila ovakvu grubijansku intruziju u svijet maloljetnika', stoji između ostaloga u pismu, koje je poslano i Pravobraniteljici za djecu.

Žena također navodi i da je to 'militaristička hajka na tinejdžere na pragu zrelosti. Osijek je jednom obranjen u ratu, a na svima nama je da ga sada obranimo od nasrtaja na mir'. Stjepan Čuraj, predsjednik HNS-a Osječko-baranjske županije osudio je ovaj čin, pozvavši učenike i roditelje na bojkot.

- Kao maloljetnici to nisu dužni potpisati, a Vladu pozivamo da se bavi bitnijim temama, a ne uvođenjem vojnoga roka. Ovdje je sporno jer je riječ o maloljetniku, a dodatan problem je što se to dogodilo u školama, jer su osim osječke, obuhvaćene i neke škole u Vinkovcima. Umjesto da se ulaže u obrazovanje, stječu znanja o robotici i da se provede kurikularna reforma, ova Titanik Vlada planira ulagati da djeca uče kopati rovove i sastavljati puške i to onda prvo primjenjuju u Slavoniji, pa mi trebamo očekivati da budemo topovsko meso. Nisam čuo da su upitnike dijelili drugdje u Hrvatskoj. No, njima ionako u školama nije mjesto, rekao je Čuraj, dok je Žana Gamoš iz Inicijative žena HNS-a dodala da je 'ovo djelovanje MORH-a u sukobu s Obiteljskim zakonom, jer po njemu maloljetne osobe ne smiju na sebe samostalno preuzimati ni prava ni obveze'.

Vlasta Opačak, ravnateljica spomenute škole, kazala nam je da su upitnike podijelili učenicima '99. godište na zahtjev Područnog odsjeka za obranu u Osijeku iz kojegu su im službeno došli u školu. Rečeno im je da ti upitnici idu i u druge strukovne škole u gradu, a MORH se na to odlučio kako bi si olakšali posao i jer im je na javne pozive za upis u vojnu evidenciju prijašnjih godina odaziv bio slab. Opačak je dodala i da u tome ne vidi nikakav propust škole, jer je to bio službeni zahtjev druge državne institucije.

CIJELO PISMO IZ OSIJEKA

Poštovani g. Vrdoljak,

Samohrana sam majka dvoje djece i prije dva dana zastrašivanjem i obmanom pregažena su prava jednog od njih. Moj je mlađi sin učenik Tehničke škole iPrirodoslovne gimnazije Ruđer Bošković u Osijeku gdje je tijekom nastavnog sata, pod krinkom da se radi o anketi uobičajenoj za nastavni plan i program, bio prisiljen potpisati dokument proistekao iz Odjela za ljudske resurse Ministarstvaobrane Republike Hrvatske. Tim bi vlastoručnim potpisom on pristao biti nazivan «novakom» te bez odlaganja pristao biti upisan u vojnu evidenciju.

Nastavnica je njemu, kao i cijelom razredu, pojasnila da spomenuti dokument mora neodgodivo potpisati. Moj malodobni sin, znajući da ne smije i ne može bez pristanka roditelja/skrbnika to učiniti – konačno ni osobne dokumente kao maloljetnik ne može vlastoručnim potpisom dobiti – dao mi je na uvid rečeno.

Ne samo da sam doslovce zatečena ovakvim nasilničkim prodiranjem MORH-a u hrvatski školski sustav, nego me i straši činjenica da je škola uopće dopustila ovakvu grubijansku intruziju u svijet maloljetnika. Budući da nitko ne može i nesmije u bilo kojoj školi u Hrvatskoj, bez dozvole Ravnatelja/Ravnateljice samostalno djelovati posebno prema maloljetnicima, posebno me straši spoznajada je ovako nešto moralo biti odrađen uz pristanak i naputak Ravnateljice škole Ruđer Bošković.

Moj je sin, kao osoba koja nije punoljetna, time bio izloženzastrašivanju, prisili i klasičnom bullyingu koji se iz često medijski tematiziranesfere njegovih vršnjaka, što je samo po sebi grozno, preselio na instituciju kaotakvu – što je još groznije.

Odmah po saznanju nemilog događaja, napisala sam pismo Pravobraniteljici za djecu, ali i Vama. Želja mi je, da kao legitimno izabrani saborski zastupnik, kao otac, kao Osječanin, prokažete i javno osudite ovakvu praksu militarističke hajke na tinejdžere na pragu zrelosti. Moj sin, kao i sinovi drugih roditelja Osijeka,

Slavonije i Hrvatske u budućnosti će tek dati svoj dug domovini, no ta se domovina na taj dug smije i može pozvati jedino i samo procedurom koja je u potpunosti u skladu s hrvatskim pravom i propisima. Nasiljem, zastrašivanjem, prijetnjama i ucjenama – Ne!

Hrvatska je vojska u Domovinskom ratu napravila mnogo toga časnog – konačno i moj sin o tome uči u školi – da bi se dopustilo ovakvom ponašanju MORH-a da to zamagli, zamuti i oblati. Današnja Republika Hrvatska duguje najviše onima koji su za nju položili svoje živote i želja mi je da više nikad, ma tko to pokušao, njihova sveta žrtva ne bude ismijana i unakažena postupcima onih koji tu žrtvu očito ne razumiju i ne cijene.

Osijek, kao jedan od najljepših i povijesno najvažnijih gradova u Hrvatskoj, zaslužio je poštene i ponosne građane te veselu i neopterećenu djecu koja se ne smiju i ne trebaju bojati hrvatskih institucija koje su stvarane u krvi, nadam se ne s ciljem da bi tražile novu krv. Moji sinovi i ja sanjamo takav grad Osijek, grad u kojem će imati pravo na sretan život, ali i pravo na otpor svakom nasilju i ugrozi. Osijek je jednom obranjen u ratu. Na svima nama je da ga sad obranimo od nasrtaja na mir.