Naftno blago krije se na jugu Hrvatske, ali velika je mogućnost da će tamo zauvijek i ostati!

Nedavno postignuti dogovor zemalja članica Opeca, u kojem sudjeluje i Rusija, mogao bi za posljedicu imati rast cijene nafte na 60 do 65 dolara po barelu, sa sadašnjih u prosjeku 52 dolara.

Vijest je to koja bi mogla imati i značajan odjek u Hrvatskoj, budući da je riječ o cjenovnoj granici koja čini isplativom radove na istražnim poljima na kopnu za koja su ugovori potpisani u lipnju prošle godine, piše Slobodna Dalmacija.

Dogovor članica Opeca i Rusije odnosi se na produženje sporazuma sklopljenog prije pola godine, a koji je za posljedicu već imao određeni porast cijena s oko 40 dolara na malo preko 50 dolara po barelu. Odlučeno je da će se produžiti period smanjene proizvodnje barem do početka 2018. godine za 1,8 milijuna barela manje od kapaciteta.

Na taj način trebala bi se poništiti povećana ponuda nafte iz novih tehnologija crpljenja, odnosno iz frackinga u kojem prednjači SAD.

Prema procjenama hrvatske Agencije za ugljikovodike, donji prag isplativosti za otvaranje novih polja na kopnu je 40 dolara po barelu. Naftni stručnjaci slažu se da je taj prag oko 60 dolara po barelu.

Dosegne li nafta tu cijenu, dogodit će se to u pravom trenu za Hrvatsku, budući da je planirano kako bi prve istražne bušotine na novougovorenim istražnim poljima trebale biti otvorene upravo za otprilike godinu dana. Trenutno su u tijeku geofizička snimanja, kako je i planirano, kažu u Agenciji.

– Ugovori o istraživanju i podjeli eksploatacije ugljikovodika koji su sklopljeni prošle godine za pet istražnih prostora u Panonskom bazenu idu sukladno planu realizacije istraživanja, a u skladu s ugovornim obvezama. Trenutno se odvija faza istražnih radova, koji uključuju analizu postojećih podataka te terensku prospekciju spomenutih istražnih prostora, uključujući i snimanje gravimetrije i magnetometrije.

- Nakon toga slijedi izrada istražnih bušotina, koje se očekuju već u drugoj i trećoj godini istražnog razdoblja koje traje pet godina. S obzirom na intenzitet radova, moguće je već u trećoj godini istraživanja potvrditi pojedina otkrića koja potencijalno mogu rezultirati novom proizvodnjom.

- Ako se pronađe komercijalno otkriće, odnosno dođe do nove proizvodnje, počinje razdoblje eksploatacije koje traje 25 godina. Radi se o ugovorima, odnosno projektima od strateškog značenja za Republiku Hrvatsku – stoji u njihovu odgovoru.

Već u istražnoj fazi riječ je o lijepim prihodima, dok bi komercijalni pronalazak značio već i ozbiljan dotok novca. Prema podacima Agencije, istražni radovi vrijedni su oko 500 milijuna kuna, dok se procjene prihoda u slučaju proizvodnje kreću od 3,4 do gotovo sedam milijardi kuna godišnje.

Prema ugovorenome modelu, država osim koncesijske naknade ima i udio u proizvedenoj količini nafte i plina. Za postojeća nalazišta država ubire samo naknadu za proizvedenu količinu. Razlika je velika: da se na postojeća nalazišta primjenjuje ovaj model, država bi godišnje umjesto 600 milijuna kuna imala oko tri milijarde kuna. Prema novom modelu, država ubire 60 posto "plijena".

Sav rizik istražne faze investitori snose sami. Istraživanja koja su u tijeku pritom su manji dio priče, budući da natječaj za 10 istražnih prostora čeka donošenje novog Zakona o istraživanju i eksploataciji ugljikovodika, koji bi trebao stupiti na snagu krajem godine.

Prijedlog novog zakona obuhvaća i regulira na jednom mjestu sve procese, poslove i obveze prilikom izvođenja naftno-rudarskih radova, kao i pojedina rješenja vezana uz olakšavanje provedbe pojedinih aktivnosti, a na koja se već ranije ukazivala potreba formiranja drukčijeg rješenja od strane dionika na tržištu s ciljem ukidanja administrativnih barijera i povećanja investicija u tom segmentu.

Očekujemo da će novi zakon stupiti na snagu krajem godine, a tada možemo planirati i novo nadmetanje za istraživanje i eksploataciju ugljikovodika na kopnu. Novo nadmetanje za istraživanje i eksploataciju ugljikovodika na kopnu obuhvaća preostali dio Panonskog bazena i Dinaride, odnosno 10 istražnih prostora, kako je ranije i najavljivano.

Naravno, taj rok prilično ovisi o razrješenju političke krize. Drugo je, naravno, pitanje isplativosti.

Geolog Stanko Kadija, koji je kao nadzornik za geologiju u Ina – Naftaplinu pratio upravo istraživanja u podmorju Jadrana i Dinaridima, kaže da su utvrđena ležišta nafte i plina, no ne u količinama koje bi investitorima bile isplative pod sadašnjim uvjetima.

– Na prostoru južnog Jadrana ima plina možda i tri do četiri puta više nego na sjevernom Jadranu, no to nisu količine koje bi bile isplative pod dosadašnjim uvjetima. Jednostavno bi sve to skupa bilo preskupo. Na primjer, u Crnoj Gori su Rusi našli plin, ali količine dovoljne za potrebe Crne Gore. Jednako tako, u Hrvatskoj se mogu pronaći količine dovoljne za domaće potrebe. Za neki ozbiljan biznis to je jednostavno premalo – tvrdi Kadija i nabraja:

– U prostoru koncesije Dinaridi 3, u dubokoj istražnoj bušotini Nin-1 nabušene su velike količine sumporovodika, koje su uvijek vezane uz bazene u kojima je i nafta. Na prostoru koncesije Dinaridi 4 nalazi se bušotina Brač-1 s velikim količinama sumporovodika, zbog čega je bila iseljena cijela Milna. Ove dvije bušotine nakon reinterpretacije okolnog prostora daju veliku vjerojatnost za prisutnost nafte i plina. Tu tvrdnju potkrepljuje i bušenje plitke bušotine za vodu koju je izbušio jedan vlasnik plastenika. Pojavu su registrirali stručnjaci Ina – Naftaplina, ali nakon odlaska s lokacije nije napravljen ni jedan projekt za novu bušotinu.

Prava nalazišta kriju se, kaže Kadija, na području Konavala. Na tom je području istražne radove tijekom 70-ih godina prošlog stoljeća vodio Shevron. Na bušotini JJ-3, navodi Kadija, pronađena je srednje teška nafta na oko 4000 metara.

– Prostor Konavala najperspektivniji je za istraživanje nafte i plina na prostoru Dinarida. Očekujem da će to potvrditi i istražni radovi koje s druge strane planine Snježnice, na prostoru Trebinja, vode geolozi NIS-a i Gasproma. Na koncesiji Dinaridi 4 postoji velika vjerojatnost plina ispred Babina kuka. Iste anomalije koje su utvrđene na tom području su na sjevernom Jadranu dale plin.

Velika vjerojatnost nafte i plina utvrđena je i na bušotinama DKM-1, JJ-3, Mirjana 1 i Melita 1, napominje dalje Kadija, koje su se u doba Jugoslavije nalazile na koncesiji naziva Mljet, a bušenje je proveo talijanski AGIP.

Na srednjem Jadranu Ina je naftu našla na području Kornata, na bušotinama Kate-1 i Jadran-13, a plin je pronađen uz liniju razgraničenja s Italijom, na bušotinama Ksenija-1 i Koraljka-1, piše Slobodna Dalmacija.

Jedini način na koji bi sve te količine nafte i plina bile isplative, naglašava Kadija, jest kada bi Hrvatska sama provela istraživanja i crpljenje, no od toga smo odustali početkom 90-ih. Tada je prevladao stav kako je naftu i plin jeftinije kupovati nego crpiti, i u ludilu koje je uslijedilo u starom je željezu završila većina istražnih garnitura, kao i platformi za istraživanje plina. Sve što se danas pokušava samo je lutanje koje neće dati nikakvih rezultata, poručuje iskusni geolog.