Naše genijalke rasturile su u konkurenciji 163 natjecateljice osvojivši dvije bronce i jedno srebro. Otkrile zbog čega djevojke bježe od IT sektora

One ruše predrasude i krče put djevojčicama i djevojkama koje se, neke stidljivije, a neke odvažnije, probijaju u svijetu koji je, barem je takva percepcija, još uvijek više "kodiran" za njihove muške kolege. I nisu to puke floskule: službeni podaci pokazuju da se, ne samo u nas, značajno manji broj žena odlučuje za studiranje i rad u sektoru računarstva.

U informacijsko-komunikacijskim tehnologijama (IKT sektor) u Hrvatskoj tek je svaki sedmi zaposlenik žena, a u Europskoj uniji svaka šesta. Točnije, žene čine samo 14,3 posto zaposlenih u IKT sektoru u Hrvatskoj, u EU tek 17 posto žena ima poslove vezane uz IKT.

One su svjesne tih neravnoteža, a iako mlade to ih ni najmanje ne obeshrabruje – jer one su nositeljice olimpijskih medalja u tom "sportu", vrijedne, uspješne, ambiciozne, na brojnim natjecanjima njihovi muški protivnici mogli su im samo gledati u leđa. Možda ste ih već i "ubrali" u nekom mediju, onako nasmiješene, u "kockicama" - s medaljama oko vrata s 2. Europske olimpijade za djevojke (European Girls‘ Olympiad in Informatics – EGOI), koja se od 16. do 23. listopada održala u turskoj Antaliji, vratile su se u Hrvatsku Zagrepčanke Lara Semeš, Sara Lazarušić i Iva Tadić te Puljanka Martina Licul.

163 natjecateljice

Naše su djevojke u konkurenciji 163 natjecateljice srednjoškolskog uzrasta (do 20 godina) iz 27 europskih i 18 gostujućih zemalja "rasturile": Lara Semeš, u ovoj školskoj godini učenica trećeg razreda zagrebačke XV. gimnazije uzela je srebro, a za ovu mladu djevojku treba dodati kako je na istoj olimpijadi sudjelovala i lani, kada je to prvo natjecanje takvog tipa (domaćin Švicarska) zbog epidemiološke situacije održano online – i kada je također bila srebrna. Ove godine u Antaliji izvrsne su bile i Sara Lazarušić (od ove akademske godine brucošica zagrebačkog Fakulteta elektrotehnike i računarstva – FER) te Iva Tadić (sada maturantica zagrebačke Gimnazije Lucijana Vranjanina) koje su se okitile broncom. Medalja je ovaj put izmaknula Puljanki Martini Licul (od jeseni također studentici zagrebačkog FER-a), ali ona je sudjelovala i na lanjskoj EGOI i osvojila medalju srebrnog sjaja.

Na ovogodišnju olimpijadu u Turskoj djevojke su se kao hrvatske predstavnice plasirale, dodajmo i to, na temelju natjecanja ostvarenih u školskoj godini 2021./2022., od Hrvatskog otvorenog natjecanja u informatici (HONI), Državnog natjecanja u informatici do izbornih kvalifikacija za EGOI.

Ako su vas ovi uspjesi hrvatskih reprezentativki "izmorili", što tek reći o svim ostalim biografskim detaljima koje su u razgovoru za naš list otkrile svestrane djevojke, koje u slobodno vrijeme, daleko od ekrana, s istom strašću "odrađuju" školske/studentske obveze, bave se glazbom i plesom, uče strane jezike ili prenose svoja znanja mlađim naraštajima. U razgovoru su otkrile zanimljive detalje, učitelje i profesore koje su ih motivirali na putu uspjeha, imale su što i za reći o našem obrazovnom sustavu kao i planovima za budućnost.

Dvostruka srebrna informatičarka s EGOI-ja Lara Semeš je najmlađa među ovom "četvorkom". Pohađala je zagrebačku Osnovnu školu "Kajzerica", sada je učenica trećeg razreda zagrebačke XV. gimnazije (popularni MIOC), od šestog razreda članica je Zagrebačkog računalnog saveza gdje, kako kaže, uz pomoć mentora razvija vještine potrebne za natjecanja iz informatike. Njezini uspjesi s domaćih i međunarodnih natjecanja iz informatike doista teško mogu stati u jedan novinski tekst, ali navedimo kako je pet puta bila državna prvakinja - svake godine od šestog razreda osnovne škole dosad. Od sedmog razreda prvakinja je i na Hrvatskom otvorenom natjecanju u informatici u svojoj generaciji.

- Najdraži uspjeh mi je pobjeda na Juniorskoj hrvatskoj informatičkoj olimpijadi 2020. jer sam tada postala prva djevojka kojoj je to uspjelo. Općenito mi najviše znače uspjesi kojima na neki način promoviram bavljenje informatikom među djevojkama – ne krije Lara, koja se u slobodno vrijeme, kaže, bavi raznim stvarima.

Zrakoplovstvo, ples, francuski jezik...

-Dosta čitam, učim francuski, zanima me i zrakoplovstvo pa često gledam dokumentarce o tome, a glazbu obožavam. Sviram električnu gitaru od petog razreda, a odnedavno se bavim i skladanjem te istražujem teoriju glazbe – otkriva Lara Semeš.

Srednjoškolka je i brončana Iva Tadić, maturantica zagrebačke Gimnazije Lucijana Vranjanina, koja je završila Osnovnu školu Ante Kovačića u Zagrebu. Već u osmom razredu sudjelovala je na državnom natjecanju iz informatike u kategoriji "Razvoj softvera" i završila na drugom mjestu, a na državno natjecanje iz informatike plasirala se i u trećem razredu i to u kategoriji "Algoritmi".

- Svojim najvećim, a ujedno i najdražim, uspjehom do sada definitivno smatram ovogodišnji EGOI 22 u turskoj Antaliji na kojemu sam osvojila brončanu medalju. To je bila takva avantura! – ne krije radost mlada Iva, kojoj je jedan od najdražih hobija već godinama – ples.

- Ne znam baš objasniti zašto, ali u plesu baš nekako uživam. To je najbolja stvar kada se želim opustiti ili samo razvedriti, ili bilo što. Također mislim da dosta dobro ide uz programiranje, koje je pretežno sjedeći posao, pa mi zapravo super dođe da se tako svaku večer malo razgibam i rasplešem. Na kraju krajeva, važno je paziti na zdravlje! – koristan je savjet koji je udijelila Iva Tadić.

Prebogatu biografiju iza sebe ima brončana s EGOI-ja Sara Lazarušić, od ove jeseni brucošica FER-a, koja se s dvije godine života iz maloga zagorskog mjesta Klenovnik preselila u Zagreb. Ondje je završila OŠ Josipa Račića, potom XV. gimnaziju "s ciljem da se jednakim tempom nastavim razvijati u onome što me je oduvijek zanimalo, a to su matematika i informatika". Briljirala je i na državnoj maturi, gdje je test iz engleskog jezika riješila bez ijedne greške, matematiku sa svega jednom greškicom, a dobila je i nagradu Ministarstva znanosti i obrazovanja kao jedna od najuspješnijih maturantica.

U osnovnoj i srednjoj školi sudjelovala je na brojnim državnim natjecanjima iz matematike i informatike, juniorskim matematičkim i informatičkim olimpijadama, a uz poticaj profesora iz osnovne škole Gregora Vrcelja, kaže, učlanila se i počela programirati već u šestom razredu u Zagrebačkom računalnom savezu.

- Iako stvarno mislim da su svi profesori iz moje osnovne škole natprosječno kvalitetni, htjela bih istaknuti i svoju profesoricu matematike Jadranku Dančević, koja me je "uzela pod svoje" i aktivno me pripremala za matematička natjecanja. Zahvaljujući njoj sam u sedmom razredu na Državnom natjecanju iz matematike osvojila drugu, a u osmom treću nagradu, što su mi nakon svih ovih godina i dalje najdraži uspjesi – otkriva mlada Sara, koja nam je, uz ostalo istaknula i kako se za brojna natjecanja pripremala tijekom godina s profesorima i mentorima, ali i ljeti "kako na brojnim organiziranim kampovima, tako i sama u "kužini" stare obiteljske kuće djeda Ante u Bolu na Braču".

I dalje je angažirana u Zagrebačkom računalnom savezu, gdje je uživala učeći programirati, a radionice su joj bile poseban "gušt" jer je uvijek išla sa svojim najboljim prijateljem Martinom.

- Mentori su nam bili studenti, koji su prenosili svoja iskustva na mlađe generacije. Zato mi je bilo nekako prirodno da se, po završetku srednje škole, i ja vratim u ZRS u ulozi mentora. S Martinom trenutno vodim tri grupe sedmaša te sudjelujem u izradi zadataka za natjecanja – kaže Sara, koja slobodno vrijeme voli igrati odbojku, slušati glazbu, a trenutno je izvan faksa fokusirana na učenje njemačkog jezika.

Za sve su ‘krivi‘ profesori

Puljanka Martina Licul, lanjska srebrna s EGOI-ja i ovogodišnja sudionica, nakon završene Gimnaziju Pula (prirodoslovno-matematički smjer) od ove je jeseni brucošica zagrebačkog FER-a. Na informatičkim natjecanjima sudjeluje, kaže, od petog razreda osnovne škole, najviše u natjecateljskom programiranju, iza nje su brojna državna natjecanja, ali ona je i nadarena glazbenica – završila je Srednju glazbenu školu Ivana Matetića-Ronjgova Pula, smjer glazbeni teoretičar.

- Na informatičkim natjecanjima sudjelujem od petog razreda, najviše u natjecateljskom programiranju: od petog razreda osnovne škole do četvrtog razreda srednje škole sam svake godine prošla na državno natjecanje u kategoriji "Algoritmi", a najuspješniji bio je sedmi razred s osvojenim trećim mjestom te poziv na JHIO 2017 i HIO 2020. Od sedmog razreda natjecala sam se i u kategoriji "Osnove informatike", te izborila državno u osmom osnovne i četvrtom srednje.

Ove godine sam s kolegom Alanom Burićem pod mentorstvom prof. Nikole Vujačića ostvarila projekt "Virtualna knjiga", koji je osvojio zlatnu medalju na ARCA 2022. Zagreb, srebrnu medalju na MLADI@INOVACIJE 2022 u Kastvu, i brončanu medalju na IENA 2022. Nurnberg – pobrojala je neke od svojih najvećih uspjeha Martina Licul, koja je, osim što je završila osnovnu glazbenu školu za klavir te srednju za glazbenog teoretičara, tri godine izborno svirala violu.

Baš kao i Sara Lazarušić koja je istaknula imena učitelja i profesora kojima je zahvalna za motivaciju i prepoznavanje svojih talenata, i druge djevojke prisjetile su se vrijednih prosvjetnih djelatnika koji, uz njihove roditelje, imaju velike zasluge za vlastiti interes i ljubav prema inofrmatici i programiranju. Lara Semeš se prisjetila kako ju je za informatiku zainteresirao profesor u osnovnoj školi.

-Točno se sjećam tog jednog sata u petom razredu, kada smo učili osnove programskog jezika QBasic. Profesor je pokazao kako se piše najjednostavnija naredba, ali je spomenuo još jednu, malo kompliciraniju. To me zainteresiralo pa sam probala napisati i tu drugu naredbu, i to mi je relativno brzo uspjelo. Tada je sve krenulo – ispričala je Lara. Iva Tadić spomenula je svog profesore iz osnovne škole Mladena Ćurića koji je bio "sjajan motivator i profesor" te iz srednje škole profesora Zorana Vajića koji joj je rekao kako "on vidi da volim informatiku i da samo sada trebam vježbati zadatke i kroz cijeli taj proces je stalno pomagao te bio pun potpore". Za Martinu Licul na to da se krene više baviti informatikom najviše je utjecala profesorica informatike u osnovnoj školi Aleksandra Žufić i to ponajviše kada ju je pozvala da se natječe na timskom natjecanju "Informatička štafeta".

S obzirom na sve uspjehe, uspješne i uporne profesore koji su ih poticali, djevojke smo, naravno, pitali zašto se još uvijek svijet informatike i programiranja percipira kao "muški", kako se one u njemu snalaze i kako se djevojke/žene mogu uopće nametnuti u tome svijetu? Lara Semeš naglasila je veliku važnost upravo natjecanja poput Europske informatičke olimpijade za djevojke, koju su sve one opisale kao nevjerojatno, neusporedivo, predivno natjecanje.

-U svijetu u kojem se vrlo malen broj djevojaka bavi informatikom, ovakva natjecanja stvarno prave razliku. Iz vlastitog iskustva znam da je teško zadržati motivaciju ako se osjećate na neki način izolirano – često sam jedina djevojka na pripremama za natjecanja, a ponekad i na samim natjecanjima. Na ovoj sam se olimpijadi osjećala puno opuštenije i bilo mi je lakše sklapati nova prijateljstva, a vjerujem da se i druge djevojke slično osjećaju. Naravno, bilo bi najbolje kad bi informatika bila popularna među djevojkama i kad uopće ne bi bilo potrebe za isključivo ženskim natjecanjima. Ali, budući da još nismo došli do te faze, mislim da su ovakva natjecanja potrebna da bismo išli u tom smjeru – kaže Lara Semeš, koja smatra i kako velikom broju žena nije ugodno raditi u okruženju u kojem veliku većinu čine muškarci.

Začarani krug

- Žene odustaju od IKT karijere jer imaju osjećaj da su same u pretežito muškom okruženju, zbog čega udio muškaraca ostaje velik – i tako se stvara začarani krug koji se može prekinuti jedino ako društvo počne zaista poticati žene da se pridruže IKT svijetu – kaže bistrica Lara, s kojom se slažu i ostale djevojke:

-Iz mog iskustva, često su se na listama natjecatelja iz informatike nalazili uglavnom dečki. Moje je mišljenje da takvo nešto može biti demotivirajuće za djevojčice u mladoj dobi, koje se možda ne usude kročiti u to područje obzirom da se, na primjer, nijedna njihova prijateljica time ne bavi, da su to samo dečki s kojima one nemaju toliko kontakta i slično. Zbog toga je moguće da unaprijed pretpostave kako se u tome uopće ne bi mogle snaći i prerano odustanu – ističe Sara Lazarušić.

- Mnoge djevojke ni ne pokušavaju se iskušati u informatici baš zato što se to smatra muškim područjem. Djevojke treba više potaknuti da se iskažu u tom području, ali stvarno mislim da su, ako se oslobode straha, i više nego ravnopravne dečkima – mišljenje je o ovoj problematici Ive Tadić, dok Martina Licul odlučno poručuje: "Ne vidim razloga zašto žene ne bi mogle postizati rezultate kao muškarci, a istaknula bih kako se polako na informatičkim natjecanjima u Hrvatskoj natječe sve više cura nego kad sam se ja krenula natjecati".

Pitali smo ih za kraj kakvi su im planovi, gdje se vide u budućnosti. Može li ih Hrvatska zadržati?

- Budućnost vidim u IT-ju. Što konkretno, ili gdje, ne znam još – kratka je bila FER-ovka Martina Licul. Druge djevojke bile su nešto preciznije:

- Iako mi je informatika zanimljiva, nakon srednje škole planiram se više posvetiti drugim interesima. Htjela bih studirati matematiku i glazbu jer me jako zanimaju ta dva područja, kao i povezanost između njih. Najradije bih studirala izvan Hrvatske jer želim isprobati život u drugim državama i putovati svijetom, ali možda ću se kasnije vratiti. U svakom slučaju, želim se razvijati u područjima koja su mi najdraža i živjeti punim plućima – kaže srednjoškolka Lara Semeš. Maturantica Iva Tadić ima u planu upisati matematiku na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu i preusmjeriti se na računarstvo.

- Jako sam sigurna da se informatikom želim baviti u životu, a trenutačno mi je najzanimljivije područje razvoj softvera. Zasad nemam nekih velikih planova za odlazak iz Hrvatske, ali vidjet ću gdje me život odvede – zagonetna je Iva. Studentica Sara Lazarušić ovako razmišlja:

- Tijekom studija bih htjela što više sudjelovati u raznim projektima, a također mi je želja otići na razmjenu ili u potpunosti diplomski odraditi u inozemstvu, ali to još moram detaljnije istražiti. S obzirom na to da sam jako vezana za obitelj, dom i prijatelje, svakako bih htjela nakon studija raditi u Hrvatskoj i potruditi ću se sve organizirati na taj način – zaključuje Sara Lazarušić. Dodali bismo – za ostanak u zemlji i uspješnu karijeru ovih mladih djevojaka možda bi "organizaciju" trebale preuzeti i mjerodavne domaće adrese.