Još uvijek sanjam taj papirić na kojem je kolegica rukom napisala: "Učenik mi je stavio nož pod grlo." Došao je u školu drogiran. Srednjoškolac. U jednom je trenutku skočio i toj nastavnici gurnuo nož za vrat.
Ona je poslije prepričavala da ne zna kako je uspjela ostati pribrana. Najgore je što su poslije optuživali nju – čime je to ona njega izazvala?!
Taj se slučaj najviše urezao u pamćenje profesorici engleskog i njemačkog jezika Dajani Vidaković, članici nastavničke grupe "Nastavnici organizirano", koja je zajedno s kolegama iz grupe 2018. godine prikupljala svjedočanstva svojih kolega o slučajevima zlostavljanja kojemu su izloženi na svome radnom mjestu od strane učenika, roditelja, sustava uopće.
Bilo je to u povodu velikog nastavničkog prosvjeda "Za sigurnu školu", koji su prosvjetari organizirali upozoravajući kako su sami često žrtve na radnome mjestu pa su zatražili veću sigurnost, zaštitu i izmjenu neučinkovitih pedagoških mjera.
#ijasamfranjo
Učitelji su se tada solidarizirali s varaždinskim profesorom Franjom Dragičevićem, koji je ostao poznat po tome što je u jednom trenutku na nastavi udario dvojicu učenika ne mogavši više trpjeti njihove učestale provokacije. Iako su izričito osudili svaki oblik nasilja, nastavnici su tada stali na Dragičevićevu stranu te kroz inicijativu #ijasamfranjo vlastitom rukom posvjedočili kakvim su sve zlostavljanima, verbalnima i fizičkima, izloženi na poslu.
Danas u hrvatski eter stižu nešto drukčije vijesti – Europski sud za ljudska prava presudio je kako Hrvatska mora bivšem srednjoškolcu isplatiti odštetu od 7500 eura i 650 eura za troškove postupka jer je dijete bilo žrtvom verbalnog nasilja učitelja koji ga je, među ostalim, kao i još nekoliko kolega koji su zakasnili na sat, vrijeđao pogrdnim izrazima "moron, idiot, budala, seljačina, glupi žandar". Učitelj na tome nije stao, još je u nekoliko navrata vrijeđao mladića koji je zbog stresa završio na psihološkom tretmanu.
Zahvaljujući upornosti mladićeva oca i nakon što je iscrpio sve moguće instancije po Hrvatskoj, slučaj je dospio na Europski sud za ljudska prava, koji je jasno zauzeo stav kako hrvatske vlasti moraju osigurati odgovarajuće mjere kako bi se spriječilo nastavničko, ali i svako drugo nasilje u obrazovnim ustanovama.
Taj se slučaj sada prepričava i u nastavničkim krugovima, odakle nam ponavljaju kako pozdravljaju takvu odluku suda jer je navedeno ponašanje prozvanog kolege nedopustivo.
Međutim, pitaju se što je sa zaštitom njih samih jer se stvari od prosvjeda 2018. godine do danas nisu previše promijenile. Osim, doduše, izmjena Kaznenog zakona prema kojima se napad na prosvjetnog djelatnika tretira kao napad na službenu osobu.
– Za svaku je osudu vrijeđati učenike na bilo koji način i to ne možemo podržati. Međutim, problem je kad se ne reagira u obrnutom slučaju – kaže profesorica Dajana Vidaković, podsjećajući na sva ona iskustva koja su na svojoj koži iskusili nastavnici u školama.
Zastrašujući primjeri
Prisjetimo se samo nekih: profesorici u Zagrebu prije više godina učenik je razbio glavu kamionskim mjenjačem, jednu je profesoricu srednje škole u Splitu u razredu dočekala osmrtnica, a na klupi je gorio lumin u crvenoj plastičnoj svijeći oblika križa uz njezinu uvećanu i uokvirenu fotografiju s crnim florom. Udarci, prostačenje, prijetnje, napadi šakama, noževima, oštećivanje imovine – svašta su od učenika i njihovih roditelja doživljavali prosvjetari.
Međutim, problem je što su pedagoške mjere koje se izriču mladim nasilnicima, poput opomena i ukora, potpuno nedjelotvorne, a one najteže (izbacivanje u srednjim školama te preseljenje u osnovnim školama) izriču se kada su već do krajnjih granica iscrpljeni i ostali učenici u razredu i nastavnici.
– Čitam ceduljice koje su moji kolege ispisali prije dvije i pol godine. Tu je tolika količina nemoći, iscrpljenosti zlostavljanjem od strane učenika, roditelja, škole, sustava. Aktualne pedagoške mjere su smijurija i mrtvo slovo na papiru – otvoreno kaže profesorica Vidaković.
Grupa "Nastavnici organizirano" prije nekoliko godina predlagala je uvođenje mjere suspenzije učenika prijestupnika s nastave na određeno vrijeme, ali ta mjera, iako i danas stoje iza nje, nije naišla na razumijevanje prosvjetnih vlasti.
Maknimo ih od publike!
– Zalažemo se za reformu sustava pedagoških mjera. Većina izgrednika to radi zbog publike, a mi pozivamo da ih se makne od publike. Nismo protiv djece, nipošto, i njima treba pomoći. Međutim, želimo stvoriti ugodno okruženje za ostalu djecu u razredu. Ako mi sustav ne dopušta da mogu zaštititi samu sebe, kako ću druge učenike? – pita se Dajana Vidaković.
– Nije se dogodilo ništa nakon slučaja Franje Dragičevića što se tiče zaštite i sigurnosti u školama. Osuđujem napad i vrijeđanje učenika od strane učitelja, o čemu je presudu donio Europski sud za ljudska prava. To je sramota za cijelu našu struku. Međutim, moramo promijeniti ovakav neučinkovit sustav pedagoških mjera. To je mrtvo slovo na papiru. Moramo ne dopustiti da se ide na nas – slaže se i riječka profesorica Tamara Šoić, pokretačica nastavničke grupe "45 minuta".