Negdje prije godinu i pol, Igora Staraja, građevinskog poduzetnika iz Opatije, nazvao je kolega na čijem je gradilištu iskrsnuo problem. Usred betoniranja posvađala su se dva njegova radnika i jedan je izgubio živce te se iznenada pokupio kući. Nije mu imao tko ubacivati cement u miješalicu, a posao je trebao biti završen do kraja dana. Iako su Starajeva specijalnost električarski radovi, uletio je svojem kolegi i poslao mu na ispomoć jednog od svojih radnika.
Komentirali su kasnije probleme s kojima se, manje-više, svi građevinski poduzetnici u Hrvatskoj u posljednje dvije godine redovito susreću. Hrvatski majstori građevinari masovno odlaze na Zapad, u Irsku i Njemačku. Ni majstorima iz Srbije i Bosne i Hercegovine nismo više pretjerano zanimljivi - u Hrvatskoj se zadržavaju kratko i tek smo im usputna stanica za zapadnu Europu. Poduzetnici su osuđeni na neprofiliranu radnu snagu koja lako odustaje od građevine i daje otkaze, ponekad već nakon samo nekoliko dana na gradilištu, na pomoćne radnike koji nisu kvalificirani za obavljanje majstorskih poslova. Starajev kolega izgovorio je tada rečenicu koja će tom opatijskom poduzetniku dugo odzvanjati u glavi: “Da vidiš samo kako Indijci rade. Dobro bi nam došli ovdje”.
- Suprug je došao kući s idejom: ‘Dovest ćemo radnike iz Indije’. Ja sam samo odgovorila: ‘Dobro’, sjela za računalo i krenula istraživati. Guglala sam ‘indijski radnici’, ‘indijska kultura’ i slično. Otkrila sam da jako puno radnika iz Indije radi u Dubaiju i Saudijskoj Arabiji. Nakon nekoliko mjeseci stupili smo u kontakt s tvrtkom u Indiji, sa sjedištem u Mumbaiju, koja se već 43 godine bavi izvozom indijske radne snage na strana tržišta. Zove se Sterling Technical Stuffing LTD. Oni su postali naši partneri, potpisali smo ekskluzivni ugovor za Hrvatsku i Europu i, evo, prvi radnici su stigli - kaže nam Jasna Staraj, suvlasnica u tvrtki Inflow. koja je, prva u Hrvatskoj, zaposlila pet Indijaca građevinara.
Sudjelovali u velikim projektima
- Armirači, tesari, knauferi, električari... To su sve poslovi za koje nismo mogli naći hrvatske radnike. Raspisivali smo natječaje preko HZZZ-a, ali uzalud. Imamo nekoliko radnika koji su godinama kod nas, ali sve je više posla, a sve manje radne snage. Nikada nismo kasnili s poslovima, ali uvidjeli smo da bi moglo biti problema. Morali smo poduzeti nešto i rješenje je došlo doista u zadnji čas - govori Jasna Staraj.
Jasna i Igor imaju tvrtku Inflow zajedno sa slovačkim partnerom, Miroslavom Hricem. Igor je u građevini već 20 godina, a sudjelovali su i sudjeluju u poznatim građevinskim projektima, kao što je gradnja Kulturnog centra Drago Gervais u Opatiji, POS-ovih stanova na Hostima, dvorane u Matuljima, Interspara na Kastvu, dječjeg vrtića u Opatiji... Lani su se bacili na rješavanje papirologije za indijsku radnu snagu i prvi majstori već su tu.
- Sve pohvale i Policijskoj upravi primorsko-goranskoj, i našoj ambasadi u Indiji, u New Delhiju, i odvjetničkom uredu ML Legal i Lukšić Kokić, svi su zajedno odradili sjajan posao i radne dozvole su ishodovane. Vlasnici naše partnerske tvrtke iz Mumbaija došli su za Novu godinu prvi put u Hrvatsku. Prije 20 dana našli smo se u Italiji, družili smo se, naše i njihove obitelji. Za sada je iz Indije došlo pet radnika, još ih pet ima vize i stižu kroz 10 do 15 dana, ishodovali smo 21 dozvolu za rad, a u procesu ih je više od četrdeset. Prvi plan nam je dovesti stotinjak radnika iz Indije, a onda se, prema potrebi, to može i širiti - rekla nam je Jasna Staraj.
Inflow je tvrtka koja zapošljava Indijce te izvodi kooperantke poslove, za sada s tvrtkom GP Krk, na čijem je gradilištu na Škrljevu petorka iz Indije počela raditi. Starajevi su im osigurali smještaj, stan s tri odvojene kupaonice od 190 četvornih metara u Klani, u zaleđu Opatije. Iako su stigli tek prošli tjedan, Jasna kaže da su ih stanovnici Klane sjajno prihvatili.
Bodrili hrvatsku reprezentaciju
- U subotu su, zajedno s lokalnim stanovnicima, u kafiću gledali utakmicu i bodrili hrvatsku reprezentaciju. Dobili su dresove i odmah su postali navijači Hrvatske, iako nogomet nije njihov sport. Oni svi prate kriket. Prve riječi koje ih je naučio jedan gospodin u Klani su ‘Forza Fiume!’. Jako su zadovoljni. Gospodin i gospođa u čijem stanu odsjedaju nahvalili su njihovo ponašanje, ljudi u kafiću druže se s njima. Za srijedu su dogovorili ponovno gledanje utakmice. Inače, oni su sada prvi put čuli za Hrvatsku, nisu ni znali da Hrvatska postoji. Vrlo malo predodžba imaju o Europi uopće, znaju za Rim, Pariz, Francusku, i to je manje-više to. Kažu da im je dolazak u Europu bio san koji im se sada ostvario. Kada im je rečeno da idu u Europu, nisu mogli vjerovati - priča Jasna Staraj.
Posjetili smo ih na njihov prvi radni dan na gradilištu pozadinskih skladišta Luke Rijeka u Škrljevu, gdje radove izvodi GP Krk. Indijski radnici slažu željezne konstrukcije za armirani beton, a njihov poslovođa Dejan Ignjić kaže da su nevjerojatno vrijedni i precizni. Prvi radni dan bili su neka vrsta atrakcije na gradilištu, ostali radnici dolazili su ih upoznati i fotografirati pa je Indijcima bilo pomalo neugodno.
Čim smo došli, Manickam Jegadeesan prišao nam je i rekao da je Hrvatska prekrasna te da je posao odličan.
- Ovo je bio moj san, užitak je biti ovdje. Predobro je. I hladno je, nije kao u Dubaiju - rekao je.
Dvojica od njih imaju supruge i djecu.
- Obitelji su nam prezadovoljne - kažu.
Jasna Staraj kupila im je mobitele, da se mogu čuti sa svojima, a organizira im i dostavu vegetarijanskog ručka na gradilište.
Ekstremni uvjeti Indijci kažu da je hrana odlična, kao i smještaj. Iako to ne govore, uvjeti rada za indijske radnike u Dubaiju, Saudijskoj Arabiji ili Kataru daleko su gori nego u Hrvatskoj, o čemu postoje brojni dokumentarci i novinski članci. Tamo su smješteni u barakama i rade na ekstremnim temperaturama.
'Daju sve od sebe'
Iako nam Jasna Staraj nije otkrila kolika im je plaća, kaže da je u rangu prosječnih hrvatskih plaća u građevini. Indijci, prema njezinim riječima, rade prosječno radno vrijeme, osam sati na dan.
- Presretni su. Rekli su mi da su im se snovi ostvarili. Kažu: ‘This is my company, I’ll work for my company’ - Ovo je moja tvrtka, radit ću za svoju tvrtku. To im je filozofija. Daju sve od sebe - govori Jasna Staraj.
Ako u nekom trenutku nema nekog konkretnog posla, čekaju da im se povjeri novi zadatak.
- Htio sam im dodati materijal, ali odmah su skočili i uzeli ga sami. Ne daju mi da išta fizički radim pored njih - kaže njihov poslovođa Ignjić.
Naravno, s obzirom na takvu radnu etiku, odmah su stekli simpatije svih na gradilištu.
Jasna Staraj kaže da je uvoz radne snage iz Indije win-win situacija, i za hrvatske radnike i za Indijce i za domaće poslodavce.
- Nitko ne može reći da nekome uzimaju radna mjesta jer se ta radna mjesta naprosto ne mogu popuniti. Ponuda je veća od potražnje. Oni su prezadovoljni, plaće su im dobre, radni uvjeti su im dobri, smještaj im je dobar, u Europi su, imaju priliku raditi i prehranjivati svoje obitelji. Naši radnici su sada više rasterećeni, mogu se prebaciti na poslove upravljanja. Mi, pak, imamo dovoljno radnika za nove projekte, sve možemo stići na vrijeme, ugovarati više poslova - govori Jasna Staraj.
Dodaje da je to sve skupa odlična reklama za Hrvatsku - Indija je ogromna zemlja i dobro je da Indijci imaju svijest da Hrvatska uopće postoji i da je dio Europe.
Njezin suprug Igor vjeruje da je ovo tek početak.
- Već kada odete u Italiju, vidjet ćete da sve poslove i na građevini i u uslužnim djelatnostima rade Indijci, Pakistanci, Bangladešani, Filipinci... Mi već dvije godine imamo ogroman problem s nedostatkom radne snage. Siguran sam da je ovo rješenje na svačiju korist - zaključuje Igor Staraj.
Gradili su Burj Khalifu i Palm Island
Radnici koji dolaze u Hrvatsku preko Inflowa su iz Maduraija, Chennaija i Kolkate, a godišta prve petorke su od 1978. do 1994. Radili su do sada u Dubaiju, Saudijskoj Arabiji, Singapuru, Kataru, na golemim projektima kao što su Palm Island Constructions u Dubaiju, metrou u Dubaiju, metrou u Rihadu, Burj Khalifa tornju u Dubaiju koji se još uvijek, dok se ne sagradi Kingdom Tower, vodi kao najviši toranj na svijetu. Prvu petorku čine Gyan Prakash Shaw, Deivendran Mahendran, Manickam Jegadeesan, Andisamy Paridiyan i Lakshmikanthan Mahalingam. Osim Prakash shawa, koji je iz Kolkate, svi su iz Chennaija. Svi su vegetarijanci, hinduisti su, ne piju i ne puše (što im vjera i propisuje), materinji im je jezik hindu, ali govore i engleski.