Ne znaju što je infarkt, a jedu hrpu ugljikohidrata i dan provode na nogama, evo u čemu je 'štos'

Stotinama kilometara udaljeno od bolivijskog glavnoga grada La Paza, smjestilo se seoce Chimane, kako se nazivaju i njegovi stanovnici. Na samome rubu Amazonske prašume i udaljeno od "civilizacije" žive ljudi, njih nešto više od 9000, okupljeni u manjim plemenima, piše Slobodna Dalmacija.

Ti isti ljudi su pravi zdravstveni fenomen u 21. stoljeću. Oni, naime, ne obolijevaju od srčanih bolesti.

Stoga se CNN-ov reporter uputio na Amazonu i posjetio jedno od plemena uz rub rijeke, sve kako bi čitateljima prenio "životne lekcije" ovih dugovječnih i vedrih ljudi koji ne znaju što je to infarkt.

Kaže da mu je cilj bio izvući tajne "najzdravijih srdaca na svijetu", a pritom se fokusirao na tri sektora: prehranu, aktivnosti i odmor.

Prehrana

Ono što je reporter očekivao, a što bi mnogi bez previše razmišljanja potpisali, svakako je da Chimane većinu svoje dijete duguju biljnim ili pak preteinima iz mesa životinja. No saznao je upravo suprotno - gotovo 70% njihove dijete čine ugljikohidrati.

Riža, kukuruz, manioka i banane glavne su im namirnice - ovakav način prehrane dolazi ponajviše iz potrebe za uzgajanjem, budući da bi se u protivnom teško prehranili van sezone lova.

No ono što je očekivano, stoji: njihova hrana nije procesirana, nije rafinirana, nema dodanog šećera ni soli. Prirodni ugljikohidrati glavnina su onoga što zdravi Chimane jedu, uz 15% masti i 15% proteina. Njihova dijeta sadrži duplo više vlakana od dijete prosječnog Amerikanca, prema članku objavljenom u Lancetu.

Bogata je mikronutrijentima poput selena, cinka i magnezija. Ono što je danas hit u svijetu fitness uživljenika, "intermittent fasting", tj. povremeni post, uključen je u kulturu ovih amazonskih plemena, budući da su ograničeni količinom namirnica.

Aktivnosti

Gotovo svo svoje "budno" vrijeme, Chimane provode na nogama - stojeći ili hodajući. Percepcija plemena koje juriša u lov i iz istoga se vraća tako, potpuno je pogrešna; lov je dugotrajan proces koji obiluje hodanjem.

U prosjeku stanovnici ovih sela naprave oko 17.000 koraka dnevno. Muškarci love, a žene i djeca rade u polju, a njihove aktivnosti tamo uključuju i one visokog intenziteta, kao i rad s težinama te cardio trening - danas najpopularnije načine treniranja. Razlika je samo u tome što oni ne provedu sat vremena u zatvorenoj teretani, već je to kod njih cjelodnevni proces.

Tsimanci, povrh svega, zaista rijetko sjede, a često igraju nogomet.

Odmor

Njihov odmor predvidljiv je i uvelike ovisi o suncu. Čim ono zađe, ljudi se povlače u svoje kolibe, a kroz pola sata cijelo je selo u dubokome snu. Čini se, dodaje reporter, da u nedostatku uređaja u koji možete buljiti, spavate duboko i mirno.

Po danu su, u trenucima odmora, zajedno, a vrijeme provode u smijehu i dijeljenju doživljaja.

No koliko god idiličan njihov život izgledao, životna dob stanovnika ovog sela još je uvijek znatno niža od one stanovnika bilo kojega grada u Americi. Povrede i neadekvatna medicinska skrb, ugrizi zmija i napadi životinja, infekcije, pa čak i porodi, smanjuju životnu dob ovih ljudi na rubu Amazonske prašume.

Kilometrima daleko od civilizacije, daleko od struje i svjetala gradova, živi ipak civilizacija koja ne obolijeva od bolesti srca. Podsjetnik je to da bogatstvo i obilje ne kupuju zdravlje, u današnjem svijetu kada te iste bolesti odnose tolike živote ljudi koji bi sigurno zaključili da žive u boljim uvjetima od Chimanea. No to ne znači nužno da im je i bolje, piše Slobodna Dalmacija.