Ako je istina da treću noć ostaju samo najžilaviji, onda je europska i svjetska mladost prilično žilava. Jer i u nedjelju navečer u splitski Park mladeži, na treću noć Ultra Europe festivala, došlo ih je na tisuće.
Kosooki mladić ogrnut zastavom SAD-a, afrički crna djevojka u zastavi Španjolske, dva bijela bradata Indijanca bez zastave, ali s brojnim tetovažama na golim torzima... Stop!
Azijatskog Amerikanca i afričku Španjolku smo propustili, ali bijele Indijance smo zaskočili:
- Drugovi, iz kojeg ste plemena? - pitamo ih.
Ispostavlja se da su Francuzi iz Pariza. Bruce je tattoo majstor, a Alex je konobar i plesač. Obojica su 27-godišnjaci. Za Ultru su čuli putem indijanskog tam-tama, odnosno netko im je dojavio da u toj Hrvatskoj ima jedan grad Split, a u njemu dobra zabava na koju mogu doći (raz)odjeveni kao Indijanci.
- Prvi put smo u Hrvatskoj, ali zato ostajemo četiri tjedna – kaže Bruce. - Zasad mogu reći da je nevjerojatno.
Keith smo uhvatili u podugačkom redu za besplatno šminkanje. Zapravo, ostalo je nejasno zove li se Keith ili Kate, a sasvim je moguće da je otac zove Kate, a majka Keith.
Prosudite sami:
- Moja otac je iz Hrvatska, a moja mama je iz Engleska. Ja živim u Kanada, ali ja sam, kako se kaže, Hrvatika – govori nam Kate na svojoj simpatičnoj verziji hrvatskog jezika i razmotava zastavu kojom se ogrnula: bogme, zastava Republike Hrvatske.
‘Ja pijem voda‘
Kate ima 40 godina, medicinska je sestra, u Calgaryju radi u klinici za starije osobe koje boluju od demencije. Čini se da joj je neobično stalo do očeve domovine, jer nas uvjerava da dogodine treba dobiti hrvatsko državljanstvo, nakon čega se planira – pazi ovo – iz Kanade preseliti u Hrvatsku i ovdje raditi kao medicinska sestra.
- Meni je gud u Kanada, ali nešto me vuče u Hrvatska – smije se naša buduća državljanka.
Zaključili smo da Kate nije informirana o ekonomskoj realnosti medicinskih sestara u Hrvatskoj, niti o njihovim ovogodišnjim prosvjedima zbog premalih plaća, ali nam se učinilo da možda nije pravi trenutak za tu temu. Umjesto toga, s obzirom na njezinu struku, pitamo je što bi nam preporučila da pijemo večeras. I koliko?
- Ja pijem voda – kaže ona.
- I svima kažem da pije voda. A ako hoće alkohol, onda dobro, ali treba puno led, razumiješ?
Ostavljamo Katu u njenom "hrvatskom snu" i tumaramo plesnim bespućima Parka mladeži. Gledamo posjetitelje: po određenim iskrama u očima može se s pretpostaviti tko je prvi put na ovakvom događaju, a tko je već Ultra veteran.
Gledamo zastave koje ljudi nose: američke, kanadske, španjolske, brazilske, južnokorejske... Eno i jedna estonska (plavo-crno-bijela). Vidimo čak i zastavu Vijetnama (žuta petokraka na crvenoj podlozi). Tražimo hoće li se pojaviti zastave unesrećenih zemalja – Ukrajine, Jemena, Sirije, Libije, Iraka, Afganistana – ali ne vidimo nijednu takvu zastavu.
Netko od kolega mi, međutim, govori da je ipak viđena i jedna ukrajinska zastava, s natpisom "Free Azov".
‘Tek sam se počela zabavljati‘
Dakle, Azov. Otkud ime neonacističke postrojbe – čije ratne zločine u Donbasu navodi izvještaj Ureda visokog povjerenika UN-a za ljudska prava još iz 2016. godine - na glazbenom festivalu koji slavi mir i ljubav?
Ali čemu kriviti organizatore Ultre? New York Times je još 2019. prepoznao Azov kao "neonacističku paravojnu organizaciju", da bi je od početka ukrajinskog rata lakonski prekrstio u "postrojbu Ukrajinske nacionalne garde".
Guardian je 2018. opisao Azov kao "ultranacionalističku skupinu s neonacističkim vezama", a danas ga opisuje kao "desničarski bataljun".
Čak je i Facebook na početku rata poništio svoju raniju zabranu veličanja Azova. Zašto bi onda baš Ultra bila najodgovornija za normalizaciju neonacizma u zapadnom mainstreamu?
Odjednom, netko mi maše pred očima zastavom Australije: neka mlada cura s nekakvim perjem u kosi. Pita me gdje može napuniti mobitel. Vidjela je oko moga vrata akreditaciju, pa misli da sam službena osoba koja joj može pomoći s informacijama.
Zove se May, ima 20 godina, tu je s prijateljicama. Na pravoj su europskoj turneji: već su prošle nekoliko zemalja, a nakon Splita idu za Italiju. U Split su došle ciljano zbog Ultre, ali će ostati još par dana, jer je ovdje "fucking amazing", da sad baš ne prevodimo.
S obzirom da je već treću noć zaredom na stadionu, pitam May osjeća li umor.
- Čovječe, tek sam se počela zabavljati – reče ona i odjuri dalje, žustro mašući svojom zastavom sa zvjezdanim nebom.
Kao što rekosmo na početku: treću noć opstaju samo najžilaviji.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....