'Ništa od šeika, njihove su ljubavi ugovorene, Libanonci osvajaju naše cure

Ako vas zanima koga najčešće ljube djevojke koje s ovih prostora odlaze živjeti u Dubai, kada se kao stjuardese zaposle u svjetski poznatoj aviokompaniji "Emirates", evo odgovora:

- To su Libanonci. Inače su niski, ali zato imaju "priču" i šarmantni su. Slični su nam temperamentom, jer ipak su oni Mediteranci. Imaju stav da su najljepši, najbolji i najatraktivniji. No, nećete ih vidjeti među pilotima. Uglavnom rade kao stjuardi, te u ugostiteljstvu - kaže nam Beograđanka Maja Radović, koja je četiri i pol godine bila stjuardesa u kompaniji "Emirates", a sada se bavi odnosima s javnošću.

S njom smo razgovarali u gradu pod Marjanom, gdje provodi godišnji odmor. Povod je bila prošlotjedna splitska audicija poznate međunarodne aviokompanije koja zapošljava nove članove kabinskog osoblja. Jer tko će nam bolje dati odgovore na otvorena pitanja od njihove bivše djelatnice.

Naravno, tu ne staje priča o ljubavnom životu stjuardesa. Maja nastavlja da ih ima različitih, od onih sa sretnim završetkom do srceslamajućih.

- Jedna kolegica je vrlo brzo upoznala svog sadašnjeg supruga Norvežanina koji je bio pilot i danas imaju dvoje djece. Druga se zaljubila u Egipćanina koji je radi nje perfektno naučio njezin materinji jezik, da bi se nakon tri godine veze odlučio oženiti djevojkom koja mu je dogovorena u djetinjstvu. Cure se često zaljube kad otiđu kući na odmor, pa to bude ljubav na daljinu. One kojima momci dođu u posjet u Dubai i odsjednu kod njih, što je zabranjeno, samo slažu da su im to rođaci, jer ih zapravo nitko neće provjeravati.

No, isto tako momci za svojim djevojkama znaju se odseliti u Dubai, kada se one zaposle u kompaniji "Emirates". Jedan od njih, koji je kod kuće radio kao ekonomist u naftnoj industriji, isti posao je pokušao naći u Dubaiju. Međutim, postao je stjuard.

- Napredovao je do instruktora za sigurnosne procedure, dok mu je djevojka karijeru nastavila regrutirajući nove stjuardese. U Dubaiju su se oženili i dobili dvoje djece. Doktorica Indijka joj je rekla da uživa u svojoj trudnoći jer to se desi samo pet, šest ili sedam puta u životu – kroz smijeh nam prepričava Maja.

Pitamo je kolike su šanse da djevojka "uhvati" šeika...

- Teško da bi se Hrvatica, kao ni Srpkinja ili Crnogorka zaljubila u Arapa (izuzev Libanonaca), jer oni nisu naročito privlačni muškarci, a mi ipak imamo svoje standarde ljepote. No, ako je ženi stalo do novca, pa je to motivira, onda treba biti svjesna da su oni vrlo privrženi svojoj kulturi i da se u konačnici odluče na ugovoreni brak. Čak i kad je u pitanju velika ljubav, ni ona ne može srušiti tu barijeru, koliko god mi odavde mislile da ljubav sve pobjeđuje.

Novac je u tom poslu bitan faktor, a naša sugovornica tvrdi da se istovremeno može provoditi na destinacijama i, od plaće koja se kreće od 1500 do oko 2000 eura, te dodatnog džeparca, dovoljno uštedjeti da bi si nakon četiri ili pet godina rada mogle u rodnom gradu kupiti stan od 40 ili 50 metara kvadratnih po cijeni od nešto višoj od tisuću eura po kvadratu.

- Na svakoj destinaciji ostanemo između 13 i 36 sati, a u hotelu su nam plaćene sve usluge osim hrane i zbog toga dobivamo džeparac. U Londonu je to bilo 65 funti, u Parizu oko 75 eura, dok je Zurich svojedobno bio najbolji sa 160 franaka.

Najkraće bi odsjela na Mauricijusu, gdje je kao gošća hotela išla na besplatno skijanje na vodi. Drugi put je tamo ronila, što joj je, kaže, bilo predivno iskustvo jer je njihovo podmorje žarkih boja izgledalo kao u crtanom filmu. Najdraža destinacija joj je Casablanca.

U Londonu, Münchenu i Parizu je razgledala muzeje, u Londonu i Manchesteru je gledala mjuzikle, u Africi joj je bilo najvažnije otići na pjacu...

- Uvijek želite vidjeti što više, pa se u Dubai vratite mrtvi-umorni. No sve možete podnijeti jer imate 20-ak godina.
Jasno je da je živjela punim plućima. No, postoji li druga strana medalje, pitamo je, a ona nam ispriča koja je najveća "muka" ljudi koji u kompaniju "Emirates" dolaze s ovih prostora:

- Kada mi kažemo "oprosti" ili "molim te", onda to stvarno mislimo. No, u korporativnoj kulturi Emirata "molim te" mora sve pratiti: Molim te dodaj mi tu čašu, molim te dodaj mi tu piletinu da je odnesem putniku. I ako ne zamolite jer ste u žurbi, kolegice se naljute na vas. Čak vas mogu prijaviti nadređenima da imate problem u ponašanju. Isto vam se dogodi kad vam nadređeni uputi kritiku, a vi pokušate objasniti da niste krivi. Tako ima vic baziran na stereotipima članova posade iz različitih zemalja koji kaže kako Engleskinja razmatra hoće li osvojiti Muhameda sa sjedala lijevo 4, ili Muhameda na sjedalu desno 2, dok istovremeno putnik na mjestu 24d pada u nesvijest jer ga je Hrvatica, Srpkinja ili Bosanka pogledala poprijeko. 

Priča nam kako je počela raditi kao stjuardesa. Dok je studirala povijest umjetnosti, radila je kao novinarka na televiziji i vodila je jutarnji program. Radila je intervjue s Beograđanima koji žive u inozemstvu i tako je 2002. godine srela poznanicu koja je bila stjuardesa u kompaniji "Qatar".

- Tijekom polusatnog razgovora s njom zaključila sam da moram biti stjuardesa, ali mi je bilo strašno neugodno joj to kazati.

Sljedeće godine Maja je dobila posao u kompaniji "Emirates".

- Intervju za posao je bio na engleskom jeziku. Prvo smo u grupama razgovarali kojih 10 zanimanja bismo izabrali da započnemo civilizaciju na drugom planetu. Zatim su uslijedili psihološki testovi. U parove smo trebali spojiti momke s momcima, te djevojke s djevojkama po osnovi toga iz koje su države, koliko imaju godina. Trebali smo zamisliti da su to osobe koji su upravo dobili posao stjuarda i stjuardese, te da moramo odrediti tko će s kim biti cimer i da objasnimo zašto smo tako odabrali. Dok je nas desetero u grupi o tome raspravljalo, djevojka koja je radila regrutaciju nas je obilazila i nešto bilježila. No ni danas ne znam što je pisala i na temelju čega je donijela procjenu tko je od nas za taj posao. Možda je to što pokažete dovoljno inicijative i dovoljno razumijevanja da saslušate nekog drugog, jer mislim da su to važne stvari.

Zatim su od 25 stvari s popisa morali izabrati onih 15 koje bi ponijeli sa sobom u slučaju pada aviona u vodu, te ih poredati po prioritetu.

- Tu ima zanimljiva anegdota jer je jedna od stvari na listi bio beacon, što je uređaj kojim se šalju zvučni i svjetleći signali. No, mi nismo razumjeli tu riječ i mislili smo da se radi o slanini. Kako je na popisu bila instant hrana iz paketa za izvanrednu situaciju, smatrala sam da nam je to dovoljno i da što će nam još i ta slanina. No, jedna djevojka nas je uvjeravala da nam slanina treba jer kad je se najedeš onda dugo nisi gladan, te da nam može poslužiti da nešto podmažemo. Na kraju se taj beacon našao pri vrhu naše liste prioriteta. Nisam sigurna je li ona žena koja nas je obilazila shvatila da mi pričamo o slanini, ili je zaista mislila da pričamo o uređaju za slanje signala i poziv u pomoć, ali prošli smo dalje. Zatim smo rješavali psihološki test sa 180 pitanja. Nije bilo kraja pisanju odgovora. Jedno od pitanja je bio je da izaberemo uljeza između tri riječi "govor", "mrmljanje" i "zviždukanje".

Sad, je li trebalo izbaciti govor ili zviždukanje i zašto je to pitanje važno i što oni iz odgovora zaključuju, meni je totalno nejasno. U finalnom krugu smo imali intervju jedan na jedan i trebali smo predati fotografiju u stavu mirno i s velikim osmijehom, odjeveni u suknju, sako i sa salonskim cipelama sa zatvorenim prstima.

Nakon 12 sati testiranja prođe oko 10 posto kandidata.

Za kraj će da je danas mnogo zadovoljnija, jer kao PR uživa u poslu koji radi, dok je kao stjuardesa uživala u beneficijama koje joj je donosio posao.