Nizom šokantnih odluka državne službe "otele" sina mladom ocu: U meni se sve lomi! Sina smijem viđati samo 24 sata mjesečno, četiri dana u nizu, na drugom kraju države!?

Odluka je donesena unatoč tome što otac iz Splita nikada nije naštetio ni sinu ni bivšoj partnerici, ali mu je zato kao otegotna okolnost uzeto što je zaposlen pa 'ne bi mogao imati dovoljno vremena za sina'Oca je napao, prijetio mu ubojstvom i vrijeđao brat njegove bivše supruge, ispred tada trogodišnjeg dječaka – sve to naš sugovornik mora podnositi ako želi viđati sina, piše Slobodna Dalmacija.

Dok su formalno još bili u braku, dijete koje je bivša supruga dobila s drugim upisano je na ime Splićanina, pa je on trebao platiti i troškove tog postupka i DNK analize

Odredbom Obiteljskog zakona žena i muškarac imaju jednaka prava i dužnosti u svim obiteljsko-pravnim odnosima, a posebno u odnosu na roditeljsku skrb.

U slučaju 33-godišnjeg oca iz Splita, odredbu su zanemarila dva centra za socijalnu skrb i jedan slavonski sud, koji su donijeli odluku da može viđati svog četverogodišnjeg sina ukupno 24-sata mjesečno. Da stvar bude apsurdnija, satnica je podijeljena na četiri uzastopna dana tijekom kojih dječak ne smije ostati spavati kod oca koji mora doći iz Splita u Slavoniju, gdje je bivša supruga odvela njihovo dijete.

Trenutno, 33-godišnjak viđa sina svaki drugi tjedan četiri dana, ukupno 48 sati mjesečno, sukladno sudskoj nagodbi koju je u ožujku potpisao s bivšom suprugom.

Znači, da bi viđao sina naš sugovornik dvaput mjesečno, četiri dana tjedno preseli se u Slavoniju, iako živi i radi u Splitu. Nagodba je to koju je Općinski sud u Slavoniji nepravomoćnom presudom iz srpnja potpuno zanemario te je prepolovio broj susreta i viđanja. Takva odluka je donesena unatoč tome što otac iz Splita nikada nije naštetio ni sinu ni bivšoj partnerici, ali mu je zato kao otegotna okolnost uzeto što je zaposlen pa "ne bi mogao imati dovoljno vremena za sina u slučaju da ovaj živi s njim".

Naš sugovornik smatra kako su za nemoguću situaciju u kojoj se našao krivi prvenstveno centri za socijalnu skrb u Splitu i nadležni u Slavoniji, koji olako donose odluke bez pravog angažmana i svijesti koliko njihove procjene utječu na nečiji život.

– Doveden sam pred zid i u meni se sve lomi! Žalosno je i sramotno da su u cijeloj Hrvatskoj reakcije na spomen centra za socijalnu skrb negativne. Čast iznimkama, ali imaju li ti ljudi savjest, imaju li trunku odgovornosti? Bilo je i razdoblje kada 394 dana nisam vidio svoje dijete, unatoč pravomoćnoj sudskoj presudi, kojom mi je bio dodijeljen jedan vikend u mjesecu. Ima li u ovoj državi posao za mene u kojem ću raditi samo ponedjeljak, utorak i srijedu? – pita se očajni otac.

Sa sada bivšom suprugom dobio je sina u ljeto 2015. godine dok su živjeli u Splitu. Dvije godine poslije počinju problemi u vezi te napušta zajedničko domaćinstvo i odlazi roditeljima na slavonsko područje. Prije toga dva puta ga optužuje za obiteljsko nasilje, što kasnije koristi tijekom sudskih postupaka kao dokaz protiv njega. Međutim, u oba slučaja je pravomoćno oslobođen krivnje.

Sud u Slavoniji donosi privremenu mjeru prema kojoj dječak treba živjeti s majkom, a otac ima pravo viđanja jedan vikend mjesečno na adresi majke i uz njezin nadzor. Otac predlaže da sin živi kod njega u Splitu te da majka dolazi svaki tjedan kod njih. Sud to odbija, a nakon dvije godine počinje postupak razvoda koji je otac pokrenuo u rujnu 2017. godine.

Postupak počinje poprimati obilježja konfliktnih prekida veza u kojima partneri imaju zajedničko dijete. Dolazi u Slavoniju kako bi viđao sina te ga partnerica stalno onemogućuje u susretima, nakon jednog u srpnju 2017. godine, kazneno ga prijavljuje za seksualno nasilje nad njom. Pokreće se kazneni postupak pred Općinskim sudom u Slavoniji te je naš sugovornik i u tom postupku pravomoćno oslobođen krivnje.

Susreti na adresi majke djeteta i u obiteljskoj kući njezinih roditelja odvijaju se s poteškoćama te ih jedno duže razdoblje i nema.
U studenom prošle godine dolazi i do incidenta kada 33-godišnjeg oca iz Splita napada, prijeti ubojstvom i vrijeđa brat njegove bivše supruge, ispred tada trogodišnjeg dječaka. Napadač je bio pritvoren jedan dan i osuđen zbog nasilja u obitelji na novčanu kaznu. Sve to naš sugovornik mora podnositi ako želi viđati sina.

Dodatno poniženje je činjenica da je sudski morao dokazivati da nije otac djeteta koje je njegova supruga u međuvremenu rodila u ljeto 2018. godine. Kako su formalno bili još u braku, dijete koje je dobila upisano je na njegovo ime te se mora proći sudski postupak u kojem se dokazuje tko je biološki otac. Splićanin je trebao platiti i troškove tog postupka i DNK analize. Dok je okončan razvod braka, ponovno je zatrudnjela te je na porodiljnom dopustu, što joj je sud uzeo kao dodatni element da dječak može živjeti s njom.

Naime, kako ima njega te dijete rođeno prošle godine, a sada je trudna treći put i ne radi, smatraju kako ima više vremena posvetiti se sinu nego otac koji radi. Nije se uzelo u obzir ni što joj je dijagnosticirana genetska neurološka bolest koja uzrokuje simptome kao što su parkinsonovsko drhtanje, gubitak motoričkih sposobnosti, kognitivne i psihičke smetnje.

Sud u Slavoniji mišljenja je da će majka u svakoj opciji bit bolja, dok će zaposleni otac zapuštati djetetove potrebe. Stoga u presudi u srpnju, ponovno smanjuju vrijeme viđanja i odlučuju da otac može viđati sina četiri dana u nizu mjesečno: prvi četvrtak u mjesecu od 17 do 20 sati, petak i subotu od 10 do 19 sati te nedjelju od 10 do 13 sati. Sve bez noćenja kod oca, koji dolazi u Slavoniju u unajmljeni apartman, ukupno na 24 sata susreta mjesečno.

Zanimljiva je činjenica da posebna skrbnica nikad nije kontaktirala ni jednog roditelja, niti se ikada pojavila na sudu. Nadalje na temelju mišljenja CZSS u Splitu odlučuju da nakon šest mjeseci viđanja dječak može tjedan zimskih i dva tjedna ljetnih praznika provesti s ocem u Splitu. Ponovno bez noćenja, dok majka i sama na sudu izjavljuje kako dječak nema svoju sobu ni krevet, već dijele isti krevet u kojem povremeno spava i njezin partner.

– Ovim putem javno pitam ministre da mi ustupe avion jer je stručno mišljenje socijalne radnice da dijete bude sa mnom 15 dana, ali ujutro u 9 u Splitu, a navečer u 21 sat da noći u Slavoniji. Djelatnici se igraju životima onih najnemoćnijih, no svi mi imamo granicu, a moje granice već dugo ispituju. Pozivam institucije da mi se omogući razgovor djeteta s nadležnima uz prisustvo oba roditelja. Zanima li ikoga što moje dijete osjeća, s čim ono živi ili se u centru i na sudovima sve svodi na "daj dijete materi, a ocu da plaća alimentaciju!"?

Mom djetetu treba pažnja i ljubavi, ne trebaš završiti fakultet da bi znao što osjeća kada ti, nakon što te mjesec i pol dana nije vidjelo kaže: "Tata odvedi me u Split, a kad mama bude zvala kazat ćemo joj da jedemo sladoled ovdje!". Dijete od četiri godine, dijete koje ti trči u zagrljaj kad te vidi nakon dugo vremena, dijete koje te je željno – pita se ogorčeni otac.

Zaključak je stručnih službi da dijete može početi spavati kod oca kada krene u školu, ne prije.