O novoj tezi smo pitali jednog od naših najuglednijih stručnjaka za rani srednji vijek

Jesu li preci Hrvata u ove krajeve stigli tek krajem osmog stoljeća, odnosno dvjestotinjak godina kasnije nego što je uvriježeno mišljenje, glasi tema koju je otvorio Vladimir Sokol, izvan stručnih krugova malo poznati arheolog u mirovini - piše Jutarnji.hr.

Ipak, rijetki su povjesničari koji su spremni komentirati Sokolovu teoriju, iako ista ruši  tezu kako “od stoljeća sedmog tu Hrvati dišu”. “Od kasnog stoljeća osmog”, možda će glasiti nova verzija glazbenog hita. Vladimir Sokol je nakon istraživanja zaključio da se pradomovina Hrvata nalazila u Češkoj, u porječju Labe, prema čijem keltskom nazivu Alba (Bijela) je pogreškom u 10. stoljeću nastao pojam Bijela Hrvatska.

Toponimi

Na tom je području identificirao toponime koji podsjećaju na imena braće koji su prema legendi zapisanoj u 10. st. doveli Hrvate u novu domovinu: Hrvat je oblast uz srednju Vltavu oko mjesta koje se zove Knin, ime Lobel odnosi se na Labu, Muhlo se odnosi na Muhilu, današnji Mühlviertel u Austriji, Kosjenac na grad Kosejovice, a Kluk na grad u Češkoj, dok su Tuga i Buga rijeke Tugar i Bug iza Karpata. Sokol je ustvrdio i da su se Hrvati u novu domovinu doselili tek krajem 8. st. kad ih je franački kralj Karlo Veliki angažirao da unište Avarski kaganat u Panonskoj nizini. Pod vodstvom kneza Vojnomira, Hrvati su 795. osvojili avarski politički centar Hring, konfiscirali mnogo zlata i srebra te ga poslali u franačku prijestolnicu Aachen.

“Da višegodišnje borbe hrvatske vojske s Avarima nisu bile uspješne, Karlo Veliki ne bi prešao Alpe i ne bi se mogao na brzinu koncem 800. na sam Božić okruniti za imperatora Zapada, prvoga cara kojega će Istočno Rimsko Carstvo priznati 812. Aachenskim sporazumom. Karlo bi ostao iza Alpa, a Hrvati sjeverno od Dunava, dok bi Europa danas bila drugačijeg izgleda”, kaže arheolog Sokol.

Enciklopedija

Prema Hrvatskoj enciklopediji, izvori pokazuju da su se hrvatskim imenom nazivale i skupine slavenskog stanovništva na drugim prostorima (Bijeli Hrvati, Bijela Hrvatska u sjevernoj Češkoj i južnoj Poljskoj, do XI. st.), a mjesna i druga imena izvedena od Hrvat upućuju na to da su skupine Hrvata živjele pomiješane s drugim narodima (u Štajerskoj i Koruškoj na području današnje Slovenije i Austrije, u Slovačkoj, Srbiji, Makedoniji i Zeti). Više naselja u Grčkoj izvodi se od imena Hrvat, a jedno albansko selo blizu Atene zove se Harváti.

Postoji i teorija o doseljavanju u 7.  st. car Konstantin VII. Porfirogenet (905. - 959.) u djelu “O upravljanju carstvom” opisao je dolazak Hrvata na Jadran i naseljavanje rimsko-bizantskih pokrajina. Prema Porfirogenetu, tadašnji bizantski car Heraklije (610. - 641.)  izdao je zapovijed da Hrvati počnu borbu s Avarima i obećao da će im dati zemlje koje osvo­je. Kada su Hrvati od 626. do 635. pobijedili Avare i prot­jerali ih sjeverno od Dunava, car Heraklije izdao je drugu naredbu kojom je Hrvatima predao osvojene zemlje, ali zadržavajući sebi i Bizantskom Carstvu vrhovništvo nad njima.

Konstantin

Kako se u to uklapa Sokolova teorija? Dr. Hrvoje Gračanin, stručnjak za povijest hrvatskih krajeva u ranom srednjem vijeku, podsjeća kako je tezu da su Hrvati “došli” na Jadran potkraj 8. st. već iznio Lujo Margetić. Problem kod Sokola je u nečem drugom:

- Novija povijesna i arheološka znanost više se ne kreću nužno u okvirima seobe naroda, odnosno etničkih grupa kako bi objasnile pojavu novih etničkih zajednica na prostoru.

Rekonstrukcija dr. Sokola jedna je od mogućih. Sporna mi je rekonstrukcija da su Hrvati porazili Avare i da je to imalo veze sa širenjem franačke države pod Karlom Velikim na avarsko područje.

Konstantin Porfirogenet to povezuje s Heraklijevim vremenom, a to je 7. stoljeće, odnosno da su Hrvati to izveli po carevu nalogu. Konstantin bilježi i ustanak Hrvata protiv Franaka. Ostaje pitanje je li riječ o premještanju eponimne etničke grupe ili o premještanju imena.

Treba imati na umu da jezgrena imenodavna skupina, bilo iz 7. bilo iz 9. st., nije isto što i Hrvati u kasnijim razdobljima jer su se pod hrvatskim imenom počele okupljati druge skupine koje su živjele na istočnoj jadranskoj obali, uključujući i više ili manje romanizirano stanovništvo iz kasne antike. Usput, poznato je već otprije gdje sve ima toponima koji u svojem nazivu imaju hrvatsko ime, odnosno da postoji mnogo toponima i hidronima s prostora današnje Poljske i Češke koji su istovjetni toponimima u Hrvatskoj, BiH i Srbiji - podsjetio je dr. Hrvoje Gračanin. Rasprava o dolasku Hrvata, očito, nije završena.