Očajna baka iz Dalmacije: ‘Unuk mi nosi tenisice od 300 eura, ja od 400 živim cijeli mjesec - tko je tu lud?!‘

Standardi ljudi znatno se razlikuju danas, u odnosu na one prije 10, 20 ili više godina unatrag. Ono što je nama nekada bilo nezamislivo, danas je sasvim normalno - i obrnuto. Jedna od tih stvari je i markirana odjeća i nenormalne sume novca koje se na nju troše, piše Moje vrijeme.

Baka jednog dječaka se požalila na način na koji on danas živi.

"Živimo u Dalmaciji i moja kćerka i zet uz stalne poslove imaju i biznis s tri apartmana, to im je lijep ekstra novac. Razumijem da sebi priušte daleka putovanja, da stalno nešto mijenjaju po stanu, jedu po restoranima, ali nisam sretna što sinu jedincu kupuju skupe stvari. Ja sam dosta među ljudima tu po mjestu, čula sam od poznanice da je njena unuka kod kuće rekla da naš mali nosi patike od 300 eura. Ne znam je li to dobro, isticati se time", tvrdi baka Danka.

Ovo joj smeta, kaže, iz više razloga. Ne jer će im zbog toga ponestati novca, već jer bi netko na dječaka mogao postati ljubomoran. 

"Nije da moji spajaju kraj s krajem, pa daju zadnji cent za patike, nego se bojim da će nekome mali zbog toga ići na živce, biti trn u oku. U sedmom je razredu, čitala sam da je tada taj bullying izražen. Oni su na tim društvenim mrežama, TikTokovima, znam jer unuk čačka telefon kad god dođe kod mene. Onda se pogrdno odnose prema tim bogatunčićima, kako ih već zovu, tako čujem, ne znam, možda pretjerujem".

Razočarana baka tvrdi i da je kćerki savjetovala da novac ulaže u druge stvari, ali da unuk dobiva ove patike, ni više ni manje nego - jer ih svi imaju. 

“Upozorila sam kćerku više puta, kažem joj zašto mu te dizajnere kupuje, zašto takvu odjeću, zašto te upadljive tenisice, možda netko tko sjedi pored njega u školi nema za kruh. Rekoh joj da mu uplati štednju, neka putuju, neka im ne bude toliko važna brendirana odjeća", objašnjava.

Boli je, ističe Danka, kad unuk dođe kod nje i ona ne smije ništa reći, savjetovati, prigovoriti. "Kažem mu, pričaj malo s nanom, kako je u školi, kakve su ti ocjene. Dobre – eto, to je njegov odgovor. Onda pitam kako prijatelji, opet samo – dobri – kaže. Imam i puno stariju unuku, ona ipak sa mnom vodi jedan duži razgovor, on se na ništa ne može koncentrirati. A dobro, možda sam samo stara, možda me stvarno pregazilo vrijeme, kako mi je sam unuk već par puta rekao", uzdahnula je baka Danka.

Njezina glavna misija je da dječak završi na pravome putu i da ne bude, kako kaže, osoran. Zanimljivo je i da je njezina mirovina 400 eura, tek 100 eura manje od njegovih tenisica. 

"Evo ja s jedva 400 eura penzije danas teško preživljavam, a ne moram svaki dan na posao i među ljude, mogu živjeti skromnije. Frizera mi plati kćerka, pedikera i neke lijekove također. Ali općenito, prevelike su razlike danas, brine me kud to ide", zaključuje.