Otac ubijene djevojčice o nestanku Splićanina: Nerazjašnjene su tri krucijalne stvari. Nada posljednja umire, jedan slučaj urezao mi se u pamćenje

Već 10 dana nema ni traga Mateju Perišu, mladom 27-godišnjem Splićaninu koji je nestao u Beogradu, u noći s 30. na 31. prosinca.

O ovom slučaju, kao i o radu Centra za nestalu i zlostavljanu djecu razgovarali smo s Igorom Jurićem, predsjednikom Centra, čovjekom čija je 15-to godišnja kćerka Tijana oteta, zlostavljana i ubijena u srpnju 2014. godine. Njezin otmičar i ubojica Dragan Đurić iz beogradskog naselja Surčin je pronađen i osuđen na 40 godina zatvora.

Prvo što nas je zanimalo je pitanje koje zaokuplja mnoge ljude u Splitu, ali i u regiji, koja sa velikim interesom prati slučaj Periš.

Mnogi smatraju kako su događanja u klubu "Gotik" u Beogradu zapostavljena, u prvom redu, navodni incident oko boce viskija u kojem je navodno sudjelovalo Matejevo društvo, odnosno kako je policijska istraga usmjerena samo na rijeku Savu, kao mjesto potencijalnog Matejevog nestanka.

- Ne mogu tvrditi, ali prema mojim saznanjima u "Gotiku" nije postojao nikakav sukob u kojemu bi sudjelovao Matej ili njegovo društvo. Bio je neki nesporazum sa bocom alkoholnog pića, ali to je ostalo na nesporazumu. Policija je saslušala osoblje "Gotika" i zaista vjerujem da "Gotik" nije razlog Matejevog nestanka, kazuje Igor Jurić.

Rijeka Sava je predmet potrage, iako ne postoji nikakva snimka ili dokaz koji bi ukazivao na to da je Matej ušao ili upao u rijeku, kazuje Jurić.

U cijeloj ovoj tužnoj priči oko Mateja, za koju se nadamo da će imati sretan završetak, po Jurićevom mišljenju tri su ključne stvari.

- Nas prvenstveno zanima gdje je nastavak snimke sa gradskih kamera koje su zabilježile Matejevo kretanje. Njegovo trčanje, odnosno kretanje vidi se na snimkama do susreta sa taksistom, odnosno do zaustavljanja taksija. Nakon toga, nema više snimki, iako je taj dio grada pokriven nadzornim kamerama. Ako su u javnost puštene snimke do susreta sa taksijem, odnosno taksistom, zašto nisu puštene i one nakon toga? - pita se Igor Jurić

Drugo pitanje koje je od krucijalne važnosti je pitanje Matejevog mobitela.

- Gdje je Matejev mobitel, u koliko sati je isključen, kada je uhvaćen posljednji poziv, odnosno kada je poslana ili primljena posljednja SMS ili MMS poruka? Na kojoj je lokaciji ugašen mobitel, odnosno gdje se gubi signal mobitela? Interesantno, u cijeloj ovoj priči i potrazi za Matejem nitko ne spominje mobitel, a jedino je njega Matej ponio iz "Gotika". Ukoliko je Matej upao ili skočio u Savu, a sa sobom je imao mobitel, taj se mobitel u kontaktu sa rijekom ugasio. Dakle, posljednji signal bi bio negdje na obali. Ovo nije teorija zavjere, ovo su pitanja na koje bi svatko normalan želio imati odgovor, kazuje Igor Jurić.

Isto tako Igora zanima i snimka od prvog dana, na kojoj se vidi osoba koja pliva u Savi.

- Tko je snimio nepoznatu osobu kako pliva u Savi i zašto je ta snimka puštena u javnost? Ako je netko, a jeste, snimio tu snimku, znači da je vidio i osobu koja skače, pada ili biva gurnuta u rijeku. Zašto je puštena ta snimka, ako na njoj nije Matej? Je li to napravljeno zato da se istraga usmjeri u drugom smjeru? Mi tražimo odgovore na ova pitanja, a nitko ih do sada nije dao, kazuje Jurić.

Kao otegotnu okolnost nestanka Mateja Periša, Igor smatra izgubljeno vrijeme, od trenutka od kada je Matej nestao pa do početka potrage.

- Radi se o ukupno oko 15 i pol sati izgubljenog vremena. Matejevi prijatelji su prvo došli na policiju u 10 sati 31. prosinca. Tada su iz policije poslani da pretraže beogradske bolnice i u policiju se ponovno vračaju u 18 sati. Jako puno vremena je tu izgubljeno. Mi smo nestanak naše Tijane prijavili nakon 10 minuta i opet smo bili u velikom zaostatku, mišljenja je Jurić.

Centar za nestalu i zlostavljanu djecu osnovan je 2. lipnja 2015. godine, kao "Fondacija Tijane Jurić", nešto manje od godine dana od njenog nestanka. Fondacija je u Centar za nestalu i zlostavljanu djecu prerasla u listopadu 2021. godine. Radi se o nevladinoj organizaciji, koja na sve moguće načine pomaže u pronalasku nestale djece, ali i odraslih osoba diljem Srbije.

- Mi između ostalog vodimo i Registar nestalih osoba u Srbiji, jer Srbija nema svoj registar, kao što ga ima Hrvatska. Zagovornici smo osnivanja tog službenog registra i borimo se da on bude osnovan, kako bi što lakše pronalazili nestalu djecu i odrasle ljude po Srbiji, kazuje Jurić.

Potraga za Matejem Perišem

Tom Dubravec/Cropix

No, u Srbiju žele uvesti i sustav potrage "Amber Alert", kakav postoji u SAD-u.

- Taj sustav potrage je ime dobio po po istoimenoj djevojčici koja je u SAD-u nestala na putu od svoje kuće do školskog autobusa. Kasnije je pronađena mrtva, a njezin otmičar i ubojica nikada nije pronađen. Sustav je specifičan po tome, da se onog trenutka, kada se pokrene potraga za nestalim djetetom, ta informacija pojavljuje svugdje. Sve TV postaje prestanu emitirati svoj program i stavljaju fotografiju nestale osobe, sa osobnim podacima.

Svi mobilni operateri šalju SMS ili MMS poruke svim svojim korisnicima sa informacijom o nestaloj osobi. Na svim benzinskim crpkama, na velikim TV zaslonima prikazuje se slika nestale osobe. Na auto cestama umjesto svijetlećih upozorenja za sporiju vožnju, pojavljuje se ime nestale osobe. Kada podižete novac na bankomatu, na njegovom zaslonu se pojavljuje fotografija nestale osobe.... E to mi želimo uvesti i u Srbiji, kazuje Jurić.

Centar funkcionira uz pomoć 17 redovito angažiranih ljudi i tisuće suradnika diljem Srbije, koji pomažu u pronalasku nestalih.

- Od velike, nemjerljive koristi su nam naši sugrađani, koji nam dojavljuju spoznaje koje oni eventualno imaju o nestaloj osobi. Kada je u pitanju nestanak djece, mi iz Centra moramo obaviti razgovor s njihovim roditeljima ili starateljima i tek uz njihovu dozvolu možemo upotrijebiti fotografiju i osobne podatke djeteta. Tada te fotografije objavljujemo na društvenim mrežama i plasiramo ih u javnost preko medija, kazuje Jurić.

U Srbiji godišnje nestane između 1300 i 1500 odraslih osoba.

- Da, međutim puno veća empatija u Srbiji vlada kada nestane neko dijete. Od brojke nestalih odraslih ljudi, u Srbiji, godišnje se ne pronađe njih 150 do 200. Kada su djeca u pitanju, samo 2020. godine prijavljen je nestanak 1147 djece. Pronađeno je njih 1103, dakle za 44 još uvijek ne znamo gdje su, kazuje Jurić.

Zanimalo nas je, koji su razlozi što djeca nestaju?

- Ima mnogo razloga. Postoje ljubavni problemi, problemi u školi, djeca često bježe iz Socijalnih ustanova i to nam je veliki problem. Zatim slučajevi depresije kod mladih, pokušaja samoubojstva..., ističe Jurić.

Kao jedan od najnevjerojatnijih slučajeva, koji zasigurno ulijeva nadu da će se i Matej pojaviti živ i zdrav, jest slučaj jedne odrasle osobe koja je prije određenog vremena nestala u Srbiji.

- Ima svakojakih slučajeva, da čovjeku pamet stane. Međutim, meni se u pamćenje urezao slučaj jednog čovjeka koji je otišao u šumu tražiti svoga brata. I nakon određenog vremena on se izgubio u šumi i nije ga bilo 12 ili 13 dana. Nitko nije znao gdje je, svi su mislili kako je otet, ubijen, kako je izvršio samoubojstvo... Svi su ga tražili. I nakon 12 ili 13 dana, on je našao izlaz iz te šume i pojavio se na kućnom pragu. Nada zaista posljednja umire, zaključuje Igor Jurić.