Nepogrešivo na pogrešnoj strani – tako se, kroz optiku dominantne politike Europske unije, može rezimirati odluka Hrvatske da se pridruži manjini EU članica koje su odbile prihvatiti EU deklaraciju kojom se osuđuje Mađarska zbog anti-LGBT zakona.
Podsjetimo, Mađarska je nedavno donijela niz amandmana kojima se zabranjuje "prikazivanje i promicanje rodnog identiteta različitog od spola po rođenju, promjene spola i homoseksualnosti" osobama mlađim od 18 godina. I dok vlada mađarskog premijera Viktora Orbana ističe da se time "štite prava djece", većina EU članica smatra suprotno, držeći da sporni zakon krši prava mladih na informiranje o temama homoseksualnosti i transseksualnosti.
"To je flagrantni oblik diskriminacije na temelju seksualne orijentacije, rodnog identiteta i izražavanja i stoga zaslužuje da bude osuđeno", stoji u izjavi koju je u utorak donijelo 13 EU članica (Belgija, Danska, Estonija, Finska, Francuska, Irska, Latvija, Litva, Luksemburg, Nizozemska, Njemačka, Španjolska i Švedska), a naknadno su je potpisale i Italija i Grčka.
Kako vidimo, Hrvatske tu nema. Mađarski zakon osudile su gotovo sve zemlje zapadne Europe, dok se Hrvatska priključila manjinskom bloku članica iz istočne Europe, koje u mađarskom zakonu ne vide ništa sporno. Mahom su to one članice u kojima su konzervativne vrijednosti jače nego u zapadnom dijelu Starog kontinenta.
Vodeći konzervativci protiv
Iz toga bi se moglo zaključiti da je do raskola unutar EU-a po pitanu mađarskog zakona došlo baš po liniji ideologije. Na prvi pogled, svak brani svoje vrijednosti: liberalni dio Europe liberalne, a konzervativni dio konzervativne.
U tom smislu, demokršćanska Hrvatska, čija glavna stranka HDZ pripada konzervativnoj obitelji Europske pučke stranke, stajanjem uz Orbana samo potvrđuje svoj legitimni politički karakter.
No, ta teorija pada u vodu kad se vidi čitav niz konzervativnih europskih političara, i to vodećih, koji su oštro osudili mađarski zakon, počevši od njemačke demokršćanske kancelarke Angele Merkel.
"Mislim da je taj zakon pogrešan te da nije kompatibilan s mojim idejama", rekla je Merkel u donjem domu njemačkog parlamenta.
Još je oštrija bila predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen, koja također dolazi iz Europske pučke stranke.
"Ovaj mađarski zakon je sramota. Zakon jasno diskriminira ljude na temelju njihove seksualne orijentacije. On je protivan temeljnim vrijednostima Europske unije, ljudskog dostojanstva, jednakosti i poštovanja ljudskih prava. Nećemo raditi kompromise o tim načelima", poručila je Von der Leyen.
Vidimo, dakle, da vodeći europski konzervativci drže kako reakcija na mađarski zakon nije političko, već civilizacijsko pitanje. Zašto onda službena Hrvatska podržava Orbana?
Karta velike Mađarske
To pitanje dobiva na težini imajući na umu čitav niz Orbanovih nacionalističkih velikomađarskih eskapada posljednjih godina, koje uključuju direktno posezanje za dijelovima hrvatskog teritorija, a da Hrvatska nikad nije ozbiljno protestirala zbog toga.
Tako je u lipnju 2019. Orbanov ured na službenom Twitter računu objavio povijesnu kartu Mađarske prije Trianonskog sporazuma iz 1920. godine, koja uključuje i dijelove Hrvatske.
U prosincu iste godine Orban je na društvenim mrežama objavio fotografiju s adventske sjednice predsjedništva svog Fidesza: u pozadini se jasno vidi velika slika velike Mađarske, koja sadrži solidne dijelove teritorija Hrvatske. A nedavno je tu istu spornu kartu – koja stoji i u njegovu kabinetu – objavio i na svom Facebooku, uz poruku mađarskim maturantima: "Pamtite!"
I ne samo da na te nesumnjive teritorijalne provokacije ne reagira hrvatska Vlada – ne reagira ni Kaptol. To se vidjelo nekidan, kad je Orban dao veliki intervju za Glas Koncila.
U opširnom razgovoru dotaknuto je niz tema, od pokojnog pape Ivana Pavla II. do aktualnog pape Frane (Orban prvoga hvali, dok je prema potonjem rezerviran), od potresa na Baniji do kineskih komunista, ali se nije postavilo temeljno novinarsko pitanje: "Gospodine Orban, zašto u svom uredu imate kartu velike Mađarske na kojoj su ucrtani i dijelovi Republike Hrvatske?"
I tu se vraćamo na osnovnu nedoumicu: zašto su i Banski dvori i Kaptol tako snishodljivi prema mađarskom premijeru?
Tri skupine razloga
Odgovor smo potražili kod politologa dr. Steve Đuraškovića, docenta na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, koji je specijaliziran za pitanja srednje Europe.
– Tu snishodljivost možemo promatrati iz više kutova. Prvo, Katolička crkva je kod nas jako moćna i u direktnom je sukobu s papom Franom, što se vidi u "slučaju Stepinac". A Orban se u Glasu Koncila jasno izjasnio za papu Ivana Pavla II., a ne za papu Franu – kaže naš sugovornik.
U drugu skupinu razloga dr. Đurašković smješta pomalo nezavidan politički položaj premijera Andreja Plenkovića unutar vlastite stranke.
– Kako bi održao poziciju unutar HDZ-a, Plenković ne želi ići ni protiv Katoličke crkve ni protiv Orbana. Tvrdo krilo HDZ-a ionako ga smatra uljezom, pa se on zbog svoje unutarnje legitimizacije u stranci ne može sukobljavati s Crkvom. Pogotovo ako odeš na Dan antifašističke borbe u Brezovicu pa tamo slaviš partizane i antifašiste, onda moraš radi ravnoteže zadovoljiti i drugu stranu – kaže Đurašković.
Treća skupina razloga, prema zagrebačkom politologu, odnosi se na ekonomiju.
– U Hrvatskoj imamo jak upliv mađarskog kapitala, od toga da MOL drži Inu do toga da su Orbanovi prijatelji kupili Nogometni klub Osijek i da investicijama ulaze u Slavoniju. Sve to skupa dovodi do hrvatske snishodljivosti prema Orbanu, pri čemu su ipak najvažniji politički razlozi – zaključuje naš sugovornik.