Nakon covida, na sreću onih koji preziru odlaske liječniku, nema na što se nije moguće testirati u sigurnosti vlastitog doma.
Celijakija?
Može.
Željezo u krvi, također.
Muška plodnost - u nekoliko minuta.
Tu su i CRP testovi, test na klamidiju, menopauzu, ovulaciju, helikobakteriju.
Tržište je, pojašnjava predsjednica ljekarničke komore Ana Soldo, procvalo nakon pandemije, iako ne u mjeri kao na zapadu, gdje su liječničke pretrage skupe, pa se kućni testovi mnogima pokazuju kao financijski prihvatljivije rješenje.
Osim toga, tamo su testiranja otišla toliko daleko da se kod kuće moguće testirati i na HIV, no i domaće je tržište preuzelo taj trend, pa sve više ljudi kupuje kućne testove, iako je dobar dio tih pretraga moguće napraviti na račun HZZO-a te pritom dobiti službeni rezultat - što onaj s kućnog testa svakako nije.
Kako su otkrili u HALMED-u, ta agencija dosad je zaprimila obavijesti o stavljanju na tržište 178 proizvoda za samotestiranje, a koji su prethodno dobili ocjenu sukladnosti, odnosno prošli su stroge sigurnosne i tehničke zahtjeve, ispitivanja, ispunili zahtjeve vezane uz proizvodnju, dizajn te bili prikladni u pogledu učinkovitosti koju namjeravaju postići.
Nas je, pak, zanimalo ono za potrošače najvažnije - koliko su kućni testovi pouzdani, odnosno mogu li se osobe koje ih koriste osloniti na rezultat, ili je to bacanje novca? - piše Jutarnji.hr.
Ne razumiju skalu
Kako su pojasnili iz HALMED-a, pouzdanost ovisi o tome koliko je tvar koja se detektira iz uzorka detektabilna, kao i o uzorku i rukovanju, ali iako se test, ako nije pouzdan, ne može naći na tržištu, iz agencije kažu kako ne postoji regulativa koja bi definirala minimalnu pouzdanost koju kućni testovi mogu imati.
Većina proizvođača u dokumentaciji navodi postotak učinkovitosti, a to ovisi o metodi koju koristi, a posebno je važno i interpretiranje rezultata, za što Soldo upozorava kako može biti upitno.
"Recimo, popularni su testovi na C-reaktivni protein, koji rezultat tumače u odnosu na trodijelnu skalu, gdje razina proteina može biti do 20, između 20 i 40, ili, pak, iznad 40, a ta posljednja vrijednost označava da je stanje hitno. No, nisam sigurna koliko ljudi uopće razumije tu skalu", kaže Soldo.
CRP testovi su dosta pouzdani, ali je pitanje kako ih korisnici isčitavaju
CRP testovi pomažu čovjeku da razluči boluje li od virusne ili bakterijske bolesti, i smatra se prilično pouzdanim.
U pravilu, ovisno o vrsti i proizvođaču, ima pouzdanost između 87 i 98 posto kod pozitivnog rezultata, i može se nabaviti već za 6,5 eura, što mnogi ocjenjuju isplativim.
Zbog pomodnosti s glutenom, popularan je i onaj za celijakiju, te iako u prosjeku ima pouzdanost oko 90 posto, često ne očitava nikakav rezultat. Razlog bude u tome što test mjeri razinu anti-tTG IgA antitijela, no da bi imao smisla, osoba koja ga koristi nije smjela započeti antiglutensku dijetu, kod koje u pravilu više nema proizvodnje tog antitijela pa test kod takvih osoba zapravo nema što izmjeriti.
Ta će napomena stajati u uputama, no nije sigurno da će je korisnik pročitati, pa je lako moguće da će u smeće baciti 20-ak eura, koliko test otprilike košta u ljekarnama.
Test na celijakiju ponekad ne očitava rezultat
Testovi razine željeza u krvi zato imaju dosta visoku pouzdanost, oko 95 posto, no većina proizvođača navodi kako on može dati pozitivan rezultat i kad nema nedostatka željeza, pa je to potrebno uzeti u obzir kod iščitavanja rezultata.
Lažan osjećaj sigurnosti
Među muškarcima dosta su popularni testovi muške plodnosti, koje mnogi koriste u nadi da će izbjeći liječnika, no tu također valja biti oprezan - većina testova na tržištu mjeri samo broj spermija te izražava ima li ih u uzorku više ili manje od 15 milijuna.
Ipak, većina testova je ograničavajuća - naime, na mušku plodnost, osim broja spermija, utječe cijela sila faktora, kao što je broj spermija koji plivaju, brzina kretanja, oblik, i tako dalje, a što kućni testovi ne detektiraju.
Testovi muške plodnosti uglavnom mjere samo količinu spermija, ali ne i druge važne faktore
Moguće je, doduše, na tržištu pronaći i neke koji će mjeriti brzinu, ali oni su dosta skupi pa se često isplativijim i sigurnijim pokaže napraviti službene, laboratorijske pretrage.
Dodatno, zamka kućnih testova često može biti lažni negativni rezultat, koji korisniku može dati lažan osjećaj sigurnosti.
"Važno je da osobe koje naprave test i dobiju negativan rezultat, a ipak osjećaju tegobe, odu napraviti detaljne testove kod liječnika, jer oni nisu sto posto pouzdani i mogu dati krivi rezultat", upozorava Soldo.
Slično upozoravaju iz HALMED-a.
"Testovi za samotestiranje namijenjeni su za primjenu laicima, što može utjecati na njihovu točnost. O tome proizvođač upozorava u uputama za korištenje, primjerice, proizvođači takvih proizvoda često upućuju korisnika da se, ako imaju zdravstvene teškoće, neovisno o rezultatu testa, jave liječniku, ili, pak, kako je podatak dobiven testiranjem samo orijentacijski te da se ne može koristiti kao zamjena za profesionalno testiranje", poručuju.
Neki testovi detaljniji od uputa liječnika?
Britanska udruga za zaštitu potrošača Which 2020. godine analizirala je šest popularnih kućnih testova dostupnih na britanskom tržištu te otkrila kako većina njih, iako tvrdi da mogu detektirati nedostatak nekog tijela ili pak pojavu bolesti, nikako ne mogu pacijentu dati cjelovitu sliku, a neki imaju i sigurnosni problem.
Recimo, analizirali su test na kolesterol za koji je zaključeno kako ima jako pojednostavljeno tumačenje rezultata te ne uzima u obzir neke važne faktore kao što je recimo pušenje, a test za razinu glukoze u krvi pacijentu može dati lažan negativan rezultat za jednu bolest koja je prilično opasna.
Jedan test za zdravlje prostate kao referentnu brojku ima veću razinu antigena u krvi nego što je to definirano britanskim zdravstvenim protokolom.
Posebno su spornim ocijenili jedan kućni test zdravlja crijeva koji korisnicima daje vrlo detaljne i personalizirane preporuke o prehrani kojih bi se trebao pridržavati – pa čak i savjete o vrsti probiotika koje treba uzimati - iako stručnjaci s kojima je Which razgovarao kažu da takvi personalizirani savjeti, izrečeni samo na osnovi analize mikrobioma, zapravo još uvijek nisu mogući.