Nikša Stipaničev / CROPIX
Ovo naše odmaralište postoji od 1962. godine. Bio sam 12-godišnji dječak kada sam te prve godine ljetovao u njemu. Pokojni otac Mirko bio je strojovođa, a ja sam taj posao naslijedio od njega. Dakle, prije 55 godina s ocem i majkom Marijom ljetovao sam prvi put u ovom našem odmaralištu. Kasnije, kad sam se oženio, bilo je to 1974., dolazio sam sa suprugom Anom i svoje šestero djece - ispričao nam je, onako iz duše, na prvu, Ivan Suščić, umirovljeni 67-godišnji strojovođa, kada smo se pojavili u Murteru, gdje se već dugih 55 godina nalazi odmaralište Sindikata strojovođa Hrvatskih željeznica. Radnička odmarališta, koja su nekada u bivšoj državi bila jedan od temelja turizma, većinom su ugašena, a ovaj murterski primjer jedan je od rijetkih.
Brzo nam se pridružio, također umirovljeni strojovođa Davor Budojević, upravitelj kompleksa.
- Nekad je nas strojovođa bilo oko 4000, danas je ta brojka prepolovljena, u Sindikatu je trenutno oko 1800 članova. Za ovo naše odmaralište cijeli radni vijek odvajali smo svaki po dva posto od plaće. Početkom devedesetih godina registrirali smo se po novom zakonu i sačuvali vlasništvo. Danas djelujemo kao dom za djecu i mladež, takva su bila zakonska pravila. No, bitno je naglasiti da je Sindikat strojovođa HŽ-a vlasnik objekta jedan kroz jedan - kaže Davor.
Puno je emocija
Od njega doznajemo da je jednodnevni boravak za članove sindikata 160 kuna dnevno po osobi. U toj cijeni je puni pansion, tri obroka i spavanje. Za vanjske goste cijena je 220 kuna. Imaju 32 bungalova i glavni objekt s ukupno 145 kreveta. Tu je restoran, kuhinja. Na površini oko četiri tisuće kvadrata imaju čvrste objekte od 700 četvornih metara.
- Vidite, šjor novinar, one 1962. godine, kada je odmaralište počelo raditi, bile su to drvene kućice. Kasnije se s vremenom sve to nadograđivalo. Puno je emocija sada u ovim godinama kada dođem ovdje. Tu sam svoju djecu naučio plivati, zbližio se s Murterinima. I moram vam reći, u početku su sva radna snaga u odmaralištu bili ovdašnji domicilni ljudi - ponovo se u priču uključio Ivan Suščić.
Upravitelj Budojević dodaje da je objekt u funkciji od 21. lipnja do 1. rujna. U sezoni kroz njega prođe oko tisuću gostiju koji ostvare osam tisuća noćenja. O njima brine oko dvadesetak zaposlenika, od kuhara, preko konobara, pa do sobarica.
- Strojovođe nemaju neke dobre plaće. Stoga ne dolaze svi. Jednostavno ne mogu odvojiti za ljetovanje. A oni koji dođu, neki budu pet, neki sedam dana, a neki dva tjedna. Nema pravila - rekao je Davor Budojević.
Četvrtina stranih
Nije ni pravilo da ovakva bajkovita i povoljna ljetovanja i dalje egzistiraju. Vremena kada su radnici mnogih poduzeća svoje odmore provodili u jednom od radničkih odmarališta diljem jadranske obale danas su daleko iza nas.
U vrijeme socijalizma na Jadranu su dogodio “boom” turističkih kompleksa koji su radnicima i njihovim obiteljima služila za povoljan i ugodan odmor.
- Broj postelja u radničkim, dječjim i omladinskim odmaralištima u Hrvatskoj rastao je od 6000 1951. do 84.000 1981., koja su činila 60 posto svih jugoslavenskih kapaciteta u socijalnom turizmu. U Hrvatskoj je to bilo gotovo isključivo na obali - nabraja Igor Duda, povjesničar i profesor sa Sveučilišta u Puli.
Tako je osamdesetih godina u Hrvatskoj registrirano 634 radnička odmarališta s gotovo 70.000 kreveta. Čak polovica kapaciteta koncentrirana je u tadašnjim općinama Makarska, Biograd, Crikvenica, Poreč i Buje. Oko 40 posto kapaciteta pripadalo je radnim i društvenim organizacijama iz Hrvatske, a oko 25 posto onima iz Srbije i Slovenije.
Nikša Stipaničev / CROPIX
Plaža Slanica na otoku Murteru
- Osamdesetih je svako četvrto registrirano domaće noćenje u Hrvatskoj ostvareno upravo u odmaralištima. Vrhunac je bio 1988. s više od 6 milijuna noćenja. Iste godine u Hrvatskoj je ukupno ostvareno 25 milijuna domaćih jugoslavenskih noćenja i 42 milijuna stranih. Dakle, bez odmarališta domaći bi turizam tada vjerojatno izgubio četvrtinu prometa - otkrio je Duda. Objekti u koje su radnici odlazili bili su daleko od luksuza, većinom su se svodili na male apartmane, gdje se kuhala svoja hrana, mazala pašteta na kruh, a navečer bi se pokoji radnik i njegovo dijete počastilo sladoledom.
“Autobusi pretrpani za more, avioni su čekirani za more, vlak ne možeš rezervirati” stihovi su iz pjesme poznate kao “Radnička odmara se klasa”, splitskog pjevača Duška Mucala, koja možda najbolje opisuje obujam navale tijekom tadašnjih godišnjih odmora. Njegovala se kultura zajedništva, djeca radnika zajedno su se igrala, a kolege iz poduzeća provodili su vrijeme u opuštenoj atmosferi hladovine. Najvažnije je bilo pobjeći na more, što je tada bilo dostupno gotovo svim zaposlenicima koji su radili u tvrtkama koje su imale odmarališta.
No, to nije bilo dugoga vijeka. Početkom devedesetih HDZ-ova Vlada donijela je odluku da su odmarališta za radnike sastavni dio imovine poduzeća, što je značilo da su ona zajedno s njima bila prodavana novim vlasnicima. Oni su se, pak, njih s vremenom rješavali. U vrijeme pretvorbi i privatizacije, sindikalisti su zahtijevali da odmarališta budu izuzeta iz njih, no vlast je zahtjeve za “jeftin i dostojanstven odmor” odbila. Kraj se dogodio 2011., kada su prema zakonskoj obvezi sve državne i javne tvrtke svoje objekte zatvorenog tipa morale otvoriti tržištu, odnosno smještaj u njima ponuditi svima koji su to voljni platiti. S obrazloženjem da se radi o nelojalnoj konkurenciji iz javne uporabe i zakona izbrisao se zastarjeli pojam “radnička odmarališta”.
Nikša Stipaničev / CROPIX
Odmaralište Sindikata strojovođa Hrvatskih željeznica na plaži Slanica
Kakva je situacija danas? Otići dva tjedna u plaćeni apartman ili hotel smatra se luksuzom pa se povlaštenog odlaska na ljetovanje mnogi sjećaju sa sjetom. Dolaskom kapitalizma, mnoga odmarališta su rasprodana, komercijalizirana su ili su pak dana sindikatima na raspolaganje. Od mnogih radničkih odmarališta zbog neriješenih imovinsko-pravnih odnosa sada su ruševine, posebice kada se radi o odmaralištima tvrtki iz susjednih zemalja, a na mjestima nekih od njih napravljeni su hoteli i ljetne rezidencije novih vlasnika. Primjerice, nedavno otvoreni luksuzni resort Port 9 na Korčuli uspješan je projekt nastao na mjestu staroga radničkog odmarališta Bon Repos.
Poštari na odmoru
Nekoliko svojih odmarališta državna poduzeća ostavila su na upravljanje sindikatima, a neki sindikalci, poput strojovođa, pobrinuli su se da odmarališta ostanu u njihovu vlasništvu, posebice jer je briga o tim objektima išla iz njihovih plaća. Ona se danas nude radnicima u smjenama od desetak dana, cijene su niže nego tržišne te najčešće imaju mogućnost plaćanja u obrocima, kao i pogodnosti za djecu. Sindikat hrvatskih željezničara u svom vlasništvu ima sindikalno odmaralište u Pirovcu. Apartmani su zatvorenog tipa i dostupni za njihovih 4000 članova, a za iste se mogu prijaviti i članovi Sindikata željezničara Hrvatske. Takva odmarališta još su aktualna i za zaposlenike Hrvatske pošte, odnosno za članove Hrvatskog sindikata pošte. Poštari, kao i članovi njihovih obitelji, imaju mogućnosti ljetovati u turističkim smještajnim objektima Plave Vale u Bolu na Braču, Vrboskoj na Hvaru, Punatu na Krku, Mlinima i Rogoznici. Kada je riječ o cijenama, cifra za dvije do šest osoba u sezoni dnevno iznosi 200 do 350 kuna, ovisno o vrsti smještaja i lokaciji.
Nikša Stipaničev / CROPIX
Odmaralište Sindikata strojovođa Hrvatskih željeznica na plaži Slanica
Svi članovi Republičkog sindikata radnika Hrvatske također imaju nekoliko lokacija na kojima mogu odmarati. Oni, pak, upravljaju smještajnim kapacitetima u Mlinima, Paklenici i Crikvenici, a u tijeku je i kategorizacija objekta u Dugoj Uvali. Članovi tog sindikata i njihove obitelji imaju pogodnost uplate na deset rata, a cijene se u vrijeme sezone kreću od 200 do 300 kuna po danu. Ako, pak, ostane mjesta, nepopunjeni kapaciteti nude se i osobama koji nisu članovi sindikata. Također, izvan sezone Sindikat apartmane daje na besplatno sedmodnevno korištenje žrtvama oružanih pljački i prepada. Svi objekti imaju uređene kuhinje, televizore i nalaze se u blizini mora.
- Velika je potražnja za navedenim apartmanima iz razloga što su nam cijene povoljne, lokacija atraktivna, a apartmani lijepo uređeni - otkrili su iz RSRH.
Među njihovim članovima, koji koriste sindikalna odmarališta, nalaze se zaposlenici pošte, banaka, telekomunikacijskih, zaštitarskih tvrtki te mnogih drugih. Kako su nam otkrili iz tog sindikata, planiraju uskoro adaptirati apartmane kako bi se mogli koristiti i tijekom ostalih mjeseci.
Sindikat naftnoga gospodarstva, čiji su članovi zaposlenici tvrtki poput Ine, Plinacroa, JANAF-a, svojim članovima i njihovim obiteljima pruža mogućnost odmora u vlastitom odmaralištu u Malinskoj na otoku Krku. Cijene se u sezoni u apartmanima za dvije osobe kreće od 100 kuna po osobi, dok je za veće apartmane cijena po osobi niža. Apartmani su smješteni nedaleko od mora, a opremljeni su klima-uređajem, TV-om, kuhinjom s priborom za kuhanje, hladnjakom, kupaonicom i osiguranim parkingom. Uz to, SING je vlasnik šest kamp-kućica koje su smještene na Cresu i u Tisnom. Članovi SING-a mogu ljetovati po povoljnim uvjetima uz otplatu na osam obroka.
- Nemamo problema s popunjenošću, od 21. lipnja mi smo puni - otkrila je Jasna Pipunić, predsjednica SING-a, dodajući kako rade na tome da objekte popune i u predsezoni, nudeći svojim članovima popuste.
S obzirom na veliku popunjenost, objekti se nude samo članovima tog sindikata, a ako nije popunjeno do kraja, i Nezavisnim hrvatskim sindikatima. SING je otvorio prvi takav objekt u poslijeratnoj Hrvatskoj te ga je sagradio vlastitim novcem.
Nikša Stipaničev / CROPIX
Odmaralište Sindikata strojovođa Hrvatskih željeznica na plaži Slanica
Odmarališta još koriste i poneki lokalni i javni službenici. Podružnica sindikata gradske uprave Grada Zagreba, primjerice, raspolaže odmaralištem u Lovranu. Radi se o manjem objektu s tri dvokrevetne, četiri trokrevetne, pet četverokrevetnih i dvije peterokrevetne sobe. Za članove Sindikata i članove uže obitelji cijena po danu iznosi 100 kuna, kao i za umirovljene članove, za zaposlenike koji nisu članovi Sindikata cijena je 150 kuna, dok je za strane državljane 200 kuna, s time da članovi cjelokupni iznos mogu uplatiti u pet obroka.
Sindikat hrvatskih učitelja za članove organizira ljetovanje u svojim hotelskim objektima Vila Ružica u Crikvenici u potpunosti obnovljenih 2002. godine. Svi prostori su klimatizirani, a ukupno 12 apartmana opremljeno je mini barom, tv-sat i sefom. U vrijeme sezone cijena paviljonski polupansiona po osobi iznosi 250 kuna, a članovi sindikata imaju deset posto popusta za boravak dulji od sedam dana. U hotelima, pak, cijena u sezoni za polupansion iznosi 300 kuna po osobi.
Mnoge, pak, tvrtke, svojim bivšim odmaralištima upravljaju putem odvojenih tvrtki koje su u njihovu vlasništvu. Zaposlenici Hrvatskih voda, tako, imaju priliku ljetovati u Turističkom naselju Margarita Maris, smještenom u mjestu Sveti Filip i Jakov koji broji 38 apartmana. Odmaralištem upravlja Vodoprivredna uslužna djelatnost, tvrtka kći Hrvatskih voda. Ono je, baš kao i odmaralište strojovođa, otvoreno za zaposlenike Hrvatskih voda, ali i za tržište. Apartmani su na raspolaganju djelatnicima Hrvatskih voda po cijeni od 170 kuna do 240 kuna, ovisno o terminu kao i o tome radi li se o polupansionu ili punom pansionu.
- Odmaralište je na raspolaganju i ostalim građanima po cijeni od 220 kuna do 440 kuna, ako ih nisu popunili djelatnici Hrvatskih voda - otkrili su iz te tvrtke.
Vodoprivredne uslužne djelatnosti su vlasnik i hotela Villa Margarita u Malom Lošinju. Hotel ima 25 ležaja te su ga iznajmili Jadranka hotelima.
Ide i na rate
Hrvatska elektroprivreda, pak, odmaralištima upravlja preko svoje tvrtke-kćeri, HEP Upravljanje imovinom, koja se prije zvala HEP Odmor i rekreacija, dok Zagrebački holding objektima na moru upravlja preko svoje podružnice Vladimir Nazor, putem koje nudi mogućnost smještaja na šest lokacija. On su namijenjena za djecu, a radnici Holdinga ne koriste objekte po pogodnostima, već plaćaju istu cijenu po važećim cjenicima kao i ostali korisnici.
Nikša Stipaničev / CROPIX
Plaža Slanica na otoku Murteru
- Zaposlenici ZET-a mogu koristiti usluge prenoćišta Vila Milda u Velom Lošinju po unaprijed definiranim cjenicima te imaju popust prilikom gotovinskog plaćanja. Ljetovanje je također moguće platiti i u šest mjesečnih obroka. Isto tako, usluge prenoćišta su na raspolaganju i umirovljenicima ZET-a - otkrila je Senka Knežević iz Službe protokola i komunikacija Zagrebačkog holdinga, dodajući kako ostalim odmaralištima upravlja podružnica Upravljanje nekretninama, a oni su trenutno u postupcima javnih natječaja za zakupe.
Komercijalizacija
Mnoge tvrtke svoje turističke objekte u potpunosti su komercijalizirale. Tako naftna kompanija Ina više nema odmarališta namijenjena radnicima, već turističkim objektima od 1997. upravlja putem trgovačkog društva HOSTIN. Raspolažu s više od 1000 kreveta na četiri atraktivne destinacije na Jadranskoj obali - Poreču, Tisnom, Dugoj Uvali i Pagu. S obzirom na to da se radi o komercijalnim turističkim naseljima, nekadašnja radnička odmarališta namijenjena su isključivo za tržište, otkrili su iz te tvrtke.
Neke su tvrtke, pak, odmarališta dala privatnim tvrtkama u zakup. Tako su Hrvatske šume svojih 136 apartmana na lokacijama od Istre do Mljeta do 2029. godine dali privatnom zakupcu, tvrtki Krula. Do tada su u tim objektima radnici plaćali boravak od oko 20 do 35 eura po danu. U to vrijeme, Željko Kalauz, predsjednik Hrvatskog sindikata šumarstva, otkrio je da tvrtka Krula plaća fiksni najam od 18.026 eura mjesečno, odnosno 137.600 kuna. Radi se o povoljnim cijenama, istaknuo je tada Kalauz, pa je tako primjerice tvrtka Krula dobila u podnajam dva apartmana u Jelsi, za koja plaćaju godišnju zakupninu od 472 eura. S druge strane, iz Hrvatskih šuma takav korak objasnili su kako turizam nije djelatnost Hrvatskih šuma te da nije bio isplativ.
Druge su, pak, tvrtke svoja odmarališta prodale privatnim investitorima. U ožujku ove godine objavljeno je kako će se srušiti bivše Podravkino odmarališta u Pirovcu, koje se trenutno nalazi u vlasništvu tvrtke Trans auto, a na njegovu mjestu izniknut će hotel s četiri zvjezdice. Radi se o nekoć popularnom turističkom kompleksu smještenom na jednom od najatraktivnijih lokacija u tom mjestu, koji je Podravka 2001. prodala Gradu Koprivnici za 1,5 milijuna kuna. Drugi primjer je turistički kompleks u Supetru, nekoć u vlasništvu Plive, koji je 2005. kupio Ivan Šimunović, brački iseljenik s Novog Zelanda.
Morska idila
Kompleks koji se prostire na 52.000 četvornih metara prodan je za 6,5 milijuna eura i sada nosi ime Velaris Resort. Odmaralište u uvali Vela Luka “sagradili” su Plivini sindikalci, a nekoć je primao 600 ljudi. Ukratko, nekoć omiljena radnička odmarališta tretirana su na različite načine, ovisno o tvrtki koja ih je imala u vlasništvu, no većinom su prodana ili devastirana. Ipak, njih još nekoliko i dalje nalaze svoje mjesto na mapi Hrvatske, pružajući morsku idilu radničkim obiteljima.
