StoryEditorOCM
ForumANTIFAŠISTIČKO NASLJEĐE

Povjesničar Klasić: Kada čujem ikoga da viče ‘Za dom spremni‘, nešto s tim čovjekom nije normalno. A tek kad čujem da to netko uzvikuje u Dalmaciji...

Piše Dijana Turić/SD
22. lipnja 2022. - 14:39
Dr. Hrvoje Klasić: Posve je pogrešno idealizirati Jugoslaviju i govoriti da je sve bilo idealno, ali neke je stvari trebalo prihvatitiVedran Peteh/Cropix

Kada je dr. Hrvoje Klasić, povjesničar i predavač suvremene hrvatske i svjetske povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gostovao u Makarskoj na predstavljanju svoje knjige "Crveno na crno", s njim smo, osim o knjizi, porazgovarali i o antifašistima, Titu, partizanima i ustašama, pozdravu "Za dom spremni", Jugoslaviji te mladima i njihovu odnosu prema povijesti.

Inače, što se tiče naslova knjige "Crveno na crno", kako kaže Klasić, moglo bi se reći da crveno na crno znače antifašisti protiv fašizma i knjiga je nastavak prve knjige "Bijelo na crno", koja je bila pokušaj da se na povijesni revizionizam, koji smatra crnilom, odgovori znanošću i argumentima. Budući da je u posljednjih nekoliko godina napisao oko 200 kolumni, u knjizi je napravljen izbor kolumni koje se na neki način mogu povezati s odnosima antifašizma i fašizma, kako u prošlosti, tako i danas.

To ne znači da se sve svodi na partizane i ustaše, već i na povijesni revizionizam, Donalda Trumpa, Aleksandra Vučića, Josipa Broza Tita, Franju Tuđmana, Alojzija Stepinca...

Pozdrav izmislile ustaše

Što je za vas antifašizam? Koliko znate o antifašistima u Makarskoj i Dalmaciji?

– Ne znam danas nikoga tko ne naginje antifašizmu, a ako imamo nekoga tko naginje fašizmu, onda smo u velikom problemu. Antifašizam i fašizam su pojmovi iz prošlosti koji su primjenjivi i danas. Fašizam je totalitarni pristup vlasti koji kontrolira svoje građane u svakom segmentu života i fašistički režim je netolerantan, rasistički, šovinistički i nacionalistički.

Nažalost, nismo se toga riješili, ni u Hrvatskoj, ni u svijetu, jer i danas među nama postoje ljudi koji su vrlo netolerantni prema ljudima različite spolne orijentacije, rase, nacije i vjere. Imate ljude koji teže tome da bi iz ove zemlje trebali izići oni koji misle drukčije. Ako ne uvažavamo različitosti, onda ne znam za što smo se točno borili.

Svi moramo poštovati antifašističko nasljeđe i moramo zapamtiti da su ljudi s cijele Makarske rivijere dali važan doprinos borbi protiv fašizma, ne samo u Hrvatskoj i Jugoslaviji, već u europskim okvirima. Da smo normalna zemlja, svojim antifašizmom bi se ponosili i Makarska, i Dalmacija, i Hrvatska, a ne da imamo dileme treba li se ponositi pokličem "Za dom spremni" i ustašama. Kada u Dalmaciji, koju je ustaški pokret morao prepustiti Italiji, čujem poklič "Za dom spremni", onda nemam što reći nego da su to protalijanski elementi u Hrvatskoj.

image

'Zašto smo momcima i djevojkama koji su dali život za slobodu uzeli ulice i trgove?' pita se dr. Klasić

Joško Ponoš/Cropix

Kakav je vaš stav prema pokliku "Za dom spremni"?

– To je ustaški pozdrav i ništa drugo. Izmislile su ga ustaše tridesetih godina prošlog stoljeća i nikada u tom obliku nije postojao, kao što ni kuna nikada nije postojala kao novčanica, osim u NDH, i to je velika sramota hrvatskog društva. "Za dom spremni" je pozdrav kojim se ljude slalo u logore i kojim se ubijalo i on je apsolutni ekvivalent pozdravu "Heil Hitler".

Kada čujem ikoga da viče "Za dom spremni", nešto s tim čovjekom nije normalno, a kad čujem da to netko uzvikuje u Dalmaciji, onda mislim da je protalijanski orijentiran. Isto tako, ne bi smjele postojati ulice Mile Budaka niti bi se smjelo dopustiti da se pišu knjige koje govore da je Jasenovac bio radni logor u kojem su se pjevale operete. Sve je to nakaradno i nastrano.

Uništeni spomenici

Jeste li za povratak naziva Titova trga u Zagrebu ili ulica narodnih heroja?

– Tita bih odijelio iz ove priče jer očito izaziva velike podjele. Nije ploča u Zagrebu pala sama, netko ju je srušio. Osobno mislim da Tito kao predvodnik antifašističke borbe zaslužuje trg ili ulicu, ali skloniji sam tome da se građani u određenom gradu odluče žele li to ili ne.

Ali imena narodnih heroja, mladića i djevojaka koji su poginuli '42. ili '43. godine, na Sutjesci ili Neretvi, ljudi koji su bili u partizanima i koji su poginuli u partizanima, po njima treba dati nazive ulica i trgova. Zašto smo njima micali ulice i spomenike, kao i ime Trga žrtava fašizma?

To je nevjerojatno. U Hrvatskoj je od 1945. do 1990. godine podignuto sedam tisuća spomenika posvećenih NOB-u, a od 1990. do 2000. godine uništeno je oko 3500 spomenika; oko dva milijuna knjiga je uklonjeno iz hrvatskih knjižnica jer su bile pisane na ćirilici ili su pisale o Titu i NOB-u. Mislim da je to vrlo necivilizacijski i nešto što se nije smjelo dogoditi.

image

'U Domovinskom ratu borili smo se protiv stranačkih veza i klijentelizma, a evo gdje smo završili', tvrdi dr. Hrvoje Klasić

Ivo Ravlić/Cropix

Svjedočili smo da se bezazleni pojedinci zatvaraju zbog najava na društvenim mrežama premijeru Andreju Plenkoviću kojem su "prijetili" da bi ga gađali pokvarenim jajima. Kakav bi scenarij bio da se takvo što dogodilo za vrijeme vladavine Josipa Broza Tita?

– Mislim da su to neusporedive stvari jer nije sporno da smo živjeli u društvu koje nije bilo demokratsko i u kojem su se takve stvari kažnjavale i nisu uopće bile moguće, a i da se pojavio takav pojedinac koji bi zaprijetio Titu gađanjem jajima, vjerojatno bi završio u zatvoru.

Ali smo se, valjda, zbog nečega izborili 1991. godine, i ja osobno kao dragovoljac Domovinskog rata, i to protiv toga da se zapošljava po stranačkim i obiteljskim vezama, borili smo se protiv toga da kada jedna stranka dođe na vlast, nikoga više ne ferma, a posebno birače koji su izlazili na izbore. I danas je vidljivo zašto smo se borili.

Ali ako uspoređujemo Plenkovića s Titom, a demokratsku Hrvatsku s nedemokratskom Jugoslavijom, onda nismo baš puno napravili i nismo se trebali micati iz zemlje koja je očito bila uspješnija u puno stvari – vanjskoj politici, zdravstvu, školstvu...

Tuđman i Tito

Danas većina desničara Tita naziva diktatorom i zločincem, a s druge strane tu su ljudi koji nostalgično žale za bivšom Jugoslavijom. Kako vi komentirate taj žal za Jugom i Titom, odnosno jugonostalgičare?

– Nisu svi protiv Tita jer u posljednjih 30 godina, kad god o tome imate ankete u hrvatskom društvu s pitanjem: tko je najveći, najpoznatiji i najugledniji Hrvat, uvijek Tito pobjeđuje Tuđmana. Po pitanju Jugoslavije, posve je pogrešno idealizirati tu državu i govoriti da je sve bilo idealno, međutim rekao bih da oni jugonostalgičari više žale za nekim veselim i bezbrižnijim životom i za svojom mladošću.

Ljudi na svoju prošlost uvijek gledaju s dozom nostalgije, romantike, opuštenosti, kada niste u kreditima, živite s roditeljima, slušate glazbu i idete u školu. Tito nikako nije bio ni diktator ni zločinac i danas takve nazive dobiva jer živimo u društvu u kojem je naš odnos prema prošlosti polariziran – ili ste za ili protiv, što je potpuno pogrešno. Stvari ni u prošlosti ni danas nisu crno-bijele ni u svakodnevnom životu. I život i prošlost su ispunjeni nijansama, tako da olako idemo do toga je li netko zločinac ili heroj kao da mora biti ili jedno ili drugo.

Što je Tuđman? Je li on zločinac ili heroj? On je bio pripadnik JNA, partizan i napredovao je i u partijskoj i generalskoj karijeri u najgorim vremenima, vremenima Golog otoka, Bleiburga i vremenima kada se sudilo Stepincu. Je li onda i on zločinac? Ljudi kažu da je zvijezda petokraka simbol zločinačkog pokreta, a Tuđman je 20 godina svog života svaki dan od 1941. do 1961. godine, nosio zvijezdu petokraku na svom čelu, i u ratu i kasnije u Generalštabu.

S Bajagom u rat

Bili ste član i HDZ-a i SDP-a. Na kojoj ste zapravo sada strani – lijevoj ili desnoj?

– Već 15 godina nisam član nijedne stranke. Početkom 1990. godine u Sisku je bila takva situacija u kojoj mi se obratila jedna grupa i pitala bih li počeo s njima surađivati na nečemu kao praćenje rada oficira uz uvjet da se učlanim u HDZ. U tom trenutku su članovi HDZ-a bili i Stipe Mesić i mnogi antifašisti koje sam poznavao, i to tada nije bila stranka o kojoj danas govorimo.

Nikada u životu nisam bio ni na jednom sastanku HDZ-a, nego sam platio članarinu za dva mjeseca jer sam morao da bih mogao raditi u tom ilegalnom poslu. Ni ta dva mjeseca dok sam bio u HDZ-u i Domovinskom ratu, nisam bio desničar. I u rat sam odlazio slušajući Bajagu i u ratu sam bio sa svojim najboljim prijateljem Srbinom koji je obukao hrvatsku uniformu kao i ja.

U SDP sam se učlanio u drugoj polovini devedesetih godina jer jesam socijalist, ljevičar sam po opredjeljenju i cijela moja obitelj je takva, i zauvijek ću biti takav, ali shvatio sam da politika nije za mene i nije mi cilj, nego sredstvo i da se želim baviti znanošću. Član SDP-a nisam već 15 godina, otkad sam počeo raditi na fakultetu.

CRNE ODORE

'Stalno dobivam prijetnje smrću'

Znamo da vam zbog vaših teza i govora često prijete smrću. Zbog čega konkretno?

– Prije tri godine dobio sam prijeteće pismo u kojem me potpisani "ustaše" nazivaju izdajnikom, s nadom da će me se likvidirati i da će mi na sprovod doći u HOS-ovim odorama na kojima stoji i ustaški pozdrav "Za dom spremni". Zapravo, prijetnje smrću dobivam stalno i idem često zbog toga na policiju, a prijete mi jer govorim da je Jasenovac bio logor smrti, da su ustaše bili zločinci i mislim da se nismo puno odmaknuli od režima od kojeg smo htjeli otići jer je bio nedemokratski.

BEZ NOSTALGIJE

'Dvije Jugoslavije nisu uspjele, ne zaslužuje da se ponovno stvara'

Žalite li vi za Jugoslavijom?

– Ne, ja mislim da Jugoslavija nije uspjela, premda su pokušali dva puta – 1918. i 1945. godine, i pokazalo se da je bilo previše različitosti i nespojivosti. Bilo je puno toga što nas je povezivalo, ali očito nismo uspjeli premostiti razlike i pokazalo se, kada nešto ne ide dva puta, na kraju se sve raspalo u krvi, svaki put smo se poklali između sebe. To ne zaslužuje da se ponovno stvara, ali to ne znači da je sve u Jugoslaviji bilo loše.

Hrvatska i svaka druga država koja je nastala raspadom Jugoslavije može samo sanjati vanjskopolitički ugled koji je imala Jugoslavija, kao i stope gospodarskog rasta koje je imala od 1945. do 1965. godine, iako je bio puno teži rat i poginulo je puno više ljudi i živjelo se u puno opterećenijem svijetu u kojem Jugoslavija nije imala prijatelja pa je uspijevala u nekim stvarima. Neke se stvari moglo preuzeti kao dobre i poboljšati ih, a one stvari koje su bile loše trebali smo pokušati ne ponoviti ih.

Da bi se uspjelo u Jugoslaviji, morao si biti član neke stranke pa se pitam što smo sada promijenili. Jesmo li promijenili korupciju, nedemokraciju i jednostranačje? Nismo. Zar ovo sada isto nije jednostranačje koje traje svake četiri godine i onaj koji dođe na vlast, više ne uvažava ni opoziciju ni birače, već se ponaša po svojoj volji. Mislim da smo prokockali šansu da uzmemo najbolje iz prošlosti i unaprijedimo i da ono najlošije pokušamo izbjeći. A mi kao da smo napravili obrnuto, ono dobro smo uništili.

06. studeni 2024 11:46