Američki neuoznanstvenik Robert Love je naveo koja tri pića povećavaju rizik od oboljenja od Alzheimerove bolesti:
Na prvom mjestu su cola i druga soda pića s umjetnim zaslađivačima, tj. one koje često reklamiraju da su ‘light‘ ili skroz bez šećera. Znanstvenik kaže da je to poglavito zbog već ozloglašenog sladila aspartama, koji može loše djelovati na cijelo tijelo, a što može dovesti i do povećanog rizika od kobne Alzheimerove demencije.
Takoiđer, aspartam povećava rizik od dijabetesa, a ta bolest je u direktnoj vezi s Alzheimerom. Asparatamom su krcate i žvake, druga dijetalna pića i slastice. Stoga, čitajte etikete!
Na drugom mjestu je alkohol, koji loše utječe na bakterije u crijevima, kao i na jetru, a posljedično i na mozak. Također, alkohol ometa normalne obrasce spavanja, što je u direktnoj vezi s povećanjem rizika od Alzheimera.
Na trećem mjestu su sportska pića, bilo zbog toga jer su nakrcana šećerom, a ako nemaju šećera onda imaju jedan ili više umjetnih zaslađivača. Oni su loši za zdravlje, a posljedično i za mozak.
Detaljnije pogledajte u videu:
Alzheimerova bolest, kao najčešća demencija, sporo je napredujuća bolest, koja postupno onesposobljava i tijekom godina traži sve više skrbi za oboljelog.
Demencija je stanje kad pacijent ima potpuno očuvanu svijest, ali poremećene sadržaje svijesti. To je stečeno propadanje kognitivnih (spoznajnih) funkcija koje onemogućava obavljanje svakodnevnih aktivnosti i predstavlja jasno nazadovanje od prijašnje razine funkcioniranja. Pamćenje je kognitivna sposobnost koja se najčešće gubi i obično je prvi simptom koji se javlja. Simptomi se nastavljaju sa smetnjama orijentacije, pažnje, govora, računanja, prosuđivanja. Na kraju oboljeli postaju nepokretni i u potpunosti ovisni o tuđoj njezi i pomoći. Mogu se javiti i neuropsihijatrijski simptomi kao depresija, halucinacije, agresivnost. Demencija se češće javlja kod osoba iznad 65. godina života, ali pojava nije nužno vezana uz stariju životnu dob. Zbog svega navedenog demencija nije samo zdravstveni problem, već i socioekonomski. To je bolest koju osjeća cijela obitelj.
Za pomoć pacijentima i obiteljima oboljelih osnovana su: Hrvatsko društvo za Alzheimerovu bolest i psihijatriju starije životne dobi, Hrvatska udruga za Alzheimerovu bolest i Hrvatska Alzheimer alijansa. Potrebno je rano prepoznavanje bolesti i odgovarajuća zdravstvena skrb za oboljele kako bi se poboljšala kvaliteta života oboljelih i obitelji. Postoji više podjela demencija. Demencije mogu biti reverzibilne i ireverzibilne. 10% demencija je reverzibilno i mogu se liječiti ukoliko se izliječi uzrok. Najčešći uzroci potencijalno reverzibilnih demencija su: nedostatak nekih B vitamina, endokrinološke bolesti (poremećaj rada štitnjače), sistemske bolesti (zatajenje jetre i bubrega), kronične infekcije (neurosifilis), ozljede glave (kronični subduralni hematom), psihijatrijske bolesti (depresija, konverzivne reakcije), alkoholizam, otrovanje toksinima, lijekovima i opojnim drogama i hidrocefalus normalnog tlaka.
Najčešće demencije su Alzheimerova demencija, vaskularna demencija, demencija s Lewyjevim tjelešcima zatim slijedi demencija vezana za Parkinsonovu bolest, frontotemporalna demencija i onda slijede ostale demencije, navodi se u
priručniku - ALZHEIMEROVA BOLEST Priručnik za pomoć obiteljima i njegovateljima osoba oboljelih od Alzheimerove bolesti, urednice Snježane Belančić (Plava šapa Zagreb, 2019.).
Više pročitajte OVDJE.
ALZHEIMEROVA DEMENCIJA
Alzheimerova demencija je kronična, progresivna neurodegenerativna bolest obilježena stvaranjem senilnih plakova i neurofibrilarnih nakupina. AD je najčešća vrsta demencije. Može se pojaviti u bilo kojoj životnoj dobi. Troškovi zdravstvene njege za jednog bolesnika oboljelog od AD-a su vrlo veliki stoga ova demencija postaje sve veći problem za obitelj i društvo. Uz to bolest je veliki emocionalni teret za obitelj oboljele osobe. Uzrok bolesti nije poznat.
Čimbenici rizika za nastanak AD-a su: životna dob, pozitivna obiteljska anamneza, ženski spol (žene duže žive), čimbenici rizika za cerebrovaskularne bolesti – arterijska hipertenzija, diabetes melitus, hiperlipidemija, sistemska vaskularna bolest, pušenje, postmenopauzalno uzimanje estrogena/progesterona, povećana razina homocisteina, niska razina vitamina B12, trauma glave, prekomjerni unos zasićenih masti i kalorija), čimbenici okoliša (aluminij, živa, virusi).
Potencijalno zaštitni čimbenici za razvoj AD-a su: obrazovanost, intelektualna aktivnost, fizička rekreacijska aktivnost, prehrana ribom i korištenje nezasićenih masnih kiselina, umjerena konzumacija alkohola. Prvi i glavni simptom je oslabljeno pamćenje. Zatim zahvaća govor, koji postaje sve siromašniji, planiranje radnji (praksija) je otežano, javlja se nemogućnost prepoznavanja objekata (gnostika) i izvršavanja radnji. Posljedice toga se odražavaju na svakodnevni život, na ponašanje, osobnost i na spoznajne (kognitivne) funkcije, navodi se u Priručniku o Alzheimerove bolesti kojeg na napravila Pliva zdravlje u suradnji s s Hrvatskim društvom za Alzheimerovu bolest i psihijatriju starije životne dobi pri Hrvatskom liječničkom zboru. Više OVDJE.
KLINIČKA SLIKA AD
Najčešće počinje s oštećenjem recentne memorije što najčešće zamjećuje obitelj. Progresijom bolesti javlja se dezorijentiranost u vremenu, a kasnije i u prostoru. Smetnje mogu zahvatiti govor i računanje (akalkulija). Oko petine bolesnika otežano pronalazi riječi, imaju smetnje u snalaženju i organizacijske probleme. Bolesnici se teško snalaze i gube u inače poznatoj sredini. Promjena okoline ih može dodatno zbuniti, na primjer smještaj u dom ili bolnicu. Bolesnici obično nisu svjesni ovih smetnji. Napredovanjem bolesti gube se socijalni kontakti i dominiraju psihički poremećaji. Ako se bolest javila ranije, bolesnici ne mogu više raditi, lako se zbune i ne snalaze se. Socijalni status, površna konverzija i rutinsko ponašanje dugo mogu biti održani.
Apraksija i vizualno-spacijalni defekti utječu na oblačenje, prehranu, rješavanje jednostavnih zadataka i precrtavanje geometrijskihlikova. Nisu sposobni reći točno vrijeme i obavljati jednostavne računske radnje. Od psihičkih smetnji javljaju se halucinacije, deluzije i paranoidne ideje. U kasnijim fazama bolesti mogu lutati bez cilja, mogu pogrešno identificirati osobe, ne prepoznaju svoje ukućane ili njegovatelje. Može se poremetiti ritam spavanja pa oboljeli zamijene dan za noć što jako smeta ukućane. Mogu gubiti ravnotežu, postaju usporeni i podsjećaju na bolesnike s Parkinsonovom bolešću, ali nemaju tremora.
U završnoj fazi vezani su za krevet, inkontinentni, potrebna im je pomoć u svemu, u oblačenju, hranjenju i pri obavljanju higijene. Mogu se pojaviti i napadi epilepsije. Bolest obično traje 8 do 10 godina, a smrt nastupa zbog slabe uhranjenosti (malnutricije), sekundarnih infekcija, plućne embolije ili srčane bolesti. Bolest možemo podijeliti na tri stadija:
1. BLAGI stadij - postoji oštećenje recentne memorije, poteškoće pri pronalaženju riječi i oštećenje kompleksnih kognitivnih funkcija. Ne mogu raditi, ali su samostalni u svakodnevnim aktivnostima i održavanju higijene.
2. UMJERENI - postoji oštećenje pamćenja, orijentacije, poremećaji sna, gube se u poznatoj sredini, mogu postojati agitiranost i halucinacije. Potrebna im je pomoć u svakodnevnim aktivnostima i pri oblačenju.
3. TEŠKI - pacijent je u potpunosti ovisan o pomoći druge osobe; potrebno ga je hraniti, odijevati i kupati. Ako je pokretan potrebna mu je pomoć u šetnji, ali u terminalnoj fazi je nepokretan i vezan za krevet.