Nedavno uhićenje Josipe Rimac, donedavne državne tajnice i moćne žene, kako u Kninu, gdje je bila gradonačelnica te je nosila epitet "kninske kraljice", tako i na najvišoj državnoj razini, izazvalo je očekivanu pozornost javnosti.
Afere koje u sebi nose naznaku ozbiljne korupcije uvijek izazivaju pažnju, a kako je, među ostalim, riječ o, da tako kažemo, atraktivnoj i fotogeničnoj osumnjičenici, sada pritvorenici, interes je i veći.
Ono što je već par dana nakon uhićenja gospođe Rimac i još 11 ljudi u aferi s vjetroelektranom Krš-Pađene iscurilo u javnost, jesu i nagovještaji kako je do uhićenja došlo prije plana USKOK-a jer je navodno Josipa Rimac u svojem automobilu pronašla prislušni uređaj, odnijela ga na policiju, očito vjerujući kako "bubu" nije postavila policija, nego tko zna tko drugi, te je akcija prisluškivanja "probijena" i morala se što prije okončati.
Tko joj je dojavio
O tome kako to da je "kninska kraljica" uspjela pronaći prisluškivač, verzije su različite. Jedni tvrde kako je netko gospođi Rimac dojavio da je se prisluškuje, a čini se da je toj verziji sklon i sam premijer Andrej Plenković.
– Strašno je to, to je moglo izaći iz DORH-a ili policije, sigurno nije iz knjižnice. To je katastrofa, moraju pronaći tko je to – rekao je Plenković, svjestan da takozvana "kriptozaštita" unutar organa gonjenja u Hrvatskoj nije uvijek na najvišem nivou, ali i činjenice da korupcija po definiciji uključuje i državne organe i dužnosnike koji su se više puta našli s "rukama u pekmezu".
Uostalom, bivši premijer Ivo Sanader najbolji je primjer dokle koruptivna hobotnica može sezati.
S druge strane, neki sigurnosni stručnjaci imaju drukčije tumačenje.
Željko Cvrtila tako najizglednijim drži da ona nije imala pojma da je prisluškuje policija. "To joj je bila velika pogreška, jer bi njezina obrana mogla imati puno veći manevarski prostor da je imala vremena navoditi istražitelje na krivi trag ili ih zavarati odbijanjem bilo kakve ponude ili naznake o mitu", rekao je Cvrtila.
Upravo tome tumačenju sklon je i privatni detektiv s višegodišnjim iskustvom s kojim smo razgovarali jamčeći mu anonimnost. Zašto ne želi istupiti imenom, prezimenom, fotografijom i nazivom svoje vrlo uspješne tvrtke koja radi na čitavom Balkanu, pa i šire?
"Jednostavno, ne želim biti prepoznat u sredini u kojoj se krećem niti želim da bilo tko u mome društvu, netko s kim pijem kavu, bude eventualno prepoznat kao osoba kojoj treba usluga privatnog detektiva. A medijska promocija mojoj firmi ne treba – tko me treba, taj me uvijek nađe."
Ovaj detektiv drži kako, po njegovu mišljenju, Josipa Rimac jest imala određene sumnje da je se prisluškuje, ali je naručitelja prisluškivanja pogrešno locirala u svoju privatnu sferu, vjerujući da je čvrsto zaštićena od državnog progona.
Upravo zbog toga angažirala je privatnog detektiva i upravo zbog toga je s uređajem koji je on pronašao otišla na policiju, možda čak i planirajući osobu koju je sumnjičila prijaviti za nezakonito prisluškivanje.
S druge strane, privatni detektiv koji je "bubu" pronašao možda je po sofisticiranosti prislušnog uređaja i mogao pretpostaviti da nije u pitanju amaterski posao, ali je vjerojatno takvu sumnju, ako je i bilo, zadržao za sebe.
Uostalom, da je unaprijed znao da je riječ o USKOK-ovoj "bubi", sigurno se ne bi ni upuštao u potragu i demontažu uređaja budući da bi se izložio mogućnosti optužbe za ometanje istrage, što i nije nešto s čime bilo tko, ponajmanje privatni detektiv, želi imati posla.
Naš sugovornik dodaje, naravno, da su to samo njegove spekulacije jer o konkretnom slučaju Josipe Rimac i ostalih niti išta znade, niti može znati. No kako se uopće pronađe "buba" i kakva je tehnologija u pitanju?
Kako brzo pronaći 'bubu'?
– Brzina, točnost i kvaliteta pronalaska potencijalnih nadzornih uređaja ovisi o više faktora, među kojima su s jedne strane iskustvo, kompetencije i stručnost osobe koja traži uređaj te razina opreme koju pritom koristi, a s druge strane domišljatost i znanje osobe ili tima osoba zaduženih za postavljanje takvih uređaja te vrsta i kvaliteta nadzornih uređaja koji su instalirani – kaže naš sugovornik.
– Komercijalno tržište dostupno svim pojedincima nudi jeftine špijunske uređaje, po cijenama od par stotina kuna, i uređaje koji navodno služe za detekciju i pronalazak špijunskih uređaja po sličnim cijenama. Važno je naglasiti da su se takvi uređaju često pokazali neefikasnima i nekvalitetnima i može se reći da su to amaterske izvedbe.
Profesionalna oprema sasvim je druga priča i mi se njome služimo u našem radu. Potrebno je stručno znanje kako bi se rukovalo njome i znalo iskoristiti sve njezine funkcije.
Cijene takvih uređaja znaju biti izuzetno visoke, na primjer cijena nelinearnog detektora je oko 8000 dolara, dok se jedan od najboljih analizatora spektra prodaje po cijeni od 45.000 dolara.
No ono što nema cijenu i bez čega čak i profesionalna oprema postaje beskorisna, to je iskustvo i znanje stručnjaka koji se bavi detekcijom takvih uređaja. Već dugi niz godina prisutan je kontinuitet u pružanju usluga protuprislušnih pregleda, bilo da se radi o zahtjevima visokopozicioniranih političara, gradonačelnika, poduzetnika i menadžera najvećih korporacija, do pregleda stanova u vlasništvu fizičkih osoba – kaže vlasnik privatne detektivske agencije i licencirani detektiv koji, dakako, i zapošljava iste takve ljude.
Zavedeni brojnim špijunskim filmovima, većina nas zamišlja prislušni uređaj kao minijaturnu napravicu koja nalikuje na bubu.
Međutim, takvi uređaji kakve smo viđali u filmovima o Jamesu Bondu odavno su izišli iz "mode" jer imaju kratak vijek trajanja baterije kojom se napajaju, a kod višemjesečnih praćenja i prisluškivanja istražitelji se ne smiju izložiti mogućnosti da ih bilo tko vidi u pogrešno vrijeme na pogrešnome mjestu.
Stoga se broj dolazaka na mjesto gdje se "buba" montira mora svesti na minimum minimuma, a pritom postići da se nakon montaže uređaj ne mora mijenjati i pola godine i više.
Buba na vrhu šibice
– Premda se žargonski za prislušne uređaje vrlo često koristi izraz "buba", u stvarnosti takve naprave nemaju fizičku sličnost s bubama – kaže naš privatni detektiv.
– Profesionalne prislušne uređaje čini široka paleta uređaja različitih oblika i dimenzija, s drukčijim načinima funkcioniranja, kreiranih personalizirano kako bi se mogli uklopiti u različite sustave i prostorne oblike. Primjerice, sofisticirani audio snimač može se sastojati od niza mikrokomponenti koje zajedno čine veličinu vrha šibice. Upravo je zato važno imati iskustvo i znati prilikom ulaska u prostorije ili vozila, za koja postoji sumnja da su pod nadzorom, što se točno traži, na koji način radi i gdje bi se moglo nalaziti, a da ispunjava svoju svrhu – dodaje on.
"Debugiranje" zgrada i automobila ipak nije posao koji detektivi često dobivaju od privatnih osoba, a državne službe i tako imaju svoje sustave onemogućavanja prisluškivanja i ne trebaju im privatni detektivi. Naš sugovornik kaže da u ukupnom poslu njegove agencije s oko 20 posto obujma sudjeluju – preljubi.
Privatni detektivi, naravno, nikome ne postavljaju prislušne uređaje jer bi time ušli u zonu nezakonite povrede privatnosti osoba. No traže li klijenti i takvu uslugu i kako "ukebati" nevjernog muža kad ga se već ne smije prisluškivati?
– Detektivi nikada ne postavljaju prislušne uređaje jer time ulaze u domenu nezakonitih radnji – kategoričan je naš sugovornik.
– Naši klijenti u pravilu vrlo dobro poznaju zakone i nismo se susretali sa zahtjevima da mi postavljamo prislušne uređaje. Kada govorimo o detektivskoj usluzi otkrivanja preljuba, sigurno da kod bračnih i ljubavnih partnera postoji opravdana želja da saznaju na koji ih način ljubavni partneri varaju i što se događa u to vrijeme.
Ono što im mi kao agencija možemo ponuditi jest besplatan savjet koji se često pokazao vrlo korisnim, otklonio je mnoge nedoumice i potvrdio jedan od naših poslovnih slogana da je poslovni cilj uštedjeti naše vrijeme i klijentov novac.
– Što se tiče direktnih detektivskih usluga otkrivanja preljuba, najefikasnije i najčešće korištene su dvije vrste usluga: detektivski nadzor, a to je fizičko praćenje osobe na javnim mjestima uz fotodokumentaciju svih aktivnosti dostupnih oku javnosti, te poligrafsko testiranje, jedna od najtraženijih usluga posljednjih godina, jednako korisna i korištena za privatne i poslovne svrhe – kaže detektiv.
On kaže i da je u spektru njegovih klijenata čitav niz najrazličitijih osoba, od vrlo poznatih, bogatih i slavnih, do "običnih ljudi", te da u ponudi imaju klasične detektivske usluge, analizu i implementaciju korporativne sigurnosti, istraživanje tržišta, digitalnu forenziku, poligrafsko testiranje i protuprislušne preglede, ali da se veliki dio njihova djelovanja odnosi na poslovne odnose.
Najam privatne agencije skup je "sport" jer samo jedan sat jednog jedinog detektiva na terenu košta 200 kuna plus troškovi koji nastanu usput.
Koliko košta privatni detektiv?
– Naši su klijenti velike domaće i inozemne korporacije, domaća i međunarodna osiguravajuća društva, odvjetnički i javnobilježnički uredi, firme koje se bave pronalaskom nasljednika i rješavanjem imovinskopravnih odnosa, mnoge osobe iz javnog života, ali i brojne osobe sa svojim privatnim "upitima".
Cijena privatnih detektiva propisana je na razini Udruge privatnih detektiva i varira sukladno traženoj usluzi. Ponekad cijene mogu biti visoke, no iskustvo klijenata i njihovo zadovoljstvo potvrdilo je da vrijednost pravovremene i točne informacije nema cijenu – kaže ovaj detektiv.
U spektru detektivskih usluga intrigantno je i poligrafsko testiranje, koje često traže i korporacije u nastojanju da otkriju "odakle im cure poslovne tajne", ali i u želji da otkriju ljude na lažnim bolovanjima, pa nije rijetko da se u uredu privatnog detektiva u jednome danu izreda i po dvadeset zaposlenika iste firme.
Poligraf je uređaj kojim je moguće mjerenje i registriranje većega broja fizioloških funkcija koje nastaju prilikom ispitivanja.
Kod poligrafskih ispitivanja i testiranja vrlo je važno utvrditi reaktibilnost ispitanika i izbjegavati sugestibilnost, na samom početku potrebno je utvrditi može li se nad odgovarajućom osobom provesti poligrafsko testiranje, a glavni je uvjet koji je potrebno zadovoljiti slobodna volja i pristanak ispitanika. No, može li se "zavarati" poligraf, odnosno onaj tko njime rukuje?
– Mi u dosadašnjoj praksi nikad nismo imali takav slučaj. Stručan i iskusan poligrafski ispitivač uvijek će vam iskreno reći da je poligraf kao uređaj 100 posto točan, a pogriješiti može jedino poligrafist – kaže detektiv.
Konačno, pitali smo ga i izbjegava li narudžbe od pripadnika kriminalnog podzemlja. Oni su platežno moćni, znatiželjni su u smislu provaljivanja u tajni svijet konkurentskih klanova, a nije im se mudro ni zamjeriti.
– Klijente ne dijelimo po rasnoj, spolnoj, seksualnoj orijentaciji, zanimanju, načinu ostvarivanja prihoda i snalaženja u životu – kaže detektiv.
– Mi nikada ne pitamo klijenta na koji način zarađuje za život i koje su mu sklonosti, za nas je bitno da razgovaramo o vrsti detektivskih usluga i poslova koje po zakonu možemo raditi. Mi nemamo potrebe u našem poslu počiniti ni najmanji prekršaj i ne pada nam na pamet da prekršimo bilo koji zakon da bismo zadovoljili znatiželju klijenata.
Danas je nevjerojatna brzina prenošenja informacija i iskustava korisnika, i da učinimo nešto nelegalno ili nepošteno, brzo bismo "izgorjeli".
Trudimo se uvijek biti u trendu s najnovijim tehnološkim dostignućima i istraživačkim tehnikama, pokušavamo biti okruženi najboljim stručnjacima iz svih segmenata naših aktivnosti i usluga, svjesni da nitko ne zna sve. Stoga je ključno znati tko zna... I imati takve ljude uz sebe! – zaključuje naš privatni detektiv.