Prije gotovo devet godina Radovan Karadžić skinuo je sa sebe odijelo doktora Dragana Dabića. Dulje od desetljeća skrivao se od vlasti kao najtraženiji bjegunac, a 30. srpnja 2008. izručen je Haškom tribunalu.
Nakon višegodišnjeg suđenja optužen je na 40 godina zatvora, a na tu je odluku Tribunala njegov pravni tim uložio žalbu, prenosi Jutarnji list.
Ratni vođa bosanskih Srba za srpske je Vecernje novosti u ekskluzivnom intervjuu iz Sheveningena progovorio o haškom zatvoru, skrivanju, uhićenju, sjećanjima, pravdi i nepravdi, ratnom vihoru...
Haški optuženik rekao je da se povukao iz politike uz sporazum sa američkim diplomatom Richardom Hoolbrookeom da će ga ostaviti na miru, ali tvrdi da su Amerikanci prekršili dogovor, a NATO planirao njegovu likvidaciju.
Otkrio je da se dugo nakon odlaska sa vlasti slobodno kretao po Palama i Republici Srpskoj u uvjerenju da će Hoolbrooke održati reč.
- Međutim, stizali su glasovi da je NATO prije za likvidaciju nego za uhićenje, jer se nije znalo što mogu otkriti javnosti - rekao je Karadžić.
On je naveo da je helikopter UN-a nadlijetao nebo iznad njegove obiteljske kuće i da su glasine o likvidaciji postajale sve uvjerljivije, a da ih je nešto kasnije potvrdila i bivša glavna tužiteljica Haškog tribunala Carla del Ponte.
Ispričao je da je i njegovo osiguranje na udaljenom brdu sa kojega se vidi njegova obiteljska kuća otkrila opremu za termoviziju te da je Carla del Ponte rekla Biljani Plavšić da ga mogu nadgledati u kući.
Ističe da je neposredno nakon toga započelo njegovo ozbiljnije skrivanje.
- Najozbiljnije je bilo što bliže lokacijama na kojima su boravili predstavnici UN-a i SFOR-a. Tako sam ih promatrao dok su me oni tražili drugdje - rekao je Karadžić.
Osiguranje mu je pronalazilo smještaj u urbanim sredinama i blizu banaka i pošta gdje ima puno kompjutera u prizemlju, da ne bi mogli elektronski locirati njegov laptop na kojemu je radio.
Ubrzo je prešao u Srbiju, a kada je ubijen premijer Srbije Zoran Đinđić i u isto vrijeme usvojen Zakon o suradnji sa Haškim tribunalom, zahvalio se ljudima koji su mu pružali zaštitu jer ih nije htio inkriminirati.
- Od tada sam živio sam, izlazio sam kasno noću radi nabavke i kraće šetnje. Ali policija je počela tragati za "zemuncima" i njihovim skrovištima, a ja sam shvatio da njih zanimaju stanovi u kojima ne živi nitko - rekao je Karadžić.
Stoga je odlučio izaći u javnost, da ga susjedi vide i da svakome mogu reći "da tu živi neki čičica".
Prema njegovim riječima, najvažnije je bilo da sa 112 kilograma, koliko je imao tijekom rata, smršavi na svega 80 i nosi široku odjeću tako da nitko ne posumnja da bi to mogao biti on, a nije mu bilo teško govoriti ekavicom.
- Potom se dogodilo da sam, tragajući za zdravim načinom prehrane, naišao na neka predavanja o tome, pa sam se nekako nehotično uključio u sve to. U isto vrijeme mi je nestalo novca. Tako sam počeo držati predavanja i konsultacije za neke tvrtke i počeo raditi kao konsultant u nekoliko privatnih ordinacija - rekao je Karadžić.
Istovremeno je pohađao i završio tečaj parapsihologije, "prvo radi znatiželje, ali bez entuzijazma".
- Učitelj mi je bio jedan vrlo neobičan čovjek, koji je bio vrlo talentiran, iako o tome nije znao mnogo. On mi je dao ime David - rekao je Karadžić.
Podsjetimo, Radovan Karadžić imao je lažni identitet, predstavljao se kao Dragan David Dabić.
Navodi da se skrivao zato što je znao od samog početka da je Haag "kao razjareni bik" i da tu nema obrane.
- To je bio razlog što sam se skrivao, ne toliko što bi taj bik pogodio mene, već što bi bio upotrijebljen da pogodi i sruši Republiku Srpsku, za koju je dana i moja, i mnoge druge, skuplje žrtve - naglasio je Karadžić.
On je rekao da je još u zrakoplovu Vlade Srbije shvatio da im nije naročito važan, osim kao srpska paradigma koju će odgojno i za primjer udariti, da se srpstvo ili bar Republika Srpska i njezin narod nikad ne oporavi.