Austrijanka Verena Heinz (20) iskrvarila je nakon udara glisera u Malinskoj na otoku Krku prije dva tjedna. Obitelj pokojne djevojke je u dubokoj tuzi, ali i ogorčena - piše 100posto.
Gliser ju je udario dok je ronila s ocem Dieterom iako su, tvrdi on, bovom vidljivo označili mjesto zarona. Rekao je kako se nesreća dogodila otprilike 100 metara od obale i da gliser nije smio biti tamo.
"Kada sam zaronio po nju, odrezao sam si ronilačke tenisice i dio odjeće jer je i mene boljelo od udaraca. Također, odbacio sam dva kilograma težak uteg za ronjenje. On je potonuo točno na mjestu udara. Policijski ronioci mogli bi, dakle, po tom utegu odrediti točnu lokaciju na kojoj se nesreća dogodila. Nadam se da će to i učiniti, osim ako ne žele štititi mladića i svu krivnju za nesreću svaliti na nas, a mi nismo učinili baš ništa pogrešno", rekao je Heinz za Jutarnji list i dodao kako je nesreću skrivio mladić iz Zadra, no da strahuje da ga štite vlasti.
Istraga, koja će otkriti detalje smrti nesretne turistice, još je u tijeku.
Ovo je posljednja stravična smrt turistice u Hrvatskoj, a svima je zajednički očaj obitelji žrtava i njihovo nezadovoljstvo vođenjem istraga.
Donosimo tri strašne sudbine mladih djevojaka koje su skončale na ljetovanju u Hrvatskoj.
Anne-Cecile Pinel
Tada 23-godišnja Francuskinja Anne-Cecile Pinel nestala je prije točno pet godina na psihodeličnom festivalu Momento Demento pokraj Slunja. Posljednji put vidjeli su je kraj spomenika žrtvama II. svjetskog rata u Tržiću Tounjskom, a nakon toga joj se izgubio svaki trag.
Nekoliko stotina metara dalje nalazi se stara napuštena ruševna kuća u kojoj su pronašli njezinu torbicu s bočicom vode i mobitelom te novčanik bez dokumenata i novca.
Večer prije kobnog 21. srpnja 2014. godine djevojka je cijelu noć plesala kod glavne pozornice. Ujutro u 9 sati s prijateljicom Roxanne našla se kraj svojeg crnog kombija koji je preuredila u kamper.
Uzela je malu torbicu u kojoj je bila bočica vode i mobitel, te novčanik bez dokumenata i novca. Rekla mi je da želi prošetati i otišla cestom prema Tržiću. Djelovala je malo čudno, ali i ostale je dane znala ići prošetati pa mi to nije bilo ništa neobično.
Očajna obitelj je nakon nestanka angažirala i privatne detektive. Obavljen je i pregled dijela minskog polja koje se nalazi uz mjesto gdje je nestala uz pomoć drona, no bez rezultata.
Morgue File
Djevojka je bila sitne građe, a zbog poteškoća sa sluhom na oba uha je nosila slušni aparatić. Svi su je opisivali kao dragu djevojku koja je rado pričala s ljudima. Voljela je upoznavati nove ljude. Živjela je u kampusu u Aubervilleu na području Lyona.
Svoj 23. rođendan proslavila je u Češkoj 17. srpnja, a dan kasnije se posljednji put javila SMS-om roditeljima.
Napisala je: 'Hello iz Češke Republike! Idemo prema Beču u Austriji, za dva dana je festival! Procurila nam je tekućina za hlađenje, ima dva dana, na malom planinskom graničnom prijelazu, pa smo morali stati počistiti i zamijeniti'.
Njezini roditelji naglašavali su kako je Anne-Cecile samostalna i neovisna te se nije imala običaj svaki dan javljati. No nikad nije prošlo više od 14 dana da se ne javi.
Oduvijek je težila da sama plaća svoje račune i da se brine o sebi. Zato se baš nije puno javljala i pričala o svojim avanturama. Ali nikad nije bila problematična.
Prijatelji su otkrili kako je nakon hrvatskog festivala planirala otići na nekoliko dana u Francusku, a nakon toga otići na festival Boom u Portugalu za koji je već kupila karte.
Početkom 2018. godine ogulinski su lovci pronašli ljudske kosti u mjestu Tržić Tounjski. Zavod za sudsku medicinu i kriminalistiku Medicinskog fakulteta na Šalati potvrdio je kako nađene kosti nađene pripadaju Anne-Cecile.
Roditelji i dalje ne vjeruju da se radi o nesretnom slučaju i žele doznati istinu o kćerinoj smrti, pišu francuski mediji. Kažu da neće odustati i učinit će sve da saznaju istinu.
Naime, hrvatska istraga i obdukcija su pokazali da je slučaj bila nesreća, no kad je tijelo Anne-Cécile prevezeno u Francusku, morala je biti obavljena još jedna obdukcija kako bi se dalo drugo mišljenje. Otkriveno je da ta druga obavezna obdukcija nikad nije bila obavljena unatoč kasnijim zahtjevima obitelji Pinel.
"Zahtijevamo novu istragu i obdukciju kako bi se otkrila i rasvjetlila istina. Vjerujemo da je moguće da je Anne-Cecile bila ubijena", poručili su.
Selena Macedo
Ove godine, 22. kolovoza navršit će se točno sedam godina od kad se na splitskom Marjanu dogodilo brutalno ubojstvo 31-godišnje Meksikanke Selene Margarite Graciano Macedo koje je užasnulo cijelu državu.
Cropix
Nitko nije ni slutio da to brdo, koje je omiljena rekreacijska baza mnogih Splićana, može postati ishodište tragedije.
Cijeli je slučaj pravomoćno okončan iako nikad nije razjašnjeno koji je bio ubojičin motiv.
Za ubojstvo nesretne djevojke osuđen je ekološki tehničar Edi Mišić (35), rodom iz Mostara, koji se kao izbjeglica s obitelji doselio u Split.
Cropix
Tog dana, 22. kolovoza, u popodnevnim satima, na Marjanu su se zatekli Selena i njezin brat Emanuell, koji su dan prije autobusom iz Dubrovnika došli u Split u kojem su namjeravali ostati tek jedan dan, da bi nakon dolaska, ranije tog dana kad je nesretna djevojka ubijena, odlučili produžiti svoj boravak za još jedan dan.
Te srijede, kako je poslije policiji, DORH-u i sudu ispričao njezin brat Emanuell, ručali su u splitskom restoranu te su između 15 i 16 sati krenuli stepenicama prema vrhu Marjana.
Planirali su ostati dva sata, a poslije nastaviti šetnju gradom. Dok su se penjali, Selena je cijelo vrijeme fotografirala sa svoja dva fotoaparata. Na prvoj su se vidilici zaustavili, da bi potom krenuli dalje, došavši do crkvice sv. Nikole, gdje je Emanuell kazao sestri da ne može više šetati jer se prejeo.
Dogovorili su se da će je on pričekati na tome mjestu, a ona je krenula dalje u šetnju prema vrhu Marjana.
Kad se nije pojavila do 19 sati, postao je zabrinut, no pomislio je da se vratila nekim drugim putem jer ne poznaje brdo pa se odlučio vratiti u hostel u koji su odsjeli. Tamo su mu rekli da nije došla, a on je izašao i još je tražio po ulici oko hostela.
Potom se popeo na marjansku vidilicu gdje ju je čekao pola sata, a potom se vratio opet u hostel jer su morali premjestiti prtljagu u novi hostel. Kad je to obavio, a bilo je već oko 22 sata, vratio se u prvi hostel i vidjevši da Selene još nema, zamolio je osoblje hostela da nazovu policiju te su vrlo brzo došla dvojica policajaca u civilu.
Otišao je s njima na Marjan, dozivao je sestru, no njoj nije bilo ni traga ni glasa. Od tog trenutka počinje vrlo opsežna i temeljita potraga policije i pripadnika HGSS-a koji su cijelu tu noć češljali Marjan, no bez uspjeha.
Potraga se nastavila i jutro poslije, a tada se prvi put došlo do jasne spoznaje da se djevojci nešto dogodilo.
Naime, na dijelu pješačke zemljane staze, 250 metara od njezina početka, koja vodi do spomenika Umbertu Girometti, pronađeni su Selenina desna japanka i šešir te komad samoljepive crne trake koja je bila dvostruko presavijena.
Dva dana nakon ubojstva, na južnoj padini Marjana, podno kamenog suhozida u podnožju stabla i pokriven kamenom pločom, pronađen je zakrvavljeni ruksak, a u njemu su pronašli zakrvavljeni kuhinjski nož, dres nogometnog kluba A.C. Milan s brojem 5 i natpisom "Rek.i" (zapravo je pisalo Reksi, no jedno slovo je izblijedilo), dvije samoljepive trake, zakrvavljeni ručnik, vrećica s tri sendviča od različitih vrsta kruha u kojima je bilo po nekoliko šnita salame, dva Selenina fotoaparata te par radnih rukavica.
Ubojica, za kojeg su poslije susjedi kazivali da je oduvijek bio puvučen, ali eksplozivan čudak, joj je prišao i snažno je uhvatio rukama onemogućivši joj otpor. Višeslojnom ljepljivom trakom zalijepio joj je usta te vezao ruke, da bi je zatim odvukao niz južnu padinu do ogradnog zida. Nesretnu je djevojku potom položio na tlo, i razodjenuo je, da bi joj zatim u svega dva zamaha nožem praktički odrezao glavu.
Nakon toga, odnio ju je u rukama 57 metara južno preko teško pristupačnog terena dalje, do mjesta gdje je tri dana nakon njezina nestanka, sakriveno u udubinu zida i dobro maskirano zemljom, kamenjem, borovim iglicama i granama, pronađeno njezino tijelo.
Nakon što je pripadnik HGSS-a Hrvoje Dujmić trećeg dana potrage oko 12.10 sati pronašao mrtvo tijelo nestale djevojke i nakon što je utvrđeno da je ona brutalno ubijena tako što joj je s dva poteza nožem gotovo odrubljena glava, počela je grozničava potraga za tada nepoznatim ubojicom koji je otkriven nakon što su policija i DORH odlučili da u medijima objave sliku krvavog dresa Milana.
Cropix
Policija je tim potezom došla do informacija da se u kvartu Split 3 nalazi osoba imena Edi Mišić koji je tog ljeta često nosio spomenuti dres i koji je svakodnevno trčao po Marjanu.
Početkom listopada policija je uhitila Mišića pod optužbom za teško ubojstvo.
Vrhovni sud je 2014. potvrdio presudu Ediju Mišiću od 15 godina zatvora. Dobio je maksimalnu kaznu za 'obično' ubojstvo, ali su ga okvalificirali kao krajnje podmuklo.
Predsjednik sudskog vijeća Vladimir Živaljić obrazložio je kako tužiteljstvo nije uspjelo dokazati da je počinjeno posebno okrutno ubojstvo jer žrtva nije bila pri svijesti pa nije ni patila u trenutku ubojstva.
"Na komadiću crne samoljepljive trake pronađeni su tragovi papilarnih linija Edija Mišića, a biološkim vještvom su njegovi tragovi pronađeni na rukavicama u ruksaku te na Seleninoj haljini. Već iz tih dokaza je bilo jasno kako je Mišić imao veze s tim ubojstvom", rekao je sudac. Međutim, sud nije uspio utvrditi jesu li Selena i Edi komunicirali prije ubojstva.
"Ne mogu vjerovati da sud nije ustanovio da je Selene patila. Svi dokazi ukazuju da je mnogo patila i da je prolazila kroz pravi užas u svakom mogućem aspektu. Imao sam dobru vjeru u hrvatsko pravosuđe, još je imam, ali je dosta poljuljana", rekao je novinarima brat ubijene Meksikanke Emmanuel Macedo.
Britt Lapthorne
Britt Kathryn-May Lapthorne (21) iz Melbournea u Dubrovnik je doputovala 17. rujna 2008. godine i odsjela je u apartmanu. Istog dana je otišla u obilazak grada, nakon čega se nije vratila i izgubio joj se svaki trag.
Posljednji put je viđena u noći na 18. rujna u diskoteci 'Fuego' na Pilama, a njezin nestanak prijavio je vlasnik apartmana. Britt je u apartmanu u Dubrovniku ostavila svoje dokumente te ostale osobne stvari.
Njezina obitelj i prijatelji, odmah nakon nestanka, tražili su je preko Facebooka, a potragu su objavili i u grupi 'Nestale osobe'.
Njen neutješni otac Dale rekao je nakon nestanka kćeri kako će je vratiti kući "makar mu to bilo zadnje".
Devetnaest dana kasnije lokalni ribar našao je tijelo kako pluta u uvali Danče.
Cropix
Godinu i pol dana istrage i više od 200 saslušanih osoba trebalo je policiji da bi rekla ono što je svima bilo jasno od početka: smrt mlade Australke nije bila posljedica nesretnog slučaja, a većina pitanja u ovoj mučnoj priči na kraju će ostati neodgovorena.
Isključena je mogućnost njenog samoubojstva, što je potvrdila i posljednja obdukcija u Australiji.
U završnom izvješću koje je obitelji žrtve uputila hrvatska policija lani u siječnju, kako su prenosili australski mediji, stoji kako je, nakon posljednjih deset obavljenih razgovora s osobama koje su bile u blizini Britt Lapthorne zadnjih dana njenog života, trag odveo do jedne osobe koju policija ne može povezati s nestankom.
Brojni su propusti koje su djelatnici najjužnije hrvatske policijske uprave napravili u nekoliko prvih sati i dana od nestanka djevojke, što se pokazalo ključnim za kasniji epilog slučaja.
Prvo su odbili zaprimiti prijavu o nestanku koju je prijateljica nesretne djevojke pokušala podnijeti jutro nakon što je zatekla prazan Brittin krevet u hostelu u kojem su odsjele.
Potraga je pokrenuta tek kada je alarm podignut preko Facebooka, ali do tad su svi svjedoci otputovali iz Dubrovnika.
U samoj istrazi ništa nije učinjeno dok u Dubrovnik nisu stigli brat i otac nesretne djevojke, no tada je, naravno, već bilo kasno.
Svjedoke su, prije policije, pronašli novinari, te su rekonstruirali posljednje trenutke koje je Britt provela u Dubrovniku.
Policija je tvrdila da na tijelu nisu pronašli tragove nasilja.
Kako to da na pronađenom tijelu nedostaju šake i stopala?, pitali su kasnije australski patolozi. Logičan je odgovor bio da je tijelo bačeno u more s utezima vezanim za udove, a pronađeno je nakon što su opterećeni dijelovi, pod utjecajem mora, otpali, a tijelo isplivalo.
Tako je tajna smrti Britt Lapthorne do samog kraja obilježena kao jedna od najvećih misterija u hrvatskoj modernijoj povijesti. Na koncu, cijela se priča svela na dva moguća sumnjiva epiloga.
Jedan je onaj na kojeg su u dramatičnom dokumentarcu, odbačenom od strane policije kao 'senzacionalistički', ukazali australski novinari.
Po tom dokumentarcu, još je nekoliko djevojaka bilo žrtve gotovo pa otmice od strane policijskih inspektora tijekom noćnog provoda, i to na način da su pod izlikom legitimiranja skoro pa nasilno ugurane u automobil kakav se zaustavio pred klubom u kojem se zabavljala Britt, i to baš u vrijeme kada se ona, prema iskazima očevidaca, morala uputiti prema hostelu u kojem je odsjela.
Pri tom je bitno napomenuti da se danima prije nestanka Britt Lapthorne po dubrovačkim internet forumima vukla priča o misterioznom plavom kombiju u koji su muškarci s policijskim značkama pokušali uvući djevojke tijekom noćnih 'patrola'.
Druga činjenica koja daje na autentičnosti australskom dokumentarcu bilo je to što su žrtve toliko detaljno opisale napadače da ih je policija sama prepoznala po fotorobotu prikazanom i dokumentarcu, i priznala da je riječ o njenim pripadnicima.
Drugi sumnjivac je Amerikanac poljskog porijekla, koji se s Britt i njenim prijateljima intenzivno družio posljednjih dana njenog života, a za vrijeme nestanka nije imao alibi – bar on nije bio poznat iz njegovih izjava medijima.
Kako je ispričao medijima, on se vratio u hostel u vrijeme u koje se i Britt trebala vratiti, a potom opet izašao kako bi jednu prijateljicu otpratio kući. U hostel se vratio oko sedam ujutro i odmah otputovao iz Dubrovnika.
Obitelj Lapthorne još uvijek vjeruje da je Britt ubijena i da je njeno tijelo bačeno u more s utezima.