StoryEditorOCM
ForumJEDINSTVENA POJAVA

S Milanom Bandićem će na Mirogoju biti zakopane brojne tajne, dilovi, poslovi svake vrste. Neki će ga žaliti, neki neće...

Piše Zoran Šagolj/SD
28. veljače 2021. - 12:05

Više od svega životni i politički put Milana Bandića možda će oslikat jedan mutni video uradak iz prosinca 2010. godine.

Kampanja za predsjedničke izbore bila je na vrhuncu i vječni zagrebački gradonačelnik, koji je prvi i ne posljednji put zaželio zasjesti u fotelju predsjednika na Pantovčaku, otišao je po glasove u Posavinu.

Zima prava bosanska, snijega preko koljena, dočekali su Bandića i ekipu kada su krenuli položiti vijenac na spomenik poginulim hrvatskim braniteljima u mjestu Dubrave. Došlo je i dosta svijeta željnog vidjeti "našeg Milana", ali će belaj ispasti to što su domaćini kasno posuli sol po ledu koji se nahvatao na poplačanoj stazi.

I onda Bandić odlučio skinuti cipele i samo u čarapama i vijencem u rukama nastavio koračati po ledu. Pada jednom, dvaput, ali on ide po svom i viče: "Neka, neka! Daj sviću".

Klečući je na koncu došao do spomenika, ali vijenac je položen.

I Bandićevih 66 godina života i skoro četiri desetljeća u politici obilježeni su usponima i padovima, proklizavanjima i skokovima, pobjedama i porazima, zatvaranjima i oslobađanjima...

Rođenjem nije bio predodređen visinama na koje će se vinuti. Nakon osnovne i srednje škole odabrat će pomalo tipični put za svoje zemljake sa škrte hercegovačke zemlje i otići u Zagreb. Sustav će mu dati mogućnost za studiranje (Fakultet političkih znanosti), diplomu, prvo zaposlenje u Ledu, onda prekomandu na Pešćenicu i mjesto stručno-političkog radnika za ONO i DSZ.

Početak '90-tih vjerojatno je najneizvjesniji period u njegovom životu, sličan mjesecima koji su se spremali, da je poživio, uoči idućih lokalnih izbora. Mogao je prije 41 godinu Bandić lako promijenti stranu, ali on baš u SDP-u vidi političko-tržišnu nišu, na koju su rijetki tipovali.

Iskočio je pored tromog Ivice Račana i ideoloških metuzalema, preuzevši de facto zagrebački SDP kao stranački tajnik. Nakon dvije godine ulazi u Skupštinu i već tada je imao skovan plan pokazati 'purgerima' da ništa nije lošiji od njih, iako nije rođen pod Sljemenom.

Trebalo mu je samo pet godina i da formalno postane prvi čovjek najvećeg hrvatskog grada. Zgreb mu je bio jedini cilj i ekipi s Iblerova trga odgovarao je je sve dok se kao takav nije miješao u 'višu politiku'.

Na vlasti će uživati dvije godine, ali u zimu 2002. godine pijan je skrivio prometnu nesreću, pa još i pokušao podmititi mladog policajca. U njegove cipele uskače Vlasta Pavić, ali Bandić se ne miri s pozicijom drugoga. Partija će mu grijeh oprostiti ubrzo, pa na izborima 2005. opet nosi listu i dobija respektabilnih 40,95 posto glasova.

SDP je tada na koljenima, jer Sanader uvelike vlada i šarmira ZG-čaršiju. Milan ne ratuje s njim, a ima i zaštitu Stjepana Mesića, kojemu zauvrat svojom logistikom u svim mogućim porama, od podzemlja do Kaptola, nosi kampanju. Kao jedini relevntan stranački dužnosnik, što podrazumjeva i prilični budžet, uhljebljuje brojne SDP-ovce od komunalnih poduzeća do kazališta. Bio je dovoljan samo jedan njegov poziv.

Kao od šale potvrdio je novi mandat 2009. jer, realno, protukandidata nije imao. Ali onda puca ljubav sa SDP-om, jer je Bandić objavio kandidaturu za predsjednika RH, iako je službeni kandidat bio Ivo Josipović. Zoran Milanović ga je najurio iz stranke, gubi u drugom krugu, nije mu pomogla ni već opisana scena na koljenima i u čarapama s groblja u Posavini.

Bandić svoj stil vladanja nije mijenjao ni sa SDP-om, ni bez njega. Milanović i ekipa za razliku od Mesića zaboravit će mu što je sve učinio za njih i svojim kanalima u medijima počet ga načinjati jednom za drugom aferom. A nije da ih nije bilo, niti se Bandić baš previše trudio prikriti tragove.

U listopadu 2014. uhićen je zbog niza kaznenih djela, poput pogodovanja, nezakonitog zapošljavanja, krivotvorenja službenih isprava, korištenja službenog automobila u privatne svrhe... Izlazi za mjesec dana uz jamčevinu od 15 milijuna kuna, ali ubrzo opet završava iza rešetaka zbog vršenja utjecaja na svjedoke. Slobodu mu je svojom odlukom konačno donio Ustavni sud.

Tu je Milan Bandić pokazao raskoš cijele svoje mreže, bazirane na ljudima koje je zadužio na ovaj ili onaj način. Znao je kako se gradi partija, pa mu nije bilo teško osnovati ni novu, nazvanu Bandić Milan 365 – Stranka rada i solidarnosti.

S njom je 2017. godine šesti put izabran za gradonačelnika i do nogu potukao upravo SDP, koji predvodio oporbu u metropoli. Ipak, koliko god su ga udarali, nije im uzvraćao, već jednog po jednog otimao saborskog zastupnika, mahom bivše uzdanice Zorana Milanovića, i postajao faktor u nacionalnoj politici, iako je na parlamentarnim izborima, baš kao i predsjedničkim, prolazio prilično loše. Andrej Plenković ga se nije usudio dirati, jer bez njega ni bi do kraja odradio svoj prvi premijerski mandat.

Milan Bandić bio je jedinstvena figura na hrvatskoj političkoj sceni. S njime će na Miroguju biti zakopane brojne tajne, dilovi, poslovi svake vrste.

Neki će ga žaliti, neki neće.

15. studeni 2024 02:39