Sjećate li se ove rečenice ubijenog Hrvata? ‘Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje? Nema leđa jačih od mojih i vaših‘

Odustajem od svih traženja pravde, istine, odustajem od pokušaja da ideale podredim vlastitom životu, odustajem od svega što sam još jučer smatrao nužnim za nekakav dobar početak, ili dobar kraj. Vjerojatno bih odustao i od sebe sama, ali ne mogu. Jer, tko će ostati ako se svi odreknemo sebe i pobjegnemo u svoj strah? Kome ostaviti grad? Tko će mi ga čuvati dok mene ne bude, dok se budem tražio po smetlištima ljudskih duša, dok budem onako sam bez sebe glavinjao, ranjiv i umoran, u vrućici, dok moje oči budu rasle pred osobnim porazom?

Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko će Vukovar iznijeti iz mraka? Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još mladenačkog šaputanja, pridružite se. Netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su još urezana vaša imena, sjenu u kojoj ste istodobno i dali, i primili prvi poljubac - netko je jednostavno sve ukrao jer, kako objasniti da ni Sjene nema? Nema izloga u kojem ste se divili vlastitim radostima, nema kina u kojem ste gledali najtužniji film, vaša je prošlost jednostavno razorena i sada nemate ništa. Morate iznova graditi. Prvo, svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim, svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost. I nemojte biti sami u budućnosti. A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe. Grad - to ste vi.

Zapisao je u opkoljenom Vukovaru ovu Priču o gradu jedan od simbola tog ponosnog hrvatskog grada, Siniša Glavašević.

Posljednji izvještaj Siniše Glavaševića: 

Siniša Glavašević rođen je 4. studenog 1960. godine. Nakon završetka osnovne i srednje škole u rodnom Vukovaru upisao je studij komparativne književnosti i bibliotekarstva na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Nakon završetka školovanja radio je u školama u Lovasu i Borovu Naselju. Kolege iz škole u Borovu Naselju pamte ga kao izvrsnog kolegu punog ideja, od kojih je mnoge i realizirao. Od školske knjižnice, u ono vrijeme, napravio je multimedijski centar. Ta škola danas nosi njegovo ime.

Na Hrvatskom radiju Vukovar zaposlio se najprije kao spiker, a za vrijeme Domovinskog rata bio je njegov urednik te ratni izvjestitelj. Pjesnik u duši, pisao je i lirske priče o Vukovaru, ljudima, životu, o sebi samom, a objavila ih Matica hrvatska sabrane pod naslovom Priče iz Vukovara.

Njegova ratna izvješća bili su glas ranjenog Vukovara u čitavom svijetu, a za njih je bio spreman žrtvovati i život.

- Bilo je strašnih situacija kada smo mislili da se nećemo izvući. Na mjestu gdje je danas vukovarska luka, preko Dunava je bio brisani prostor i kada su automobili prolazili po njima su djelovali snajperi ili su granate počele padati. Jednom smo išli u Borovo Commerce onuda i automobil ispred nas je od detonacije letio i vrtio se u zraku. Ja ne znam kako smo mi kroz taj dim prošli. Niti to ga nije zaustavilo, drugog je dana išao istom rukom. Stalno je govorio da ne želi biti štakor, da se ne želi skrivati - navela je Vesna (Vuković) Orešković, kolegica s Hrvatskog radija Vukovar.

Posljednji rođendan Siniša Glavašević proveo je u vukovarskoj bolnici. Naime, te 1991. ranjen je krhotinom granate na putu u bolnicu gdje je krenuo prikupiti podatke za izvješće. Ubijen je 20. studenoga 1991. na Ovčari gdje su ekshumirani njegovi posmrtni ostaci u veljači 1997. godine., piše Domovinski rat.