‘Slobodna‘ u Beogradu kod susjeda dječaka ubojice: To su krasni ljudi. Ali znala sam mu oca pitati ‘Zašto, Vlado?‘

Na ulaznim vratima zgrade u beogradskom kvartu Vračar na adresi Kraljice Natalije, u kojoj s obitelji živi dječak Kosta K,. stoji natpis jedne obitelji s petog kata upućen novinarima. Pripadnicima sedme sile poručuju kako nemaju komentar osim da svima izražavaju sućut.

Stan u kojem živi obitelj dječaka ubojice nalazi se na trećem katu. Adresa je udaljena svega 500-njak metara od osnovne škole gdje se u srijedu u jutarnjim satima dogodio krvavi pohod 13-godišnjeg Koste u kojem je živote izgubilo osmero djece i zaštitar.

Na vratima stana dječakove obitelji zalijepljene su tri sličice iz animiranih filmova i pločica s prezimenom. Ništa ne daje naslutiti kako je upravo iza tih vrata dječak posljednjih mjesec dana kovao svoj pakleni plan i da je upravo s tog mjesta izašao s oružjem i papirom s imenima vršnjaka koje želi likvidirati.

U stanu je, prema pričama susjeda, sada samo obiteljska prijateljica. Majka i dječakova 10-godišnja sestra odvedene su na sigurnu lokaciju, otac je još uvijek u pritvoru, dok se Kosta nalazi na klinici za neuropsihijatriju.

Prva susjeda obitelji K., koja je s njima išla na ljetovanja, a Kostu voli kao vlastito dijete, gospođa Olivera Leskovac Rojnik, prima nas u svoj stan. Nije nikome dosad davala izjave, a nama je izišla u susret, kaže, jer smo stigli iz Splita.

Dok sjedamo za kauč u prostranom stanu od stotinjak kvadrata, kakvi su svi u ovoj zgradi, pogled s prozora bježi nam prema obližnjem šetalištu na Savi gdje je posljednji put kamera zabilježila kretanje preminulog Splićanina Mateja Periša.

- Kad sam jučer čula što se dogodilo nije mi ni na kraj pameti bilo, ma ni u najcrnjim mislima, da se ovo dogodilo jednoj finoj obitelji. Zove me susjeda, plače, vrišti. Kaže to što si sada čula Kosta je napravio. Bila sam u pidžami, nisam imala snage niti da navučem trenerku i odem tamo do njih - prisjeća se Olivera kojoj unuk ide u istu školu u kojoj se dogodio krvavi masakr.

- Razboljela sam se od tuge i jada. Kostu znam od rođenja. Ma da ga vidite, zgodan je, visok, lijep dečko, pametan, odličan učenik. Natprosječan je u svakom pogledu, na svim školskim natjecanjima je pobjeđivao. Igrao je i košarku. Bio je pomalo šutljiv, ali ni njegovi roditelji nisu ljudi od puno riječi.

Znala sam pitati njegovog oca znajući da idu u tu streljanu: ‘Vlado, pa zar vam nije dosta rata, zašto to oružje imate?‘

Kakvi su Kostini roditelji, pitamo Oliveru?

- Ma krasni, fini, skromni ljudi… Tata je liječnik, radiolog, jedan od naših najpoznatijih doktora, mama je profesorica, predaje biologiju na fakultetu. Zajedno su nam se družila djeca. Ma ništa nije ukazivalo na to da se može dogoditi ovakva tragedija. Tko je tu sad kriv? Možda otac što ga je vodio tamo u tu streljanu i navukao na to? - pita se Olivera.

Sumnja da će se obitelj ikad više vratiti na ovu adresu.

- Nisam sigurna. Ali što se tiče nas stanara oni se mogu sutra vratiti. Mi bismo svi bili uz njih.

I uz Kostu?

- I uz Kostu, odgovara nam.

Unatoč svemu?

- Unatoč svemu ovome. Vjerujte mi. Kako da ga osuđujemo? Znam dijete toliko godina. Stalno se pitam zašto, zašto i zašto? Što se Kosti dogodilo…? Svi se pitamo i svi strahujemo što će sada biti s obitelji. Mi ih zaista svi volimo i toliko su bili dobri prema nama sve ove godine. Pomagali su nam. Kad mi je nešto trebalo u kući uvijek bih zvala Vladu.

Ako Kosta jednom bude na slobodi i vidite ga u zgradi hoćete li strahovati od njega?

- Ja neću! Ja se neću bojati. Ne… - odlučno će gospođa Olivera.

POGLEDAJTE VIDEO:

 

Uspjeli smo razgovarati s još nekoliko susjeda obitelji K. Nitko od njih nije htio pred kameru. No svi se slažu u jednom: ovakvu nezapamćenu tragediju od strane Koste nisu ni u snu zamišljali.

- To je jedna fina obitelj, nezamislivo je što su dočekali. Dječak bi uvijek lijepo pozdravio, ponudio bi se da mi nosi vrećice iz kupovine kad bi me vidio u liftu, u šoku smo svi, što da vam kažem - kaže nam jedan gospodin i dodaje.

- Bio je izuzetno miran, poput djevojčice. Spreman svima pomoći. Do jučer nisam znao da mu je tata imao oružje. Nisam mogao ni zamisliti da je vodio maloga u streljanu. Jučer sam vidio kad ga je policija izvela iz stana, mama je fina ženica. Iznenadilo me zaista sve ovo i suosjećam sa svima - zaključio je jedan od prvih susjeda obitelji K.