Splitska neuropedijatrica dr. Radenka Kuzmanić Šamija: Liječim dječaka kojemu je COVID paralizirao noge! Naoko je bio zdrav, bez ikakvih simptoma; vrućice, prehlade...

Od prvih izvješća iz Kine o infekciji uzrokovanoj SARS-CoV-2 virusom, objavljen je veliki broj studija u vezi s epidemiološkim aspektima COVID-a 19, uključujući kliničke manifestacije bolesti te konačne ishode.

Većina ovih studija usredotočila se na respiratorne komplikacije, no nedavna otkrića istaknula su sistemske učinke virusa, uključujući njegov potencijalni utjecaj na živčani sustav, kaže doc. dr. sc. Radenka Kuzmanić Šamija, pedijatrica-neurologinja, pročelnica Zavoda za dječju endokrinologiju i neurologiju KBC-a Split.

Kod odrasle populacije dosadašnje studije pokazale su da je zahvaćenost živčanog sustava vjerojatnija u težim slučajevima negoli u blažim. Međutim, neurološke manifestacije također su zabilježene kod bolesnika bez tipičnih simptoma COVID-a 19.

– Glavobolja, vrtoglavica, anosmija – gubitak osjeta mirisa, te gubitak osjeta okusa najčešće su simptomi, ali smetnje središnjeg živčanog sustava također uključuju akutnu cerebrovaskularnu bolest, poremećaj svijesti, akutno hemoragijsko nekrotizirajuće oštećenje mozga, encefalitis, epileptičke napadaje, poteškoće hoda, Guillain-Barréov sindrom – navodi doktorica, te pojašnjava kako se neurološki poremećaji manifestiraju kod djece.

Ilustracija iz istanbulske bolnice, gdje se liječe maleni Covid pacijenti

AFP

– Prisutnost neuroloških simptoma u dječjoj populaciji nije česta i patogeneza nije baš potpuno jasna. COVID-19 kod djece se smatra laganom bolešću koja uglavnom prolazi bez simptoma ili uz blaže simptome, i bez trajnih posljedica. Dakle, u usporedbi s odraslom populacijom, neurološke komplikacije kod djece su ipak rijetke.

Većina manifestacija ograničena je na glavobolje i gubitak okusa i/ili mirisa. No postoje slučajevi koji opisuju teže neurološke komplikacije, uključujući encefalitis, epileptičke napadaje i cerebrovaskularni infarkt.

Epileptički napadaji

U literaturi se opisuje pojava epileptičkih napadaja koji se javljaju bez bilo kakvih drugih simptoma COVID-a 19, i traju relativno dugo!?

– Točno. Mogu se prezentirati gubitkom svijesti, devijacijom pogleda u stranu te epileptičkim trzajima cijelog ili dijela tijela.

Nekada napadaji traju vrlo kratko, bez trajnih posljedica, a opisuju se pojedini slučajevi dugotrajnih napadaja, koji traju i više desetaka minuta, uz promjene na mozgu koje se mogu verificirati slikovnim pretragama.

Kako pomoći djetetu u slučaju epileptičkog napadaja?

– U slučaju pojave epileptičkih napadaja potrebno je dijete okrenuti na bok, da se oslobode dišni putevi, te pozvati Hitnu pomoć kako bi se djetetu u zdravstvenoj ustanovi mogla pružiti adekvatna pomoć.

U do sada objavljenim člancima povezuje se i pojava Guillain-Barréova sindroma s COVID-om 19 kod djece. Diljem svijeta vrlo malo je opisanih slučajeva.

Kako se manifestira taj sindrom?

– Guillain-Barréov sindrom, poznat još pod nazivima akutna upalna demijelinizacijska polineuropatija i Landryjeva uzlazna paraliza, rijetka je upalna bolest perifernog živčanog sustava (živci izvan mozga i kralježnične moždine) koju karakterizira nagli nastanak osjećaja utrnulosti, slabosti i često paralize nogu, ruku, mišića za disanje te lica.

Paraliza je uzlaznog tipa, što znači da se širi od prstiju udova prema trupu. Ono što se zna jest da u GBS-u čovjekov vlastiti imunosni sustav počinje napadati organizam – autoimunost.

Pretpostavka je da kad se organizam bori protiv neke infekcije, dijelovi bakterija ili virusa podsjećaju na živčane stanice, stoga imunosni sustav počinje stvarati protutijela i na zdrave živčane stanice.

Simptomi mogu varirati od blagih, poput prolazne slabosti, do vrlo teških, poput paralize kada oboljeli ne može ni disati samostalno. Kod većine oboljelih, vrhunac slabosti razvije se u prva dva do tri tjedna od početka simptoma da bi se bolest zatim stabilizirala na toj razini i trajala danima, tjednima ili čak mjesecima.

Oporavak je dugotrajan i može ostaviti trajne posljedice.

Od GBS-a može oboljeti bilo tko, neovisno o dobi i spolu, iako se češće javlja kod odraslih i starijih osoba, a procjenjuje se da pogađa jednu osobu na 100 tisuća svake godine. Primjenom odgovarajuće terapije dolazi gotovo do potpunog oporavka.

Vojko Bašić/Cropix

Nažalost, u situacijama kada dijagnoza nije postavljena pravovremeno, kao što je slučaj s mojim malim pacijentom, usprkos liječenju nemamo odgovarajući rezultat.

Slučaj 11-godišnjeg dječaka

Možete li opisati tijek bolesti tog dječaka?

– Jedanaestogodišnji dječak naoko pun zdravlja, bez ikakvih simptoma vrućice, glavobolje, prehlade tijekom nekoliko tjedana postepeno je razvio slabost donjih ekstremiteta, sve je teže ustajao iz čučnja i postao sve slabije pokretljiv i nespretniji.

Hod mu je postao sve otežaniji tijekom sljedećih nekoliko tjedana i postepeno se razvila paraliza donjih udova.

S tim simptomima, već kada je bolest uzela maha, prvi put je došao u moju neuropedijatrijsku ambulantu. Prepoznala sam da se radi o Guillain-Barréovom sindromu pa je odmah započeto liječenje imunoglobulinima i potom plazmaferezom, izmjenom plazme – tekućeg dijela krvi od krvnih stanica, čime se mogu odbaciti određena protutijela usmjerena protiv vlastitog organizma.

Istodobno imunoglobulini sadrže zdrava protutijela od donora krvi i mogu blokirati štetna protutijela koja se stvaraju u GBS-u.

Guillain-Barréov sindrom se javlja u pravilu nekoliko tjedana nakon preboljele, najčešće banalne infekcije, gornjih dišnih puteva ili probavnog sustava. Brojni virusi mogu biti okidači za razvoj tog sindroma, poput virusa gripe, citomegalovirusa, Epstein-Barrova virusa itd.

Međutim, roditelji i dijete se nisu mogli prisjetiti da je dječak bio bolestan.

PCR testiranjem na SARS-CoV-2, dokazali smo da je dječak prebolio COVID-19 bez ikakvih simptoma u tijeku akutne faze, ali je, nažalost, razvio teške neurološke post-COVID komplikacije. Liječenje nije još završeno i za sada je oporavak vrlo spor, ali se nadam da će ipak na kraju biti uspješan.

Uspjeh liječenja bio bi sigurniji da je u bolnicu došao odmah pri prvim kliničkim znakovima slabosti mišića. Ovaj slučaj nas upućuje na sve širi opseg kliničke prezentacije COVID-a 19 i s njim povezanih komplikacija.

Stoga kliničari moraju imati stalno visoku razinu sumnje na COVID-19 kod svih pacijenata primljenih u bolnicu, posebno kod bolesnika s neobjašnjivim simptomima.

Obvezno testiranje

Mislite li da bi se i djeca trebala češće testirati, pogotovu što za sada nije odobreno cjepivo za dječju populaciju?

– Djeca s neobjašnjivim neurološkim procesom, neobjašnjivim neurološkim simptomima trebaju obvezno biti testirana na SARS-CoV-2. U slučaju negativnog testa potrebna su i ponovljena PCR testiranja ili ispitivanja antitijela zbog nesavršene osjetljivosti PCR testiranja na SARS-CoV-2.

Naime, ako se COVID-19 ne dijagnosticira pravovremeno, propustit će se prilika za antivirusno liječenje, a za bolničko osoblje povećat će se rizik od izloženosti i infekcije.

Nedavno je opisan slučaj novorođenčeta koje se zarazilo tijekom poroda od COVID pozitivne majke. Koliki je rizik i učestalost takve infekcije?

– Postoje podaci iz literature o vertikalnom prijenosu SARS-CoV-2 virusa koji se može dogoditi pred kraj trudnoće i imati neurološke komplikacije kod novorođenčeta.

Djeca s neobjašnjivim neurološkim procesom, neobjašnjivim neurološkim simptomima trebaju obvezno biti testirana na SARS-CoV-2

AFP

Posljedice infekcije SARS-CoV-2 virusom i njegov utjecaj na fetus tijekom prvog i drugog tromjesečja trudnoće još nisu dovoljno istraženi.

Kolika je učestalost fetalnih i novorođenačkih infekcija nije poznata, ali u rijetkim, opisanim slučajevima iz literature vidljivo je da djeca mogu biti respiratorno ugrožena, a time i životno.

Jesu li djeca koja boluju od kroničnih neuroloških bolesti podložnija infekciji koronavirusom? Imate li više komplikacija kod svojih malih pacijenata otkako je počela epidemija?

– Djeci koja boluju od kroničnih neuroloških bolesti treba posvetiti osobitu pažnju. Naime, djeca s već postojećim neurološkim bolestima, kao što su cerebralna paraliza, neuromišićne i druge neurodegenerativne bolesti, ranjivija su na teške komplikacije kod COVID-a 19, pa stoga treba voditi posebnu brigu o toj djeci kako bi se spriječili loši ishodi.

Moji kronični, teško bolesni pacijenti za sada nisu imali COVID-19, eventualno nekoliko njih s blagim simptomima bolesti. Međutim, moramo znati da na njih roditelji izuzetno paze i izbjegavaju situacije u kojima bi se mogli zaraziti. Na učestalost i težinu COVID-19 infekcije utječe aktivnost tzv. ACE receptora.

Činjenica je, da je ekspresija ACE2 receptora u sluznici nosa u djece manje izražena, pa je to možda uzrok da je dječja populacija manje podložna neurološkim manifestacijama.

Za pedijatre i dječje neurologe ovaj znanstveni podatak je ohrabrujući, ali potrebno je mnogo toga razumjeti o patogenom ponašanju SARS-CoV-2 virusa kod djece.

Bez obzira na to što djeca imaju manje tešku kliničku sliku i rjeđe post-COVID komplikacije potreban je oprez, i roditelja i njihovih liječnika, te treba ozbiljno shvatiti bilo koji nejasan simptom kod djece kako bi im mogli pružiti odgovarajuće liječenje i spriječiti trajna oštećenja organizma.