Nasilje nad ženama društvo kao da ne smatra dovoljno traumatičnim za žrtvu, pa vrlo često vole slovima koje istipkaju u komentarima na takvu vijest, dodatno posoliti ranu žene koju vrlo vjerojatno ni ne poznaju, i koja u njihovim očima nije žrtva već - sudionik u zločinu, a njezin je najveći grijeh taj što je odlučila trpjeti te što nije odmah otišla.
Komentari poput "Sama je tražila, što je s njim!" ili primjerice "Nije njoj bilo loše čim je ona s njim ostala toliko dugo" sraman su i čest primjer očitovanja moralnog i društvenog kanibalizma.
Zamršenu vezu između potlačenog i tlačitelja teško je pojmiti ukoliko se na mjestu žrtve nikad nismo našli, stoga i ne čudi, premda ipak žalosti, količina nerazumijevanja i osude usmjerena ka ženi koja doživi nasilje i u javnost istupi i otvoreno priča o istom, posebice upućena od istog spola.
Psihijatar dr. Ivan Urlić odgovora nam na pitanje zašto žene, zbog čega one koje za muškarca nisu vezane djecom, ili neimaštinom, ipak ne mogu otići od nasilnika?
Kakav je psihološki profil žena koje završe u dugotrajnim ljubavnim odnosima s muškarcima zlostavljačima?
- Pitanje je što nekoga privlači u drugoj osobi, a to je pitanje individualno.. Postoje barem dvije skupine razloga, jedan je razlog struktura ličnosti i karakteristike ljubavnog odnosa, što je uključeno u to, postoji li određena privlačnost koja čini da se lakše pretrpi ono što nije ugodno, erotska privlačnost, a muškarac koji ispoljava pomalo narcisoidne karakteristike, doima se idealan, kao iz starih epova - muškarac koji barata oružjem, a tu su i žene koje vole da ih netko osvoji i podčini, i kažemo zapravo da pored zavođenja postoji i osvajanje, kad se u tim partnerskim odnosima krene u završno uspostavljanje odnosa, s neke strane odnos koji je neizvjestan, a koji je već stvorio naviku, poput ovisnosti o adrenalinu.
Racionalizacija se pojavljuje kao drugi razlog- ja ću sve pretrpjeti za volju obitelji i volju djece, ne mogu se zamisliti sama, a treba mi zaštita, ta zaštita ima cijenu, otrpjet ću divljaštvo, nasilništvo, alkoholizam, nevjernosti i sl.
Žene koje su u djetinjstvu imale oca zlostavljača, hoće li podsvjesno tražiti zlostavljača?
- Činjenica je da naš identitet ljudski u početku imitativan, ako je muška figura roditeljska izrazito nasilna onda je zapravo dilema postavljena pred djecu, ili ću ja biti kao otac pa ću postizati ono što želim kroz takav nasilni način i onda će roditelji biti moji uzori, ili ću to osuđivati, neću to podnositi, trpjeti ću zbog toga, što uključuje osudu roditeljskog ponašanja. No to ipak ostavlja trag na podsvjesnoj razini. Svako dijete sljedeće generacije nema snagu ili pamet da se odvoji od nasilnog roditelja i da odvoji ono što je dobro u takvoj obitelji od onog što je loše, zato je vrlo čest slučaj da žena čiji je otac bio nasilnik, cijelog života upada u ljubavne odnose s muškarcima koji imaju slične karakterne osobine njezinog oca. S druge strane, neke će birati potpuno drukčiji profil muškarca od nasilna oca ako uspiju osuditi roditelja radi kojega trpe bez obzira je li riječ o karakternim osobinama ili o navikama roditelja poput alkoholizma ili kockanja, onda se takva djeca često starmali, pre rano preuzimaju odgovornost za svoje ponašanje i razmišljanje jer se ne mogu osloniti na pouzdanu zaštitu i poticaj od strane roditelja, na jedan način opet ranjivi u ljubavnim odnosima koje ostvare.
Zbog čega ženama treba dosta vremena da izađu iz takvih odnosa, što ih "kao prikovanima" drži za nasilnika?
- Ako se već jedna osoba upusti u takav tip odnosa, sadomazohističkog karaktera, znači da nosi u sebi karakteristike takve psihičke strukture koja pronalazi određeno zadovoljstvo u potlačenosti, ili racionalizira ili idealizira - takav muškarac, pretjerano čvrst za njih je zavodnik, idealan Kazanova, šarmantan, one ne mogu odoljeti a to ima svoju cijenu. Naravno, ni jedan nasilnik nije od početka nasilan, tu svoju stranu skriva, i kad je već prošlo neko vrijeme a žena stvorila emocije, vrlo se teško od takvog čovjeka odmaknuti, a posebno što su jako manipulativni - učestao obrazac takvih odnosa je nasilništvo, zatim isprike i obećanja, grižnja savjest koju nakon kratkog vremena opet zamjeni nasilje.