Iščekivane relaksacije mjera za sportaše ipak nisu donijele velike promjene koje se od 1. veljače odnose tek na veće mogućnosti treniranja na otvorenom.
Svi treninzi i natjecanja, osim za klubove koji se natječu u ekipnim sportovima u prvom i drugom rangu natjecanja u seniorskoj konkurenciji i u prvom rangu natjecanja kod juniora, te za sportaše prve, druge i treće kategorije u individualnim sportovima - zabranjeni su.
Osim sportaša koji ne spadaju u navedene kategorije, tisuće školske djece ne mogu trenirati čak ni sportove u kojima nema nikakvog kontakta.
Puni razumijevanja, nimalo ljutiti, ali duboko razočarani odlukama stožera su i treneri naših proslavljenih klubova kojima, kako kažu, ne preostaje ništa osim čekanja i istiskivanja posljednjih doza optimizma pokušavajući prebroditi situaciju koju nazivaju katastrofalnom.
U rukometnoj Akademiji Metličić i Balić u Splitu rad je dopušten samo ekipi koja igra drugu ligu, mlađi uzrasti ne mogu trenirati. Petar Metličić ispred rukometnog kluba kaže kako se nadao da će treniranje biti dopušteno svima.
- Teško je, ali iz ove kože ne možemo. Djeca su najzakinutija u svim segmentima, od škole do treninga, nešto trče oko Marjana, ali sve je to improvizacija. Epidemiološka situacija nije toliko loša, kod nas u klubu nikako nismo imali problema vezano uz broj zaraženih pa smo prije donošenja odluke stožera bili optimistični.
Imamo veliki broj djece u mlađim kategorijama, pokušali smo ih animirati dok je vrijeme bilo povoljnije. Treneri s njima idu na Marjan, ali vremenske prilike ne dopuštaju niti normalno treniranje na otvorenom. Voljeli bismo kad bi djeca mogla trenirati u klubu. Valjda će u idućim mjesecima biti bolje - rezignirano nam je kazao Metličić.
I u gimnastičarskom klubu Marjan treniraju samo najviše rangirani sportaši, svi ostali rade u nenormalnim uvjetima, objašnjava Deni Borozan, predsjednica kluba.
- Teško je i bojim se da ćemo morati početi ispočetka. Nezamislivo je nastaviti raditi na ovakav način. Trudimo se održavati treninge online, izmišljamo motivaciju da nam djeca ostanu fit i lakše se vrate u dvoranu. Već drugi mjesec prolazi i mi pucamo po šavovima.
Puno stručniji ljudi od nas su donosili ove odluke i želim vjerovati da znaju što rade, ali uz nemogućnost treniranja, težak je i nedostatak prirodne socijalizacije, nameće nam se jedan ludi način života. Ne znam tko se u ovome može snaći bez posljedica.
Borozan navodi kako je roditeljima u ovim okolnostima jako teško, a svoju zabrinutost iznosi i kao roditelj i kao sportski djelatnik kluba s brojnim članstvom u kojem kako navodi, imaju i velike prostore u kojima je moguće poštovati epidemiološke mjere.
- Ne mogu kriviti ni Stožer ni Vladu, mi se online hrabrimo i bodrimo, čekamo sunce i bolja vremena - navodi Borozan dijeleći tračak optimizma.
Solinski košarkaški juniori treniraju, ostali uzrasti ne. Hrvoje Oršulić, trener KK Solin ističe kako je košarkaški savez upućivao dopise prema Vladi i Stožeru no to nije urodilo nikakvim plodom. Jedini odgovor je - strpite se.
- Razočarani smo. Nema liga, nema natjecanja, djeca gube interes. U godinu dana trenirali smo svega par mjeseci pa je razina na kojoj radimo zbilja pala na niske grane. Djecu i sport nitko ne spominje, a za njihovo mentalno i fizičko zdravlje trening je veoma bitan.
U sportskom razvoju izgubljene su gotovo tri sezone koje se ne mogu vratiti pa je cijelom sustavu nastala rupa. Nezadovoljni su i roditelji, čekali su informacije stožera kao "zapete puške", a mi unutar onoga što nam je dozvoljeno možemo učiniti jako malo. Teško je igrati košarku online - ističe Oršulić koji smatra da se sport ne može staviti u isti koš s ostalim djelatnostima.
- Razumijemo okolnosti, ali ako djeca mogu u školu, mogu se i baviti sportom, poštivajući mjere - zaključuje.
Karataši iz kluba Sokol dijele sudbinu brojnih klubova. Imaju problem s mlađim uzrastima, a trenutno redovito trenirati može samo naš osvajač dviju europskih medalja Zvonimir Živković, te Lea Vukoja, osvajačica jedinog europskog prvenstva koje se prošle godine uspješno održalo u Budimpešti prije zatvaranja. Slaven Mikelić iz Sokola ne krije razočaranje ovim mjerama.
- Mlađi uzrasti i kadeti ne vježbaju. Očekivali smo otvaranje, krajem veljače su se trebale održati kvalifikacije za državno prvenstvo, već smo trebali raditi na specifičnoj pripremi, mi smo kontaktni dvoranski sport, a vani je hladno.
I oni u iščekivanju ljepšeg vremena pokušavaju biti kreativni. Treneri koji rade s mlađim kategorijama s klincima koji su osvajači medalja održavaju online treninge, a to je samo tehnika, ističe Mikelić i dodaje kako je sve što trenutno mogu izvoditi improvizacija koja će značajno utjecati na pad forme.
- Najveći problem je odustajanje djece, a to će se osjetiti u idućim godinama jer ćemo imati lošiju selekciju.
Već smo na državnom prvenstvu u listopadu i studenom osjetili da je broj sudionika u padu, što je slučaj i u ostalim sportovima. Klubovi loše rade, djeca su izvan forme - zaključuje Mikelić.
Ante Mašković iz PK Jadran smatra kako do zatvaranja klubova nije ni trebalo doći, ne samo u plivanju nego i u ostalim sportovima. Plivačima je posljednjom relaksacijom mjera dozvoljena veća razina aktivnosti. Mašković navodi kako je tomu u velikoj mjeri doprinos dao znanstveni rada koji je u Americi napravljen na neuobičajeno velikom uzorku, obuhvatio je 212 tisuća plivača, a prisutnost broja zaraženih bila je gotovo nepostojeća.
Kad su mjere bile najstrože i kad su smjele trenirati samo tri najviše kategorije sportaša na cijelom bazenskom kompleksu Jadrana na četiri bazena plivalo je svega desetak sportaša. Mašković ističe kako s kolegama trenerima dijeli ogorčenje nad cjelokupnom situacijom.
- Djeca su zatvorena, nije im se omogućilo bavljenje bilo kakvim treningom, a i učitelji u školama su na sto muka kako održavati tjelesni odgoj. Mi bismo s treninzima trebali započeti od idućeg tjedna, i roditelji i djeca su nestrpljivi.
Mašković drži kako određene mjere jesu nužne, ali da brojke govore da je zaraza među djecom gotovo nikakva, stoga smatra da sport nije trebalo onemogućiti u ovolikoj mjeri jer je on nužan i gradi imunitet. Nadalje, ističe kako su u ovoj situaciji doktori i znanstvenici trebali poentirati na sasvim drugačiji način od učinjenog i govoriti o prirodnom imunitetu.
- Umjesto da su u ovoj situaciji doktori djeci rekli da jedu zdravo, da se bave sportom, da manje borave pred televizijom i mobitelom i da grade imunitet kako se ne bi zarazili, mi slušamo samo o maskama i socijalnoj distanci. Nisam protiv toga za ciljanu skupinu, ali djeca koja jedu svakako i ne bave se sportom također ugrožavaju svoje zdravlje, doktori su ovoj situaciji trebali poentirati.
Naša djeca se trebaju "zaraziti" sportom, govori Mašković upućujući apel svima:
- Nek' se djeca bave sportom i neka budu ovisna o pokretu, ne mobitelima i zatvorenom prostoru, a ove mjere su se mogle i morale bolje usmjeriti - prema onima kojima je to nužno.