- Nemojte zamjeriti ako na trenutke budem dezorijentiran jer sam još uvijek u šoku. U početku sam mislio da se radi samo o borbi za 104 metra kvadratna zemljišta koje žele oteti od parcele na kojoj je izgrađena kuća. Otkako sam vidio je Grad Sinj mome bratu Šimunu, 33-godišnjem stopostotnom invalidu s Down sindromom, oteo i kuću ne mogu doći sebi. Pitam se kakvi su to ljudi i što su sve u stanju napraviti – riječi su kojima nas je u montažnoj prizemnoj kući na adresi A.K.Matasa 12 u Sinju dočekao profesor Zoran Samardžić, brat i zakonski skrbnik 33-godišnjeg Šimuna Samardžića.
Kuća i dio parcele za sada su Šimunu Samardžiću oteti na papiru. Tko može jamčiti da već sutra, ako bi došli u priliku, toga stopostotnog invalida ne bi izbacili na ulicu? Kada se sasluša priča, prisnažena dokumentima, čovjek mora ponoviti onu Mladena Delića: "Ljudi moji, je li to moguće?".
Je li moguće da je Grad Sinj proveo postupak legalizacije kuće stopostotnog invalida Šimuna Samardžića, osobe bez poslovne sposobnosti, sve kako bi na osnovu otimačine kuće mogao od parcele na kojoj je izgrađena otkinuti 104 metra kvadratna i ustupiti je susjedu koji je svoju kuću izgradio uz sami rub Samardžićeve parcele?
Pažljivo listajući dokumente uvjerili smo se da je moguće. Da su pojedinac ili, vjerojatnije, udružena skupina u tajnosti proveli pakleni plan i radi otimačine kuće osobi iz najranjivije skupine proveli postupak legalizacije Samardžićeve kuće iako je ona 1984. godine imala pravovaljanu građevinsku, a od 1985. godine ima i uporabnu dozvolu.
Tko je umiješan u ovo neupitno kazneno djelo, tko su izvršitelji i tko iza svega stoji i s kojim interesom, morali bi otkriti istražni organi hrvatske države, po svemu sudeći oni iz USKOK-a. U kući Samardžićevih zatekli smo Šimuna i njegova brata Zorana koji je započeo priču pri čemu nam je svaku tvrdnju potkrijepio dokumentima.
Evo Zoranove priče.
- Moji pokojni roditelji, majka Anđelka i otac Šimun, imali su devetoro djece. Otac je bio zaposlenik Skupštine općine Sinj i potom od 1993. godine do smrti 2008. godine Grada Sinja, kao jednog od slijednika bivše općine. Općina Sinj odlučila je 1984. godine našoj obitelji izgraditi montažnu kuću "Marles". Na zahtjev Stručne službe Skupštine općine Sinj tadašnji Općinski sekretarijat za privredu – Odsjek za komunalne poslove, urbanizam, građevinarstvo i zaštitu okoliša 18. rujna 1984. godine izdao je građevinsku dozvolu za izgradnju navedene montažne kuće i to na čestici zemljišta 1358/23 K.O.Sinj površine 483 metra kvadratna. Kuća je u potpunosti završena za manje od godinu dana pa isti općinski Odjel 16. listopada 1985. godine izdaje uporabnu dozvolu. Obitelj je uselila. Do tada smo živjeli u dvosobnom stanu. Sve je bilo na opće zadovoljstvo dok naš susjed 1989. godine nije između svoje i naše parcele napravio betonski zid, govori Samardžić.
- Otac nije mogao reagirati jer je on bio samo nositelj stanarskog prava, a zemljište je bilo općinsko – kaže Zoran i nastavlja: Poslije demokratskih promjena naš pokojni otac je, kao i drugi nositelji stanarskog prava, s Gradom Sinjem sklopio kupoprodajni ugovor za otkup kuće-stana na obročnu otplatu. Kada je 1998. godine otac umro jedina imovina iza njega bila je ova kuća. Mi djeca njegovi nasljednici jednoglasno smo odlučili da kuća pripadne u vlasništvo našemu bratu Šimunu, osobi s Down sindromom i teškim invaliditetom. Nastavili smo s obročnom otplatom, čak ubrzano, pa je kuća s parcelom na kojoj je izgrađena i koja joj po zakonu pripada 2015. godine bila u potpunosti otplaćena. O tomu sam od Grada Sinja dobio potvrdu, zapravo tabularnu izjavu ovjerenu kod javnog bilježnika, s kojom sam u Šimunovo ime u zemljišno-knjižnom odjelu Općinskog suda Split – Stalne službe u Sinju brisao do tada upisano založno pravo Grada. Od toga trenutka moj brat Šimun Samardžić pok. Šimuna postao je vlasnik kuće i čestice zemljišta 1358/23 u cijelosti, bez ikakvih tereta. Još je od formalnosti ostalo provesti sjedinjenje kuće i parcele. Taj postupak pokrenuo sam u Šimunovo ime još 2011. godine, ali zbog poznate (ne)učinkovitosti hrvatskog pravosuđa postupak je još uvijek na čekanju, kaže Samardžić.
Upravo u toj činjenici, da kuća nije bila upisana u gruntovnici, da nije bila sjedinjena s parcelom, muljatori u sinjskoj gradskoj vlasti, u suradnji s cijelom kriminalnom mrežom, vidjeli su priliku za provesti spomenutu otimačinu. Pa su za kuću Samardžićevih koja je, ponavljamo, imala urednu i pravovaljanu građevinsku i uporabnu dozvolu, pokrenuli postupak legalizacije uvlačeći u ovu kriminalnu prljavštinu i državne službe.
U sinjskoj gruntovnici 16. siječnja 2019. godine napravili su pod brojem Z-1692/2019. Zabilježbu slijedećeg sadržaja: "Na temelju članka 149.stavka 1. Zakona o gradnji ("Narodne novine" broj 153/13) zabilježuje se da je za evidentiranje građevine na č.zem.1358/23, u katastarskom operatu priloženo Rješenje o izvedenom stanju izdano od SDŽ, Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Ispostava Sinj, Klasa: UP/I-361-02/13-07/19, Urbroj:2181/1-11-05-17-25 od 27. siječnja 2017. godine. Istoga dana u istoj gruntovnici pod istim brojem (Z-1692/2019) zaprimili su: "CIJEPANJE, PRIJAVNI LIST KLASA:932-06/18-02/257 UR.BR.541-26-03/6-18-2 18.12.2018. i promjena izgrađenosti na č.zem. 1358/23 – neplodno površine 483 m2, upisane u AI,Z.U.3105, u č.zem. 1358/23 – stambena zgrada (kuća) površine 128 m2, dvorište površine 251 m2 i č.zem. 1358/28 – zemljište pod građevinom površine 14 m2, dvorište površine 97 m2."
Ovom operacijom koju su proveli za sada nepoznati gradski službenici, uz pomoć dijela kolega iz državnih službi, Šimun Samardžić pok. Šimuna ostao je bez svoje kuće, a uz to mu je od parcele na kojoj je kuća, a koja je od 2015. godine u njegovu stopostotnom vlasništvu, otkinuto 104 m2.
- Iako mi jedan brat radi u sinjskoj gradskoj upravi, zajedno s onima koji su ovu otimačinu proveli, kriminalci su sve radili u najvećoj tajnosti tako da smo za sve sasvim slučajno saznali pregledavajući e-spis u gruntovnici. Sve je kulminiralo ovaj tjedan. Kada sam išao tražiti, odbili su mi izdati potvrdu da je Šimun 2015. godine otplatio kuću-stan na rate, što su mi 2015. godine bili izdali, a što sam ja kao tabularnu izjavu predao u gruntovnicu radi Šimunove uknjižbe kao vlasnika. Znajući što je u međuvremenu provedeno u gruntovnici ja sam od ponedjeljka počeo nosati dva transparenta, govori Samardžić.
- Na jednom sam napisao: 'Grad Sinj krade zemlju stopostotnom invalidu', a na drugi: 'Kakav čovjek moraš biti da kradeš od stopostotnog invalida?'. Ovaj drugi transparent jedan dan je na sebi nosio Šimun, kazuje Šimunov brat i skrbnik Zoran.
U susjedstvu Samardžićevih posljednuh desetak dana oživjelo je gradilište. Zida se potkrovlje i priprema krov, a krenuli su i uređivati okoliš.
- Doveli su bager i počeli čupati raslinje. Kod kuće se zatekla sestra Milica. Ona je stala pred bager i kazala da je to zemlja njenog brata Šimuna. Ubrzo, za desetak minuta, i ja sam došao i sjeo na zemljište ispred bagera. Tada su prestali i premjestili bager s druge strane kuće. Shvatio sam da pravo moga brata Šimuna mogu zaštititi samo izlaskom u javnost. Hvala Slobodnoj Dalmaciji. Vi ste prvi koji ste došli – zaključuje Samardžić odlučan da vlasništvo svoga nemoćnog brata Šimuna zaštiti po svaku cijenu.