Stvari iz stana jednog od najvećih hrvatskih umjetnika završile na ulici u hrpi za odvoz otpada!

Na više informativnih platformi pojavila se vijest da je dio ostavštine Vladimira Dodiga Trokuta, jednog od najznačajnijih hrvatskih umjetnika druge polovice 20. stoljeća, bačena na ulicu u sklopu odvoza glomaznog otpada.

Fotograf Jutarnjeg i sam je zabilježio gomilu starog namještaja i predmeta koja se u četvrtak još nalazila ispred zgrade u Bulićevoj ulici 6 u Zagrebu, gdje je umjetnik stanovao.

Šokantnu tvrdnju provjerili smo kod odvjetnika Silvije Hraste, koji je bio Trokutov mecena te kolekcionar njegovih djela. Hraste nam je rekao da na smeću, međutim, nije završilo ništa bitno, te da su sve stvari iz autorskog opusa poznatog umjetnika sigurno zbrinute i trenutno se selekcioniraju.

Objasnio nam je da se nedavno raščišćavao stan u Bulićevoj ulici u kojoj je Trokut živio i imao svojevrsni izložbeni prostor te držao u njemu osobito bitne radove, a koji mu je iznajmljivala jedna gospođa. Nakon provedene ostavinske rasprave ona je željela da joj se stan vrati, a Trokutov sin Mislav Dodig odlučio je da mu neke stvari ne trebaju te ih je izbacio na ulicu.
Dodig je, podsjetimo, preminuo prije dvije godine u 70. godini života.

Godinu dana nakon njegove smrti na zagrebačkom je Općinskom sudu donesena nepravomoćna odluka o tome kome pripada njegova ostavština. Svoju imovinu ostavio je po nasljednom pravu, a ne oporučno, sinu Mislavu Dodigu. No, još 1995. vlastoručno je napisao i dvije oporuke kojima se pobrinuo za važne mu ljude s kojima nije bio u srodstvu.

Mislav Dodig i izvršitelj oporuke Silvije Hraste, dugogodišnji Trokutov odvjetnik i prijatelj, osnovali su Antimuzej, ono što je Trokut desetljećima priželjkivao. Skupa s odvjetnikom Ivom Šućurom osnovali su Zakladu Vladimir Dodig Trokut.

Trokut je autor više od 700 izložaka, događanja, performansa i instalacija, kabineta radoznalosti, živih kazališta i monodrama. Najpoznatiji je kao kreator koncepta Antimuzeja, goleme zbirke pronađenih svakodnevnih objekata koje je prikupljao protekla četiri desetljeća, a kojih je sada više od 500 tisuća. Koncept Antimuzeja postao je poznat diljem svijeta i izložen je u dijelovima u Zagrebu, Rijeci, Ljubljani, Italiji, Austriji i Njemačkoj. Stvorio je i Otvoreni muzej, Ratni muzej, Muzej svakodnevice i Muzej bez zidova...

Trokut je poznavao mnoge slavne umjetnike kao što su Joseph Beuys, John Cage, Nam June Paik i surađivao s njima. Osnivač je i voditelj brojnih formalnih i neformalnih skupina: Frakcija grupa Crvenog Peristila, 3i, Grupa 30, Manifest 72, Grupa A,B,C,D,E, Grupa atributivne participacije.

Za vrijeme ostavinske rasprave više je ljudi dolazilo i podnosilo zahtjeve za povrat njihovih radova koje su verbalnim dogovorom ostavili kod Trokuta. U njegovoj ostavštini je, među ostalim, “Sveta obitelj” Henrija Matissea, pohranjena u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti, u tamošnjoj Strossmayerovoj galeriji starih majstora.

Na istom su mjestu iz te zbirke pohranjene i tapiserije “Božji grob” te “Oplakivanje”, potom ulje na drvu grčkog majstora iz 16. stoljeća pod nazivom “Krist sa serafinima, Evanđelistima, Bogorodica i Ivan i četrnaest prizora iz Kristova života”. Tamo je i “Bogorodica s djetetom” te “Krist Pantokrator”, dva ulja na drvu Vojvođanske škole iz 18. stoljeća te više kutija, sanduka i paketa sa nespecifičnom građom pohranjenih u Strossmayerovoj galeriji starih majstora.