Koliko dugo traje postupak između Severine Vučković i Milana Popovića kojim rješavaju pitanje skrbništva nad svojim maloljetnim djetetom? Kada znamo da je parnica pokrenuta 2013. godine, jedini odgovor na naše pitanje je: nepodnošljivo drugo.
Pogotovo je gorak okus u svjetlu recentnih zbivanja i mjera upozorenja kojima naši suci traže veće plaće. Situacija u kojoj bezuspješno više od 11 godina odlučuju o sudbini djeteta ni u kom slučaju im ne ide u prilog.
Više je nego poražavajuće što postupak još uvijek nije okončan pravomoćnom odlukom ili da budemo precizni, okončan je pravorijekom koji je ukinut zahtjevom za reviziju. Vrhovni sud prihvatio je zahtjev, ukinuo drugostupanjsku presudu Županijskog suda u Splitu, kojem je vratio spis i naložio ponovno odlučivanje.
U prvoj rečenici svoje odluke napisali su da su Severina Vučković i Milan Popović “dužni roditeljsku skrb obavljati sporazumno, zajednički i ravnopravno”. Na žalost djece čiji roditelji prolaze konfliktan razvod i pitanje skrbništva rješavaju na sudu, radi se o nedostižnom idealu.
Dijete Severine Vučković i Milana Popovića tek je jedno u nizu onih o kojima sudovi odlučuju godinama u mučnim i iscrpljujućim postupcima. Prisjetimo se slučaja majke iz Splita koja se otvorenim pismom obratila premijeru Andreju Plenkoviću, kao dugogodišnja žrtva obiteljskog nasilja.
Osim fizičkog zlostavljanja, prolazila je psihičku torturu konstantnih prijava bivšeg partnera. Posljedica svega je bile da je godinu i pol dana bila odvojena od svog djeteta s kojim se ponovno susrela tek nakon sudske ovrhe, a zatim je postala žrtva institucionalnog nasilja kada je prvo sudsko ročište zakazano nakon tri godine.
- Nedopustivo je da u jednoj uređenoj europskoj državi, u 21. stoljeću, kada u 2018. godini prijavite obiteljsko nasilje, a za to ste hrabrost skupljali godinama, te prijavite povredu djetetovih prava i niz drugih kaznenih djela, prvo ročište vam zakažu u 12. mjesecu 2021., a drugo u 4. mjesecu 2022. godine.
Za to vrijeme i žrtve i nasilnici žive svoje živote i ne događa se ništa značajno što bi žrtvi olakšalo situaciju, osim što joj se agonija, strah i neizvjesnost produžavaju unedogled. Dakle, dok jedni odsjedaju po najskupljim hotelima, ekskluzivnim restoranima, česti su posjetitelji važnih događaja u ovoj zemlji, druže se s profesionalnim sportašima, političarima, drugima se život pretvara u pakao.
Nebrojene dane, mjesece i godine provodite obilazeći policijske postaje, CZSS, raznorazne urede, ali vrijeme vam ne ide u prilog. Trošite se do iznemoglosti, ispunjavate hrpe papira, ponavljate unedogled, ali unedogled! - sve što ste prošli svaki put svakome ispočetka - navela je tada Splićanja, a njene riječi su preslik onoga što prolaze i druge majke.
No, nisu samo majke žrtve sustava i iscrpljujućih sudskih postupaka pa nam je o tome govorio i 46-godišnji otac iz Splita kojemu sud nije bio u stanju osigurati normalne susrete sa sinom.
- Nisam želio odustati u borbi za svog sina, ne želim se prepustiti očaju iako nisam imao susret s njim šest godina unatoč pravomoćnim presudama prema kojima imam pravo viđati ga najmanje dva puta tjedno. Imam i dva rješenja o ovrsi, koja mu daju za pravo da vidi svog sina, ali nisam imao srca traumatizirati dijete - kazao je.
Otac je podnio tužbu ustavnom sudu, a nakon toga je išao i na Europski sud za ljudska prava. Ni jedan ni drugu mi nisu pomogli. Da napomenemo, otac nikada nije bio prijavljen zbog zlostavljanja ni djeteta ni majke.
No, defektolog s Državnog odvjetništva je zaključio kako oba roditelja nisu uspjeli razriješiti partnerski odnos, što se od prvog dana na najgori mogući način reflektira na dijete.
U obranu splitskog suda u slučaju Severine Vučković i Milana Popovića možemo samo navesti da su možda smatrali kako se na njihovu odluku neće nitko žaliti pošto su roditelji dobili jednako vrijeme s djetetom sukladno europskim standardima i preporukama. Ukinutom presudom dijete je trebalo živjeti 14 dana s ocem na njegovoj adresi u Zagrebu te 14 dana s majkom na njenoj adresi u Zagrebu.
Školske praznike i blagdane dijete je trebalo provoditi s oba roditelja u podjednakom trajanju, osim božićnih i uskrsnih katoličkih blagdana, koje će provesti s majkom, te božićnih i uskršnjih pravoslavnih blagdana, koje će provesti s ocem, navodila je presuda koju je splitski sud donio u srpnju 2021. godine.
Reviziju je zatražio otac Milan Popović, jer je presuda splitskog suda poništila prethodnu, prvostupanjsku, presudu zagrebačkog Općinskog suda kojom je dijete trebalo kod njega biti stalno. Vrhovni sud je prihvatio njegov zahtjev pošto mu je bilo sporno što prije donošenja odluke splitski Županijski sud nije saslušao vještake na temelju čijih nalaza i mišljenja je donio odluku.
Radi se o kliničkoj psihologinji i psihijatru koji su se ispričali zdravstvenim razlozima i nisu došli na poziv suda. Splitski sud ih nije ponovno pozvao već je presudio bez da ih osobno sasluša, a posebno je za Vrhovni sud bilo sporno što je majka imala primjedbe na nalaze vještaka na koje se psihologinja očitovala pisanim putem, ali psihijatar nije.
Stoga je, smatra Vrhovni sud bilo nužno saslušati oba vještaka kako bi se razjasnilo sve oko navedenih primjedbi te eventualnih novih prijepora koji bi mogli iskrsnuti prilikom samog ročišta i saslušanja psihologinje i psihijatra.
Pogotovo što je Županijski sud u Splitu u svojoj presudi naveo između ostaloga: “da se u određenome dijelu nejasnim ukazuje zaključak navedenih vještaka da se za roditelja kod kojeg će dijete stanovati odredi tužitelj”, zatim “da je posebno neprihvatljiva za ovaj sud tvrdnja vještaka koja se tiče suradljivosti s institucijama, odnosno zamjerki majci na nesuradnju“ te “da je stoga ovaj sud samo djelomično prihvatio nalaz i mišljenje vještaka“.
Vrhovni sud smatra neprihvatljivim da je splitski sud prihvatio samo dio nalaza i mišljenja vještaka, a drugi dio nije. Umjesto da su razjasnili njima sporne zaključke vještaka, oni su ih na splitskom sudu odbacili te su donijeli presudu na temelju preostalih zaključaka iz nalaza i vještačenja, koji su za njih bili prihvatljivi.
Zato je naloženo da se postupak ponovi jer “nejasne dijelove vještačenja, koji se odnose na odlučne činjenice, kao u konkretnom slučaju, nije dopušteno ignorirati selektivnim prihvaćanjem samo onih dijelova nalaza i mišljenja koji su sudu jasni, naročito jer jasni i nejasni dijelovi čine cjelinu”.
Ono za što sam splitski sud tvrdi da mu je u nalazu i mišljenju nejasno, valja razjasniti ili saslušanjem vještaka ili obnavljanjem vještačenja, naveo je Vrhovni sud. Koliko će to trajati nitko ne zna, ali znamo tko će to najviše platiti...ne u novcu.