Kazna od godinu dana zatvora koja je zamijenjena sa 730 sati rada za opće dobro, a koju je Općinski sud u Osijeku nepravomoćno dosudio danas 42-godišnjem teologu temeljem optužnice da je u siječnju 2002. imao spolni odnos s nemoćnom osobom, tada 16-godišnjim dječakom, bit će predmet ponovnog odlučivanja na drugostupanjskom sudu. Žalbe su, naime, najavili i optužba i obrana.
“Sud je optuženiku za terećeno kazneno djelo izrekao kaznu zatvora u trajanju od jedne godine te ju zamijenio radom za opće dobro na slobodi. S obzirom na sve okolnosti počinjenja kaznenog djela i činjenicu da se radi o teškom kaznenom djelu protiv spolne slobode, ovo Državno odvjetništvo izrečenu kaznenopravnu sankciju smatra neprimjerenom i protivnom svrsi kažnjavanja te će stoga po primitku pisanog otpravka presude podnijeti žalbu protiv navedene presude”, izvijestili su iz Općinskoga državnog odvjetništva u Osijeku, koje je svećenika optužilo 2013. godine. Dakle, 11 godina nakon počinjenja djela.
Tada im se, naime, javio oštećeni, iznijevši teške optužbe na račun svoga dojučerašnjeg prijatelja. Naime, svećenik i mladić su se, što je vidljivo iz presude, intenzivno viđali i družili sve do 2011. godine. Svećenik nije bio optužen za silovanje, niti mu je za to suđeno. Razlog je to što je u vrijeme kada je djelo počinjeno na snazi bio Kazneni zakon iz 1997. godine, a u njemu nije postojalo kazneno djelo spolni odnos bez pristanka, što bi u današnje vrijeme bilo obilježje onoga za što se optuženika teretilo.
Stoga je optužen za kazneno djelo spolnog odnosa s nemoćnom osobom jer je tužitelj očito smatrao da će to moći dokazati. Za to je, pak, bilo nužno da je žrtva smanjeno duševno ubrojiva, bolesna, invalidna... U konkretnom slučaju ta se nemoć, prema presudi, očitovala u tome što se maloljetnik jako vezao uz svećenika i u psihofizičkom smislu, smatrajući ga svojim uzorom, postao ovisan o njemu te mu se nije mogao oduprijeti. Svećenik je, s druge strane, u potpunosti odbacio i negirao tvrdnje da je s mladićem bio u bilo kakvoj intimnoj vezi, govoreći da su njihova druženja uvijek bila isključivo prijateljska.
S obzirom na protek vremena, materijalnih dokaza nije bilo i presuda je donesena temeljem iskaza oštećenog i okrivljenog. Sud je ipak povjerovao iskazu oštećenika, danas 31-godišnjaka, koji se te 2002. godine nekoliko mjeseci nakon inkriminiranog čina pokušao i ubiti, no istodobno su procijenili da će se ovako izrečenom presudom postići svrha kažnjavanja. Obrana se, naravno, s time ne slaže.
- Definitivno idemo sa žalbom iz svih žalbenih razloga - rekla nam je Gordana Vrandečić, odvjetnica okrivljenog svećenika.
Istaknula je kako se njezinu branjeniku nije sudilo za silovanje.
- Drastična je razlika između onoga za što je on nepravomoćno osuđen i onoga što se kroz medije plasira. Želim naglasiti da puno toga što ovih dana oštećenik plasira u medije nije istina jer tih detalja u spisu nema, niti su u postupku utvrđeni. Puno je toga ostalo sporno i gotovo ništa nije jasno utvrđeno, niti postoji ijedan iskaz koji bi potvrdio njegovu priču. Osim toga, i sam je priznao da je mom branjeniku prijetio prije nego što ga je prijavio - rekla nam je odvjetnica Vrandečić.
Nepravomoćno osuđeni svećenik već tri godine nije u službi kao župnik. Posljednji je put vodio katoličku župu u jednoj susjednoj državi, a nakon što je razriješen od službovanja u toj župi, odselio se u Zapadnu Europu. Tamo danas živi i radi, a posao mu nije vezan ni uz Crkvu, ni uz djecu. Nakon što mu je odvjetnica javila presudu, s njegove je strane jedno vrijeme bio muk, a onda joj je odgovorio da će se nastaviti pravno boriti kako bi oborio optužnicu i presudu.
